Veliki utorak: Ni kamen na kamenu neće ostati

Nekoliko dana prije slavlja najvećeg židovskog blagdana Pashe, dana kada se cijeli židovski narod spominje čudesnog Božjeg zahvata izbavljenja izraelskog naroda iz ruku egipatskog ropstva, Isus se ponovno vraća u Jeruzalem, i to u Hram. To je bio njegov posljednji ovozemaljski boravak…

Onoga trenutka kada je napustio Hram, simbolično je najavio ostvarenje riječi koje je uputio Samarijanki kod zdenca: “Vjeruj mi ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Dolazi čas i sada je kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini”.

Isusovim izlaskom iz Hrama, Bog napušta svoj izabrani izraelski narod i prebacuje izabranje na one koji će kasnije dobiti naziv kršćani – Kristovi sljedbenici. Posljednji puta Isus upućuje Božje proročanske i naučiteljske riječi svima onima koji su se okupili oko njega. Među svim tim silnim mnoštvom nalazili su se i židovski religijski poglavari pokušavajući Isusa uhvatiti na riječi, kako bi konačno našli nešto protiv Njega i tako ispunili svoj cilj – uklonili ga. Kao da je Isus prolazio jedan od posljednjih usmenih ispita jer njima očito nije bilo dovoljno vremena u protekle tri godine da doznaju sve ono što ih zanima. Oni su mu postavljali pitanja, a Isus je odgovarao. Međutim, zanimljivo je osvrnuti se na ta pitanja koja nisu bila samo zbog toga da ga pitaju bilo što, nego svako pitanje je bila zamka za Isusa koju je On naravno prepoznao i u skladu s pitanjem davao odgovor.

“Kojom vlašću to činiš?”, a Isus uzvrati protupitanjem: “Krst Ivanov bijaše li od Boga ili od ljudi?” Niti su oni dali odgovor na to pitanje, niti je Isus dao njima odgovor na njihovo pitanje; “Je li dopušteno dati porez caru ili nije?”, “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje”; “Kome dakle o uskrsnuću pripada žena koja je imala sedmoricu muževa?”, “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu”; “Koja je zapovijed najveća u Zakonu?”, “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga”.

Dajući odgovore na ova pitanja kojima je Isus neutralizirao sve nasrtaje na njega još je više naljutio one koji su mu radili o glavi. I budući da mu nisu mogli naći razloga da ga uhvate, jer su se ovako bojali naroda, jedino što je bilo moguće da se Isusa ukloni bila je izdaja među vlastitim redovima, a to se i dogodilo sutradan kada je Juda kriomice otišao do religijskih i narodnih poglavara židovskog naroda i odlučio Isusa izdati za 30 srebrnjaka.

Nakon što je završio svoj dijalog s glavarima svećeničkim i pismoznancima koji su opet napustili Isusovo društvo pognute glave, ponovno se obraća učenicima i narodu. Ovoga puta im govori o onome što su upravo svjedočili i proziva one koji su trebali biti čuvari riječi Božje.

“Jao vama pismoznanci i farizeji!” Sedam puta upućuje njima jao za sve ono što su činili i čine nedostojno i to uime Zakona i tako obezvrijedili tu istu Božju Riječ koja je sam Isus Krist, Sin Božji u kojega nisu povjerovali. Zato će im se oduzeti i Božja riječ, tj. Božja prisutnost, i mjesto Božje prisutnosti, tj. Hram.

Dvije posljednje scene koje su obilježile taj dan: prva je trenutak kada starica ubacuje onaj svoj novčić u hramsku riznicu. Od svih onih koji su taj dan došli u Hram i dali svoj doprinos, ta starica je dala, po novčanoj vrijednosti gledano, najmanje, ali po Isusovom sudu najviše. Jer je dala sve što je imala, s vjerom i ljubavlju. Baš kao što će i Isus dati sve – samoga sebe, ono najdragocjenije što je imao – svoj život. Ne iz formalnosti i obveze, nego iz ljubavi prema bratu čovjeku. A druga scena je kada su izlazili iz grada i dok su se učenici divili ljepoti kamenog zdanja Jeruzalemskog Hrama, Isus im proriče da “ni kamen na kamenu neće ostati”. I tako je još jednom potvrdio svoje proročanske riječi. Dan su završili povlačenjem na molitvu u Maslinski vrt, u kojem ih je Isus pozvao da mole i da bdiju.

“Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“

(citati su preuzeti iz Jeruzalemske Biblije, KS, iz Evanđelja po Marku)

Ključne riječi #fra Lovro Šimić #Veliki tjedan #Veliki utorak