San Francisco

Zanimljiva vijest o tome kako su se Hrvati 1908. okupljali u Americi: Ta šta je lijepše, ili stajati u salunu i trošiti teško zasluženi novac ili poći u klub?

10. kolovoza 2022. u 4:03

Potrebno za čitanje: 2 min

Dijaspora.hr

Vremeplov

FOTO: Pixabay

Naš suradnik Ante Čuvalo pronašao je zanimljivu vijest u hrvatskim novinama „Jadran“ (San Francisco) koju je kasnije prenijela “Hrvatska zastava” (Chicago) u broju od 28. svibnja 1908.

Sjećanje na Hrvata iz Austrije koji je poginuo u zrakoplovnoj nesreći: Bio je franjevačka duša

U zrakoplovnoj nesreći kod Genta u Belgiji 2. listopada 1971., među 63 putnika, poginuli su dr. Rene Marčić, istaknuti austrijski katolički novinar i sveučilišni profesor iz Salzburga te njegova supruga Blanka. Dr. Rene Marčić bio je u Austriji vrlo dobro poznat kao najbolji stručnjak za pravo, a 12 godina radio je kao savjetnik za pitanja […]

Članak govori o osnutku hrvatskog kluba u San Franciscu s početka 20. stoljeća i razlozima zašto postati njegovim članom.

Evo što je zapisano o tadašnjem velikom ponosu Hrvata…

Kroz dugi niz godina hrvatska omladina u San Franciscu željno je očekivala dan, kad će se ostvariti želja sviju čeličnih Hrvata, da se slože zajedno, u jedan klub, u jedno kolo, gdje će moći složni i bratski provadjati prazno vrijeme i zabavljati se čitanjem, sviranjem, pjevanjem i razgovorom, te time oplemeniti si duh i srce, a ujedno i ostalim pokazati put i način, kojim treba da udare.

I napokon došao je taj željeno očekivani dan. Ponosom kliče danas hrvatska mladež u San Franciscu “Ustorjili smo prvi hrvatski klub Ban Jelačić”. Radit ćemo za napredak mile nam domovine i pokazati, da u nama jošte tuče hrvatsko srce.

Emotivno pismo suprugu nakon deset godina života u dijaspori: Ponovno sam proživjela tvoje utamničenje i svoje suze. Pozivao si da razumijem i one koji su nam nanijeli štetu

“Mogu li se poslužiti vašim listom da preko njega nešto kažem svome suprugu? Htjela sam mu usmeno nešto o tome reći, ali kako je čedan i sramežljiv, nije mi dopustio nastaviti. A ipak mu moram reći ono što osjećam i ono što vjerujem, da ove moje riječi mogu koristiti i drugima…” Tako je svoje pismo […]

Prva skupština bila je u utorak na 12. t. mj. (12. svibnja 1908.) na 245 East St. na kojoj je bilo prisutno 15 članova utemeljitelja i to: Anton Perlenda, Anton Ficović, Ivan Kubiček, Tomo Cvjetković, Vlako Miloslavić, Anton Kljajo, Lovro Lucić, Joso Bajurin, Trojo Lucić, Vlaho Cvjetković, Nikola Bajurin, Nikola Mihlinić, Joso Pavlović, Marko Pilica i Jozo Pavlović.

Ovi mladići radili su oduševljeni hrvatskom misli, te im je uspjelo u kratko vrijeme naći toliko pristaša, da su mogli u utorak održati drugu sjednicu, na kojoj su primili 20 novih članova, te je tako klub stupio u život sa 35 članova.

Prešlo se je potom na izbor časnika, te su za ovu godinu jednoglasno izabrani sljedeći: Anton Ficović, predsjednik, Vlako Miloslavić, podpredsjednik, Anton Kljajo, tajnik, Tomo Cvjetković, računovodja i blagajnik. Ivan Kubiček, Niko Mihlinić i Lovro Lucić nadzorni odbor. Jozo Bajurin vodja. Niko Bajurin vratar. Trojo Lucić, obrednik. Oduševljenje (je) bilo neopisivo. Mladost je klicala slobodi Hrvatske i zanosno odpjevla himnu, a nakon toga skupljeno je 100 dolara kao početni kapital društva.

Odbor kluba nabavio je već sve društvene knjige, a ovih dana pobrinut će se za prikladne prostorije, te će se nakon uredjenja istih članovi kluba redovno sastajati i provadjati svoje slobodno vrijeme u čitanju novina, knjige, razgovoru (i) pjevanju.

Posvetili su pjesmu svojoj crkvi u San Franciscu: Danas život buja oko starog hrama, ne čuje se više vika tih Hrvata

Stara i lijepa crkva od opeke, Old St. Mary’s (crkva Svete Marije), nalazi se u poznatoj Kineskoj četvrti San Francisca. Tamo su se nekada stari hrvatski pioniri vjenčavali s Irkinjama i Španjolkama. Tamo su se krstila njihova djeca. Tamo su se održavale zadušnice za pokojne gospare i njihove članove obitelji prije pokopa na najstarijem hrvatskom […]

Mi (urednistvo novina „Jadran“) od naše strane pokretačima i članovima kluba najsrdačnije čestitamo. U San Franciscu bio nam je potreban takav klub kao gladnom kora kruha. Ne bi smjelo biti niti jednog hrvaskog mladića, a da ne pripada ovom klubu. Ta šta je lijepše, ili stajati u salunu i trošiti teško zasluženi novac ili poći u klub i uz razgovor i pjesmu provesti vrijeme? Živio dakle i procvao nam na ponos sviju Hrvata San Francisca i okolice „Hrvatski Klub Ban Jelačić.“