piše: Vesna Kukavica
FOTO: Wikipedia
Ovih se dana u domovini na svakom koraku osjeća ponos na drevnu povijest hrvatskoga naroda, propituju se izazovi današnjice i zagovaraju optimistične vizije naše budućnosti s jasnim uporištima. Ozračje vedrine potaknuo je Hrvatski sabor, proglasivši 2025. godinu „Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva“ na prijedlog kulturnih institucija Matice hrvatske i Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“. Uz Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora, zastupnici su u našem parlamentu ovu inicijativu podržali jednoglasno! Prijedlog je prihvatila i Vlada Republike Hrvatske. Kulturne svečanosti povodom 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva započele su u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu 16. veljače, a zanos im je uveličala profinjena izvedba „Hrvatske mise“, jednog od najvažnijih djela hrvatske zborske glazbe znamenitog hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula.
U Ottawi je svečano otvoren ovih dana nacionalni „Spomenik žrtvama komunizma – Kanada, zemlja utočišta“, podignut u reprezentativnom Vrtu provincija i teritorija u središtu kanadskoga glavnoga grada u znak sjećanja na milijune ljudi koji su patili ili stradali pod opresivnim režimima iz cijelog svijeta. Spomenik žrtvama komunizma oblikovao je Raffov tim za dizajn, uprizorujući memoriju […]
Splitsko-dalmatinska županija, pored ovog glazbenog dragulja, priredila je više od 15 programskih stavki koje će se održavati kroz cijelu 2025. godinu. Papandopulovu „Hrvatsku misu“ veličanstveno je otpjevao Akademski zbor „Ivan Goran Kovačić“ iz Zagreba u prisutnosti brojnih visokih uzvanika iz državnoga vrha i publike s raznih strana svijeta. Na koncertu su, uz zbor, nastupili i istaknuti solisti, sopranistica Josipa Lončar, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, tenor Stjepan Franetović i bariton Marin Čargo, a pod ravnanjem umjetničkog voditelja „Goranovaca“, maestra Ivana Šćepanovića.
„Hrvatska misa“ u d-molu, op. 86. za soliste i veliki mješoviti zbor â cappella, čiji su stavci Gospode pomiluj, Slava, Vjerovanje, Svet, Blagoslovljen i Jaganjče Božji, skladana je godine 1939. Iako se po svojoj kvaliteti ubraja u najuspješnija skladateljska ostvarenja maestra Borisa Papandopula, „Hrvatska misa“ nakon Drugog svjetskog rata ne samo što nije izvođena, nego je i uporno prešućivana na pozornicama „socijalističkoga raja“ i u stručnoj literaturi sve do sredine 80-ih prošloga stoljeća i sloma komunizma u Europi, kada su je u Zagrebu izveli studenti „Goranovci“.
„Hrvatska misa“ po zvukovnoj voluminoznosti podsjeća na maestralna djela vrhunskih svjetskih majstora zborske i operne glazbe, snažne ekumenske poruke. Važno je podsjetiti kako Papandopulova „Hrvatska misa“ nikada nije bila izvedena u Splitu, iako su je tamošnji umjetnici uvježbali 1972., ali zbog sloma Hrvatskoga proljeća i odsustva građanskih i vjerskih sloboda odgođena je njezina već pripremljena izvedba u HNK-u, a umjetnici su ignorirani od strane komunističkih vlasti bivše zajedničke države SFRJ.
Aktualna izvedba u samostalnoj Republici Hrvatskoj u Splitu, nastala je kao projekt suradnje Splitsko-dalmatinske županije, Glazbene mladeži Splita i Sveučilišta u Splitu, a koju je na sceni HNK-a prožimalo rafinirano muziciranje, izazvavši u publici snažan nacionalni naboj, uz umjetničku uzvišenost na slavnu povijest hrvatskog naroda – motiviravši nas da svi zajedno nastavimo njegovati i čuvati nacionalno umjetničko i povijesno blago.
Splitski crkveni sabori u Tomislavovo doba
“Splitsko-dalmatinska županija je putem svojih 15 programa postala bitan partner Hrvatskom saboru u obilježavanju 1100. godišnjice krunidbe kralja Tomislava”, pohvalio se na svečanosti u HNK-u župan Draženko Boban, istaknuvši kako su u sve aktivnosti uključili susjednu Bosnu i Hercegovinu jer je krunidba Tomislava bila na Duvanjskom polju, koje će i ovom prigodom biti okosnica svehrvatske proslave. Župan je ujedno najavio i brojne arheološke i likovne izložbe, simpozije i scenske izvedbe kojima će biti oživljeno sjećanje na 11 hrvatskih kraljeva u izvedbama reprezentativnih umjetnika. Predstavom „Krunidba kralja Tomislava“ u zajedničkoj scenskoj kreaciji hrvatskih narodnih kazališta iz Zagreba, Splita i Mostara bit će tako otvoreno Splitsko ljeto 2025. godine. Posrijedi je uprizorenje djela književnika Mire Gavrana kao libretista i skladatelja Darka Domitrovića, koje će predočiti Tomislavovo legendarno doba.
Kad putuješ u ZelanduI u druge svijeta strane,Svuda kaži da si Hrvat,Moj mileni, slatki brajane! Pučki list, Novi Zeland 1903. U prethodnom prilogu pokušala sam približiti čitateljima značenje pojma dijaspora koji je u suvremenoj znanstvenoj literaturi postao nezaobilazan fenomen izučavanja. Još 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća teoretičari društva navodili su da u svijetu postoji […]
Nadalje, u listopadu će se održati znanstveni skup „Počeci kraljevstva. Splitski crkveni sabori, Tomislav i njegovo doba o 1100. obljetnici“, koji će se baviti prvenstveno ličnošću kralja Tomislava te nastojati popularizirati ranu hrvatsku povijest. Riječju, obilježavanjem 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva nastoji se kroz mnoštvo umjetničkih izričaja afirmirati hrvatski identitet i pripadnost Hrvata kršćanskom civilizacijskom krugu.
Baštinska riznica Tomislavova jubileja
I prethodna proslava tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva iz 1925. godine, ubaštinjena je na umjetničkoj interpretaciji doba kralja Tomislava, a tragovi te proslave vidljivi su i danas. Onodobno su i historiografija i hrvatska javnost gledali na Tomislava kao na prvoga hrvatskoga kralja, koji je uz to obranio zemlju od Mađara i Bugara te vladao nad svim hrvatskim zemljama. Nije neobično da se ideja o proslavi pojavila (kada današnje Republike Hrvatske nije bilo za zemljopisnim kartama) u prvim godinama XX. st., kada je Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija kao autonomna kraljevina živjela u sklopu ugarskoga dijela Austro-Ugarske Monarhije pa je isticanje tisućite obljetnice krunidbe prvoga hrvatskoga kralja, koji je uz to pobijedio Mađare, bila odlična prilika da se istaknu hrvatska državnost, nekadašnja samostalnost i jedinstvo svih hrvatskih zemalja. Proslava je polovicom 20-ih godina prošlog stoljeća održana u posve drukčijim prilikama postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, no podsjećanje na nekadašnju državnost, samostalnost, posebnost te jedinstvo hrvatskih zemalja i dalje su činili temelj poruke koja je njome odašiljana.
Brojne proslave koje su se odvijale diljem hrvatskih zemalja i obilježja koja su ostajala, osobito u raznim publikacijama i pričama koje su kružile među širokim slojevima stanovništva, utjecale su na svijest spoznaje tadašnjih Hrvata, ali i nadolazećih hrvatskih naraštaja, o slavnoj nam prošlosti. Može se reći kako je sve ono što se događalo utjecalo na gradnju hrvatskoga nacionalnoga identiteta pa se i mnogi elementi suvremenoga identiteta Republike Hrvatske temelje na baštini proslave te znamenite tisućite obljetnice.
Usmena narodna predaja o Tomislavu bila je, poput današnje, dobro raširena u hrvatskoj javnosti, a osim radova povjesničara njezinoj popularnosti nedvojbeno su najviše pridonijeli umjetnici, posebno slikari, koji su Hrvatima pokazali kako je taj kralj izgledao. Danas nam je u tom smislu izuzetno atraktivna poznata slika Krunidba kralja Tomislava Otona Ivekovića, koja živi u milijunskim reprodukcijama koje su u proteklih više od 11 desetljeća bile dostupne velikomu broju Hrvata, uključujući i one koji su tu reprodukciju nosili u kovčezima seleći u Sjevernu i Južnu Ameriku u potrazi za kruhom i slobodom. Svojedobno je isto tako popularna bila i slika Ferde Quiquereza iz 1889. godine Tomislav, prvi kralj hrvatski ili ujedinjenje Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
“Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, izvrsnom knezu Humljana, te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima…” Pismo pape Ivana X. kralju Tomislavu i knezu […]
Obilježavanja sličnih obljetnica u prošlostoljetnoj Europi bila su posve uobičajena praksa, a stanovnike dalmatinskih i hercegovačkih kulturnih središta te Zagreba je tada, pa sve do danas, na velebnu proslavu takve jedne obljetnice podsjećala i monumentalna građevina podignutih u središtu hrvatskoga glavnoga grada – Umjetnički paviljon na današnjem Tomislavovu trgu, kojega u srcu Zagreba krasi konjanički kip Kralja Tomislava djelo kipara Roberta Frangeša-Mihanovića.
Mnogi nisu ni svjesni kako prolazeći ulicama velikoga broja hrvatskih gradova i mjesta svakodnevno gledaju podsjetnike na tu proslavu, a tek je rijetkima jasno kako neki simboli koji su dio hrvatske svakodnevice također svoje postojanje i raširenost duguju tadašnjemu obilježavanju tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva (925. – 1925.). Nacionalnom zanosu, pored slikara doprinijeli su pisci i povjesničari primjerice poput Ferde Šišića koji je tada objavio „Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara“. Ponos je jačala i knjiga leksikonskog karaktera „Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925 -1925“, koja je sadržavala nekoliko stotina životopisa zaslužnih Hrvata, uključivši i one tada živućih suvremenika. Nastala je pod uredničkim vodstvom hrvatskoga povjesničara, arhivista i tadašnjega velikoga meštra Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ Emilija pl. Laszowskoga, dok su u njegovoj izradi sudjelovali brojni uglednici iz hrvatskoga kulturnoga života i znanosti.
Hodočasnici nade
Zaključno, za doba vladavine kralja Tomislava uzima se razdoblje od 910. do 928. godine. Predodžba najranije hrvatske povijesti počiva na rijetkim arheološkim kamenim nalazima i narodnoj predaji u kojoj se ove godine izdvajaju dvije značajne obljetnice koje se slave u 2025. godini. To je prvi spomen Tomislava kao hrvatskoga kralja koji je oslovljen kao samostalni vladar najvišega stupnja 925. godine te obljetnice splitskih sabora koji su se održali 925. i 928. godine. Djelo splitskog povjesničara Tome Arhiđakona „Historia salonitana“ spominje splitske crkvene sabore, donoseći prijepis pisma pape Ivana X. iz 925. godine, koji je uz Tomislavovo ime pridružio i titulu rex iliti kralj. Tomislav je kao kralj imao pravo, što bi danas rekli, predsjedati radom Splitskoga sabora 925. godine.
Pobjedom nad Bugarima, a i okršajem s Mađarima, Tomislav je Hrvatsku svojega vremena pozicionirao u njezinim istočnim i sjevernim granicama, premda u ranom srednjem vijeku pojam granice, jasno, nije istovjetan modernomu pojmu razgraničenja između država. Prodorom u drevne obalne gradove Tomislav je Hrvatskoj otvorio i sigurne ulaze na Jadran te joj time otvorio i prostor za pozicioniranje i u njezinoj mediteranskoj orijentaciji, koja će u stoljećima nakon njega, sve do danas, postati jedna od temeljnih odrednica Hrvatske.
Još se uvijek uhvatim kako tu i tamo uspoređujem svoju staru domovinu Hrvatsku s Australijom u kojoj živim već nešto više od 37 godina, dakle gotovo pola života. Izgleda da će to tako i ostati, pa se više niti ne opirem tom nagonu. To me uvijek uhvati kada su ovdje izbori, kada neki zločesti australski […]
Jubilarna 1100 obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva zasigurno će u umjetničkim i znanstvenim krugovima donijeti i pouzdanija viđenja te najranije povijesti hrvatskoga naroda. Velik broj potomaka hrvatskih iseljenika iz prekooceanskih i zapadnoeuropskih zemalja u povodu Svete godine 2025. i ovih opisanih hrvatskih specifičnosti vezanih uz 1100 obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva i splitskih crkvenih sabora – najavio je vlastita hodočašća nade u domovinu i to putevima hrvatskih narodnih vladara.