Spiritus movens
FOTO: Hrvatski etnički institut
Fra Ljubo Krasić, jedan od najuglednijih hrvatskih misionara i prosvjetnih djelatnika u dijaspori 20. stoljeća, zauvijek nas je napustio 21. lipnja 2020. na Humcu u 83. godini života.
Cijela moja priča nalazi se u fantastičnom sjećanju hrvatskog franjevca fra Ljube Čuvala s kojim sam imao prigodu blisko raditi i poznavati ga. Fra Ljubo je služio hrvatskoj dijaspori u različitim službama i pozicijama. Jedna od tih službi bila je i župnik Hrvatske župe Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. I upravo tu nalazi […]
Svećenik, pisac i urednik Ljubo Krasić rođen je 18. ožujka 1938. u Čitluku, gdje je pohađao franjevačku gimnaziju u Visokom, a studij filozofije i teologije u Sarajevu, Zagrebu i Rimu. U franjevački red stupio je 1957., a svećeničko ređenje bilo je 1964. godine u Širokome Brijegu.
Sljedeće godine otišao je u Zürich, gdje ne samo da je utemeljio hrvatsku katoličku misiju, nego je razvio vrlo živu svećeničku i nacionalnu djelatnost. Koliko god je konkordat između Vatikana i ondašnje države imao svoju zlu službenu stranu, dobra je strana u praksi bila što su mladi svećenici mogli s putovnicama bez problema doći u inozemstvo i nastaviti ne samo vjerske, nego i nacionalne djelatnosti koje su njihovi prethodnici, hrvatski emigrantski svećenici, otpočeli i držali dugi niz godina.
Čim je fra Ljubo došao u Švicarku pokrenuo je misijski list Movis (hrvatski bi to značilo “Pokrećeš se”), koji je obavještavao Hrvate diljem Švicarske o vjerskim i nacionalnim događajima. Vrijeme je to velebnih hodočašća u Einsiedelnu gdje se okupljalo tisuće hrvatskih vjernika iz raznih dijelova Švicarske, Njemačke, a sudjelovali su i iz Hrvatske.
U Švicarskoj je u okvirima HKM-a, a i u suradnji s Hrvatskim društvom, fra Ljubo organizirao različita predavanja o hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi, a među predavačima su bili poznati književnici i jezikoslovci iz Lijepe Naše.
Nakon četverogodišnjega boravka u Švicarskoj (1967. – 1971.), fra Ljubo je proveo tri godine poslijediplomskih studija u Rimu na Alphonsianumu. Tada je zdušno surađivao s novoosnovanim izdavačem, ZIRAL-om, kojem su bili na čelu poznati intelektualci fra Dionizije Lasić i književnik Lucijan Kordić.
Dolaskom u SAD 1974., fra Ljubo je postao pomoćni župnik u župi sv. Ćirila i Metoda u New Yorku, a samo godinu kasnije imenovan je ravnateljem Hrvatskoga etničkog instituta (HEI) u Chicagu. Sljedeće 1976. vratio se u Mostar gdje je radio sa studentima.
Godine 1977. ponovno je u Americi, sada trajnije u Chicagu, gdje nastavlja rad na Hrvatskom etničkom institutu, uz redovne i mnogobrojne poslove u župi sv. Jeronima u istom gradu.
Od 1980. do 1987. župnik je u Sudburyju u župi gdje su vjernici Hrvati s fra Ljubom kupili lijepu crkvu i nazvali je crkvom sv. Marka. Nakon Sudburyja fra Ljubo je bio upravitelj Hrvatskog kulturno-društvenog centra u Norvalu (od 1987. do 1995.), odakle je ponovno otišao u Chicago za ravnatelja Hrvatskog etničkog instituta.
Iz Chicaga je otišao 2016. u rodnu Hercegovinu. To bi bio onaj površni opis životnoga toka jednog čovjeka, svećenika, intelektualca, ali bi nam se – s obzirom na hrvatsku kulturu i prosvjetu – trebalo na svakoj adresi temeljito zaustaviti.
Fra Dominik Mandić rodio se 2. prosinca 1889. u selu Lise kraj Širokog Brijega. Krsno mu je ime bilo Andrija. Osnovnu državnu školu pohađao je na Širokom Brijegu, a nakon toga završio je pet razreda gimnazije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u istom mjestu. Franjevački habit obukao je na Humcu 19. kolovoza 1906. Posljednja tri razreda […]
Podsjetimo, krajem srpnja 1974. sastala se skupina svećenika – koji su ujedno bili voditelji misija i voditelji hrvatskih izvandomovinskih škola među kojima je bio i fra Ljubo. Sastanak je bio u Hrvatskom centru “Sv. Nikola Tavelić” u New Yorku gdje su svi pojedinačno iznijeli izvještaj o školi u sklopu svoje misije te što sve treba učiniti kako bi nastava bila još učinkovitija. Književnik franjevac Hrvoslav Ban s mnogo optimizma primjećuje: “(…) imajući na okupu ljude koji dolaze s iskustvom iz prakse… možemo svi brzo i konkretno uočiti najvažnije probleme i donijeti zaključke koji će zbilja značiti novu stranicu u povijesti izvandomovinskog školstva”.
I tu je “novu stranicu” najvećim dijelom napisao upravo fra Ljubo Krasić, i to od samoga osnivanja HIŠAK-a. On je cijelo vrijeme postojanja HIŠAK-a bio njegov spiritus movens. Osnivanje škola pokretali su pojedinci u raznim gradovima, a svima je u svako doba fra Ljubo bio od pomoći. Tako je već 1978. HIŠAK obuhvaćao 55 škola, kojima se te iste godine pridružilo 12 škola iz Australije. Uskoro se HIŠAK-u priključuje i dvadesetak škola iz Njemačke, Francuske, Švicarske i Švedske. Od tada HIŠAK označuje naziv “Hrvatske škole Amerike, Australije i Kanade”.
Godine 1984./85. bilo je više od stotinu škola članica HIŠAK-a. Godine 1978. fra Ljubo sa skupinom suradnika održavao je školske seminare u Chicagu, Clevelandu, Edmontonu, Calgaryju, Kitcheneru, Windsoru, Sault Ste. Marie, Sudburyju, Vancouveru i Torontu, a na tim seminarima sudjelovalo je oko 190 učitelja i članova školskih odbora. Fra Ljubo je uvijek znao izvrsno uspostaviti i održavati kontakte.
Fra Ljubo je bio od velike pomoći i pri uvođenju hrvatskog jezika u srednje škole u provinciji Ontario, 1976., kao i pri uspostavi Katedre za hrvatski jezik i kulturu na Waterloo sveučilištu. Objavio je i iznimno vrijednu knjigu Anice Miter “Croatica in the University of Toronto Library”, popis hrvatskih knjiga u najbogatijoj kanadskoj knjižnici, tj. u Torontskoj sveučilišnoj knjižnici, u kojoj je ta vrijedna hrvatska knjižničarka i pjesnikinja radila dugi niz godina. Iznimnu donaciju ovoj knjižnici dao je poznati hrvatski domoljub i poslovni čovjek gospodin Ivica Zdunić u iznosu od 100 tisuća dolara za nabavku hrvatskih knjiga tako da je to danas po hrvatskome kulturnom bogatstvu zaista jedinstvena knjižnica.
I dalje, nakon što je Hrvatska postigla neovisnost, fra Ljubo se zdušno bavio objavljivanjem priručnika, surađivao s raznim školama. Ujedno je zaslužan da su neke knjige objavljene kao, primjerice, “Panorama hrvatske poezije Herceg-Bosne Davno sanjani snovi” (Denver, Colorado, Outskirts Press, 2009.).
Što se tiče računalnih obrada raznih školskih materijala, u tome nam je uvelike pomagao mr. Marko Dumančić, pročelnik računalnog odjela na Studijama za okoliš “Environmental Studies”, Sveučilišta Waterloo. Treba ovdje navesti i to da su sve suradnje vanjskih suradnika bile bez ikakve novčane nadoknade.
Fra Ljubo i njegovi suradnici mogli su nakon proglašenja hrvatske neovisnosti mirne duše reći: “Učinismo što smo mogli, drugo neka učine moćniji!”
Za širenje hrvatske prosvjete i kulture te za doprinos hrvatskog školstva u svijetu iz ruku prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana fra Ljubo Krasić odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića 1995. godine.
Tko je poznavao fra Silvija Grubišića katkada će mu bez sumnje izgledati da je Silvije bio jedna od najzanimljivijih osobnosti hrvatskog iseljeništva uopće. Sposoban i neobično radljiv davao je sve svoje snage gdje je osjećao da bi mogao nešto učiniti na dobro hrvatskih iseljenika među kojima je djelovao, ili na korist domovine koju je ostavio […]
Sve što je fra Ljubo radio, a radio je puno, radio je s ljubavlju i pozitivnim odnosom prema ljudima i pojavama. Zbogom, dragi fra Ljubo, neka Ti je laka hrvatska gruda koju si neizmjerno volio.
