Kralj nokauta
FOTO: Matica
Tom Pivac, iseljenik iz Krapnja kod Šibenika, s punim pravom mogao je reći da je vlastitim rukama krčio sebi put kroz život. Kao najstariji od sedmero djece u siromašnoj obitelji krapanjskog težaka, zaputio se 1918. u Ameriku i prihvatio nimalo lakog “posla”: čak deset godina borio se kao profesionalni boksač na ringovima mnogih američkih gradova, ukrstivši kroz to vrijeme rukavice i s nekolicinom svjetski poznatih majstora “plemenite vještine”.
Na Rabu su odavno kružile različite priče o jednom mladiću koji je otišao u daleki svijet i nikad se više nije javio. On je bio Gerolamo, jedan od desetero djece i kasnije časnik austrijske ratne mornarice širokih pogleda. Mladog čovjeka nemirna duha vojna podređenost često je sputavala u mnogo toga, zbog čega bježi iz mornarice. […]
“U Ameriku sam ustvari otišao da ne moram u rat. Bilo mi je tek 17 godina kada su me pri kraju prvog rata povukli u mornaricu. No, nisam dugo ostao: pobjegao sam u ‘zeleni kadar’, u Trstu se ukrcao na brod i zaplovio kao mornar u Jacksonville u Ameriku. Kada smo drugi put prešli Atlantik napustio sam brod i ostao u Philadelphiji. Neko sam vrijeme živio i u New Yorku, a 1920. godine skrasih se u St. Louisu”, ispričao je Tom u intervjuu 1973. godine.
Upravo u ovom gradiću Tom Pivac je prvi put izišao u boksački ring i otkrio u sebi sposobnost i snagu vrsnog borca. Kršni doseljenik s otočića Krapnja, postojbine poznatih spužvara i ronilaca, ubrzo je svratio na sebe pozornost i menadžera i publike. Iz godine u godinu postizao je sve veće uspjehe, pobjeđivao poznatije protivnike i njegova je popularnost rasla. U Americi, domovini boksa, značilo je to mnogo. Ime ovog hrvatskog iseljenika sve češće se pojavljivalo na stranicama novina, o njemu su novinari pisali kao o “kralju nokauta” (The Croatian K.O. King) i proricali mu veliku budućnost.
“U devet godina koliko sam nastupao kao profesionalac imao sam 86 borbi. Izgubio sam samo 14 – i to nijednu nokautom. Prvi su mi nastupi bili u St. Louisu, a poslije su me zvali u New York, Chicago, Milwaukee, Minneapolis, New Orleans i mnoge druge gradove u Americi. Izvan SAD-a borio sam se samo u Kanadi, u Torontu”, dodao je naš sugovornik.
Da ima i da je bilo svakakvih kraljeva na svijetu, to je stara stvar. Ali da postoji kralj rajčica, to baš i nije tako poznato. Pa ipak, takva titula pripala je jednom našem Dalmatincu, iz Igrana, koji je od 1930-ih živio u Australiji. Kako je Jack Lulic, o kojem je riječ, postao “King of Tomatoes”, […]
Dok smo razgovarali, ovaj vitalni 73-godišnjak krupnih šaka i karakterističnog spljoštenog boksačkog nosa prebirao je po albumu u kojem su brižljivo nalijepljeni novinski članci s osvrtima na njegove borbe, brojne pobjede i vrlo rijetke poraze.
“To su mi bili najpoznatiji protivnici u ringu: Jim Bean iz Oklahome, Frank Burman iz St. Louisa, Joe Wood, prvak Australije, Eddie O’Day iz Philadelphije, Chuck Wiggins iz Indiane, Jerry Sulivan iz Chicaga… Da, boksao sam nekoliko puta i s poznatim Jackom Adamsom, prvakom američke vojske, koji je bio izazivač Dempseyja. Pobijedio sam Adamsa tri puta”, naglasio je Pivac.
Kada je 1931. Tom Pivac objesio rukavice o klin, ni tada nije napustio boks. U St. Louisu osnovao je “Croatian Club” u kojem je kao trener odgajao mlade boksače, uglavnom djecu naših iseljenika. Bio je aktivan i u Odsjeku broj 50 Hrvatske bratske zajednice u St. Louisu, posebno u vrijeme Drugog svjetskog rata. U posljednjih dvadesetak godina češće je dolazio u posjet domovini, a tada redovito obiđe i svoj rodni Krapanj.
Povodom dva stoljeća djelovanja, Australska pošta zaslužnim je građanima dodijelila medalje. Priznanja su predstavljena 2009. godine u prisutnosti mnogih uglednika iz političkog i javnog života Australije. Od 250 odlikovanih izabrano je samo deset čije su slike otisnute na prigodnim poštanskim markama. Među njima je bio i hrvatski iseljenik Vinko Romanik koji je rođen u Martinu […]
“Tamo mi je korijenje i to nikada neću zaboraviti”, istaknuo je na rastanku Tom Pivac.
Hrvatska matica iseljenika, 1973.