SPECIJAL: piše fra Slavko Anđelić
FOTO: fra Slavko Anđelić
Kršćanska tradicija se kroz mnoga stoljeća služila ikonama kako bi naviještala radosnu vijest. Na kršćanskom Istoku i danas važno mjesto zauzima štovanje i razmatranje ikona. Tako je i u velikom tjednu. Postoje ikone koje se u crkvama ističu baš u svetim danima razmatranja Gospodnje muke. Jedna zadivljujuća ikona velikog tjedna nosi naziv „’Ο Νυμφίος“ – „Zaručnik“. Sam naziv ikone potječe iz jedne molitve koja se pjeva u velikom tjednu:
Nekoliko dana prije slavlja najvećeg židovskog blagdana Pashe, dana kada se cijeli židovski narod spominje čudesnog Božjeg zahvata izbavljenja izraelskog naroda iz ruku egipatskog ropstva, Isus se ponovno vraća u Jeruzalem, i to u Hram. To je bio njegov posljednji ovozemaljski boravak… Onoga trenutka kada je napustio Hram, simbolično je najavio ostvarenje riječi koje je […]
Evo, Zaručnik dolazi usred noći, i sretan je onaj sluga kojega nađe budna. Dok je nedostojan onaj koga nađe uspavana. Gledaj, dakle, dušo moja, da te san ne obuzme tako da ne budeš predana na smrt i izbačena iz Kraljevstva. Nego pazi, viči: Svet, Svet, Svet si naš Bože, po Bogorodici nam se smiluj.
Danas stojimo pred Gospodinom koji je nemilosrdno bičevan. Dok su ga udarali hladnim bičevima, dok su se oštri završeci zabijali u njegovo tijelo, on je ljubio. Ljudskoj pokvarenosti to nije bilo dosta pa je splela vijenac od trnja i nataknula ga Gospodinu na glavu. Trnje se zabijalo u njegovu kožu, a on je ljubio. Malo je bilo da podnosi tjelesnu bol, ogrnuli su ga skrletnim plaštem da izgleda kao zemaljski kralj i izrugivali su ga, a on je ljubio. Pljuskali su ga, a on je ljubio. Pljuvali su mu u lice, a on je ljubio. Ni to ne bijaše dosta, pa ga izvedoše pred zaluđenu masu koja mu je izvikivala nepravednu osudu, a on je ljubio. Ljubio je svoju Zaručnicu – Crkvu, tebe i mene. Dok je primao udarce privezan uza stup, imao je tebe i mene pred očima. Dok mu se trnje zabijalo u glavu, imao je tebe i mene pred očima. Dok je podnosio sramotu i izrugivanje, imao je tebe i mene pred očima. Zaručnik je do kraja ostao nama vjeran. Jesmo li mi bili vjerni njemu?
Tvoja tišina ogoli svako zlosve ono što je potisnuto iz svijestidok previše držim do sebenesvjesno te pretvaram u stvarpreuzetno raspolažući s tobomzaboravljam otvoriti očiprimijetiti da se ti ne plašišni svoje ranjivosti ni goloćea ja sam kadar svoju vješto skrivatiušutkujući tvoju tišinubojeći se da me ne ostavinezaštićena predtvojim pogledompa onda pobjegnemskratim boravak pred tobomzamijenim te za […]
Grijesima smo svojim često bili nevjerni. Udarali smo i mi bičem po njegovim leđima. Nabijali smo mu i mi trnovu krunu na glavu. Rugali smo mu se i mi. On nas je ljubio. Evo, Zaručnik dolazi usred noći, i sretan je onaj sluga kojega nađe budna. Evo, imamo priliku biti vjerni. Imamo priliku pokajati se za bičeve, za trnje, za izrugivanje. Imamo priliku dočekati Zaručnika i pružiti mu ljubav. Gledaj, dakle, dušo moja, da te san ne obuzme. Ne daj, dušo moja, da te mase zavedu. Ne daj da te uspavaju. Budno čekaj svoga Gospodina. Pjevaj: Svet, Svet, Svet si naš Bože, po Bogorodici nam se smiluj! Imamo priliku ljubiti Zaručnika. Imamo priliku zaliječiti mu rane od bičeva svojom molitvom. Imamo priliku zaliječiti mu rane od trnja svojom pjesmom. Imamo priliku zaliječiti njegovu bol svojom ljubavlju. Zaustavimo se na trenutak i stanimo pred Zaručnika. Zašutimo i stavimo se u prisutnost onoga koji nas ljubi. Neka prestanu sve riječi. Neka prestanu isprike. Stanimo preda nj i ljubimo.
