VELIKI SPECIJAL (2) o ribarstvu Hrvata u Britanskoj Kolumbiji. Kako je Mario Puratić osmislio revolucionarno rješenje!

Malo je tehnoloških novina bilo uvedeno u ribarsko brodovlje sve do kasnih 1940-ih godina, kad je nekoliko ribara upotrebljavalo rudimentarni cilindar, ali s malo uspjeha. Ribarski valjkasti brod nasuprot četverokutnom brodu može postaviti mrežu mnogo brže. Cilindar je bio na mehanički ili hidraulički pogon, a horizontalni cilindar – napravljen od drveta ili aluminija – stavio bi u određen položaj mrežu i vukao je.

Propustili ste prethodni dio priče? Pročitajte dolje…

Ipak se općenito smatralo da valjkasti brod ne može loviti male crvene losose, baš onu vrstu ribe koju je četverokutni brod najrađe lovio. Takvo je mišljenje bilo općenito prihvaćeno, uglavnom jer se ribarska tehnologija nije razvijala u tom pravcu da bi valjkasti brod postao prihvaćeniji.

Razastiranje mreže sa stola bio je još prihvaćeni način lovljenja lososa. Ranih 1950-ih godina stolna mreža bila je podignuta plovećom mrežom. To se obavljalo vezivanjem mreže i teglenjem preko čekrka. Motorni uređaj zamijenio je teglenje.

Puratićev motorni uređaj izumio je Mario Puratić iz San Pedra, iz Kalifornije, 1954. godine, a proizvela ga je tvrtka “Marine Construction” te “Design Company” (Mario) iz Seattlea 1955. godine.

Mario Puratić, Hrvat nastanjen u Kaliforniji učinio je revolucionarnim stolno razapinjanje mreže u Britanskoj Kolumbiji. Pismo upućeno Duncanu Staceyu 16. listopada 1980. pokazuje olakšanje procesa koji se primjenjuje u učvršćivanju ribarske tehnike, kakvu je uskoro izabrala većina ribarskih brodova.

“Ukratko, kad sam probao motorni uređaj u Kaliforniji, pri prvom pokušaju sve je bilo savršeno. Nakon tog savršena funkcioniranja pri rukovanju mrežom, zanimljivo je da su vijesti o tom novom ‘čudu’ išle veoma brzo. Bilo je to 1954. upravo pred Božić. Prije tog vremena bilo mi je nemoguće za to zainteresirati bilo koga. Pri prvom se pokušaju pokazalo da bi proces na hidraulički pogon bio skup. Ne imajući kapitala (niti zainteresiranih ulagača) pronašao sam jeftin način – ili navodeći riječi iz glasila ‘Pacific Fisherman’ ‘genijalan način’ – kako bi pogon bio motiviran da pobere mrežu. Iznalazak je bio nedovršen prije nego li sam napravio prototip. Jeftin prototip se pokazao veoma dobrim i pouzdanim sa zavrtnim uređajem koji bi se okretao u onom pravcu kamo treba krenuti. Nakon toga mi je Peter Schmidt of Marco uputio pismo u kojem me je pitao da se vidimo, a ja sam tako donio prototip u Seattle u prtljažniku svojeg auta. Marco je postavio uređaj na svoj brodski motor koji se palio povlačenjem konopca. Motorni uređaj je krasno funkcionirao, radio čitavi dan skupljajući stalno mrežu za losose. Nakon tog pokazivanja Marco je počeo uzimati stotine narudžbi. U isto je vrijeme za te uređaje interes rastao u Britanskoj Kolumbiji i u Kaliforniji”.

Duncan Stacey u svojem pamfletu “Blondies and Hairpins” (“Čipke i ukosnice”) donosi pojedinosti o tom prvom motornom uređaju na obali Britanske Kolumbije: “Motorni uređaj je uveden u Britansku Kolumbiju 19. svibnja 1955., kad ga je isprobao na brodu “Western Warrior” kapetan C. A. Clarke, uz kojeg su bili i službenici ribarske kompanije te grupa poznatih brodskih stručnjaka, uključujući tu i Georgea Brajcicha”.

Kao rezultat tog testa George je Brajcich, Hrvat, svoj ribarski brod “Freeland” – i to prvi u Britanskoj Kolumbiji – opskrbio motornim uređajem.

Danas svaki ribarski brod u Britanskoj Kolumbiji upotrebljava cilindar umjesto motornog uređaja. Zato treba priznanje odati obitelji Martinolich koja je vjerovala u brod s cilindrom te da se toga treba držati sve dok se drugo ne razvije i ne udalji od svojih porođajnih muka. Neki su ribari upotrebljavali rudimentarni cilindar, ali s malo uspjeha. Kao što izjavljuje Richard Martinolich: “Brodovi ‘Marsons’ i ‘Mar-Lady’ bili su napravljeni specijalno za cilindre, a tata je onda prodao ‘Splendor’ i preokrenuo ‘Klemtu’ na cilindar. Tako kad su cilindri došli na sasvim nove brodove ‘Marsons’ i ‘Mar-Lady’, kojih su brodari bili Richardova braća Aldwin i Glenn, ‘trio’ je počeo eksperimentiranjem. Hidraulični motor imao je transmisiju Fordova kamiona dvotonca koji je svojom snagom opskrbljivao cilindar. O tom pogonu kasnije se govori kao o “pogonu na kotur”.

Dok su drugi ribari bili skeptični, kako mi reče Richard Martinolich… “Najviše ljudi ili nije znalo ili nije vjerovalo da bi se valjkastim brodom mogli loviti mali crveni lososi ili male ribe. Tako su se oni rade koristili motornim uređajem. U nekim smo slučajevima uspijevali razgrnuti mrežu cilindrom kao što su oni razastirali redovitim putem, ali oni su taj način nazivali ‘nepouzdanim’, kao što su tako nazivali i sve ostalo”.

Danas svaki ribarski brod u Britanskoj Kolumbiji upotrebljava oboje i brodski cilindar i motorni uređaj: cilindar se upotrebljava za ribolov, a motorni uređaj za bacanje i izvlačenje mreže. Na dugi će se rok cilindar pokazati superiornijim nad motornim uređajem, jer će moći postići veći broj postavljanja mreže nego motorni uređaj.

Ali u početku su mogli manji brodovi u unutrašnjim vodama prilagoditi se cilindrima i koristiti se njima, dok to nije bio slučaj s većim brodovima u vanjskim vodama.

U to su vrijeme ribarske brodove s cilindrom razvijali Martinolich i još neki. Martinolichi su bili sposobni razviti svoju vlastitu tehnologiju i koristiti se njome za svoje vlastite svrhe, na način na koji su oni voljeli ribariti, u plitkim vodama plima i oseka.

Herman

Ključne riječi #Hrvati u Britanskoj Kolumbiji #Mario Puratić #Power block