Specijal: Piše Stjepan Lice
FOTO: Pixabay
Korizma je za nama. Korizma, vrijeme koje imamo potrebu prožeti – ili, barem, označiti – nekim odricanjem. Nekom snažnijom zauzetošću. Svjesni smo da na ozbiljnost našeg življenja, na naš odziv evanđeoskim poticajima, spada da se – dok se primičemo korizmenom vremenu – odlučimo, koliko god je volje, koliko god je snage u nama, rasteretiti se ispraznosti uz koje tako lako, gotovo i ne primjećujući, prionemo. Jednako tako, događa nam se da ususret korizmenom vremenu ‘progledamo’ i bolje uočavamo potrebite, oskudice svijeta i života kojih smo dio. Da jednostavnije otkrivamo čemu mogu poslužiti naše ruke, naši koraci. Naše misli i naše riječi. Naša prisutnost.
Kršćanska tradicija se kroz mnoga stoljeća služila ikonama kako bi naviještala radosnu vijest. Na kršćanskom Istoku i danas važno mjesto zauzima štovanje i razmatranje ikona. Tako je i u velikom tjednu. Postoje ikone koje se u crkvama ističu baš u svetim danima razmatranja Gospodnje muke. Jedna zadivljujuća ikona velikog tjedna nosi naziv „’Ο Νυμφίος“ – […]
Korizma je vrijeme koje – tješeći nas nevelikim brojem svojih dana – usredotočuje našu pozornost na neke bitnosti naših života. I budemo izbirljiviji čemu ćemo posvetiti svoju dušu, u što utrošiti svoje vrijeme.
Dok prolazimo korizmenim danima, bivamo rasterećeniji. Bude u nama više prostora za Božje. Srce nam biva skromnije i – po tome – nekako ljudskije. Tako se pripravljamo za obilje koje nam Uskrs želi podariti. Na kraju korizmenih dana, nakon tišine Velike subote, stojimo pred tajnom zbog koje jesmo.
Kako živjeti obdareni tajnom? Grob je prazan da bi nam srce bilo puno. Između neba i nas, između vremena i vječnosti, prazan je grob. Naš put u život, naš put u svijet, vodi nas kroz naše srce u kojemu prebiva Isus. Kroz naše srce ispunjeno Božjom prisutnošću, susretom s Božanskim.
Veliki tjedan je sveto vrijeme kršćanstva. Kršćani su pozvani solidarizirati se s Kristovom mukom i smrću. Cvjetnica je događaj slave i muke, hvale i osude, događaja koji se tako snažno prožimaju i u našim životima. Kroz otajstva izdaje (Velika srijeda), posljednje večere (Veliki četvrtak), suđenja, patnje i umiranja (Veliki petak), tajne iščekivanja i snage svjetla […]
Kako živjeti obdareni preobiljem: uskrsnim žarom? Koracima kojima smo došli do groba, ne možemo se vratiti u život. Ne možemo, napose ako je grob prazan. Život ćemo istinski razumjeti – i odazvati mu se – samo ako je u uskrsnom žaru sva istina, sva ljubav naših života.
Ozbiljnost, potresenost kojom smo prišli grobu, ne može biti mjera naših koraka kojima ćemo poći ususret životu, proći kroz vrijeme pred nama. Naš pokretač i naša popudbina treba biti uskrsna snaga koja se kroz prazan grob ulila u naša srca. Novost uskrsnog života koja se preko naših srca želi prelijevati u sve naše dane.
Ako je korizma, u određenom smislu, vrijeme oskudice, vrijeme koje slijedi po Uskrsu htjelo bi biti vrijeme preobilnog života. Nije moguće da dotaknuti – još više: prožeti – uskrsnim doživljajima pristanemo na bljedilo života.
Isusov uskrsli život htio bi u svemu žariti iz nas. Sve što jesmo, njime bi trebalo biti obnovljeno, bitno osnaženo. I rasipno. Do nas je da budemo njegov radostan i poticajan zvon.
Nekoliko dana prije slavlja najvećeg židovskog blagdana Pashe, dana kada se cijeli židovski narod spominje čudesnog Božjeg zahvata izbavljenja izraelskog naroda iz ruku egipatskog ropstva, Isus se ponovno vraća u Jeruzalem, i to u Hram. To je bio njegov posljednji ovozemaljski boravak… Onoga trenutka kada je napustio Hram, simbolično je najavio ostvarenje riječi koje je […]
Da naše uskrsno izvorište sve više bude rijeka, sve snažnija rijeka. Rijeka koja čezne za Božjim morem i živi njemu ususret.
