‘Većina studenata nakon završenog studija želi živjeti i raditi u Hrvatskoj’

Sofija je grad smješten u srcu Bugarske. Osim svoga geografskog položaja, ona je i društveno, kulturno, trgovačko i političko srce Bugarske. To je grad koji danas ima oko dva milijuna stanovnika te sve više postaje moderna europska metropola. Ipak svaki kamen Sofije može ispričati priču o svojoj bogatoj povijesti koja traje više od sedam tisuća godina. Smještena u podnožju planine Vitoše na raskrižju važnih putova između Istoka i Zapada, Sofija je danas mješavina različitih utjecaja i kultura koji čine njezin jedinstveni šarm.

Mnogo je zanimljivih činjenica o samome studiju hrvatskog jezika. Svi studenti su Bugari, nema potomaka hrvatskih iseljenika. Studenti odabiru studij hrvatskog jezika jer im se sviđaju hrvatska glazba, kultura, ljudi ili Hrvatska kao takva. Većina studenata želi nakon završenog studija živjeti i raditi u Hrvatskoj. Zanimljivo je i da studenti uče posebno hrvatski, a posebno srpski jezik. Tako jedan tjedan imaju nastavu iz hrvatskog, a drugi iz srpskog jezika.

Osim redovite nastave, organiziraju se razne priredbe, gostovanja, studentski projekti i razmjene. Na razmjenu studenti najčešće odlaze u Zagreb i Zadar, a u Sofiju dolaze studenti iz cijele Hrvatske koji studiraju južnoslavenske jezike. Središnji društveni događaj svake godine je Božićna priredba koja se održava sredinom prosinca. Jedna zanimljivost vezana uz Bugare je da Božić slave 25. prosinca, iako su većinski pravoslavna zemlja. Osim kulturnog dijela priredbe gdje se uvijek prikazuju različite tradicije i običaji vezani uz zimu i božićno vrijeme, važan dio same priredbe je i druženje studenata i profesora u ne tako formalnom okruženju. To je i dobra prilika da se upoznaju studenti s različitih godina i razmjene svoja iskustva.

Nažalost, zbog trenutačne situacije, sva događanja, a i nastava se održavaju online. Uz želju da se što prije vratimo u učionice i družimo uživo šaljemo vam puno pozdrava sa Sofijskog sveučilišta.

Anamarija Sučec, lektorica hrvatskog jezika

Anamarija Sučec rođena je 1991. godine u Zagrebu. Nakon završene II. gimnazije i položene državne mature upisuje Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Studira kroatistiku i komparativnu književnost. Diplomirala je 2015. godine s temom „Čitanje hrvatske ženske (post)ratne proze kroz prizmu feminističkih teorija“. Po završetku studija počinje stažirati u osnovnoj školi u svom rodnom gradu. Godine 2017. položila je stručni ispit za učiteljicu hrvatskog jezika. Radila je kao učiteljica i nastavnica hrvatskog jezika u osnovnim i srednjim školama na području Zagreba i Zagrebačke županije. Surađuje s Pučkim otvorenim učilištem u Zagrebu na provedbi državne mature i cjeloživotnom obrazovanju. Godine 2019. postala je lektorica hrvatskog jezika u Sofiji. U slobodno vrijeme voli čitati, pisati prozu i putovati.

Učenje jezika daje ljudima mogućnost razotkriti potpuno novi svijet. Istodobno je i pravi izazov koji čovjek motivacijom i dosljednošću može svladati. Sjećam se prvih komentara za vrijeme svoga studiranja slavistike: Studiraš hrvatski!? U čemu je razlika? Slavenski su jezici, sve se razumije. Slažem se da su slični, ali da se sve razumije daleko je od istine. Na primjer, kad počnemo od neverbalne komunikacije i kako klimanje gore-dolje za da, kod Bugara znači ne, dok pokret glave lijevo-desno, Bugarima znači da, a stignemo do padežne bezbrižnosti bugarskog jezika jer bugarski skoro pa nema padeže.

Hrvatski jezik studirala sam na Sveučilištu svetog Klimenta Ohridskog u Sofiji na Fakultetu slavenskih filologija od 2011. do 2016. Imala sam čast i zadovoljstvo da mi u Sofiji predaju tri hrvatska lektora – Ninoslav Radaković, Jasna Aničić i Ivana Fakac. Od svih njih uspjela sam puno naučiti ne samo o jeziku, već i o samom načinu života, o ljudima te o kulturi u Hrvatskoj. Dugujem njima i svim bugarskim profesorima na slavistici veliku zahvalnost na strpljenju i ljubavi koji su nam dali prema jeziku.

Hrvatski lektori i bugarski profesori stalno su davali vjetar u leđa studentima. Čim je bio objavljen neki natječaj ili poziv, oni su nas informirali i motivirali da isprobamo svoje mogućnosti i da proširimo svoja znanja. Zahvaljujući tomu, išla sam preko programa Eco Task Force 2012. u Ston (Hrvatska). Tamo sam stekla nove prijatelje te počela razgovarati na hrvatskom malo opuštenije; stvorila sam neprocjenjiva prijateljstva koja održavam i do danas.

Godinu poslije sam preko Ministarstva obrazovanja Republike Bugarske dobila stipendiju za Zagrebačku slavističku školu u Dubrovniku. Tamo sam i srela svoje buduće profesore s Filozofskog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta čija sam studentica bila za vrijeme svoje dvije semestralne specijalizacije u Zagrebu (2015. i 2016.) preko programa ERASMUS+. Sve te prilike koje nam pružaju institucije, pomogle su mi za napredak i razvoj mojeg hrvatskog jezika, jer mijenjajući se svakodnevno, kao svaki jedan jezik, on zahtijeva jednu dosljednost, praćenje i nadogradnju.

Interes prema hrvatskom jeziku pokazuju i dvije bugarske škole u Sofiji – 3. SŠ Marina Drinova i 102. OŠ Panajota Volova u kojima više od 130 učenika već osam godina uči hrvatski jezik. Veseli me što postoji kontinuitet između naraštaja jer su učitelji te djece diplomirali Slavistiku na Sveučilištu svetog Klimenta Ohridskog i tako se znanja iz hrvatskog jezika i književnosti predaju mladima. Iskreno se nadam da će ova bugarska djeca imati priliku putovati u Hrvatsku i upoznati svoje hrvatske vršnjake te tako uspostaviti prijateljstva i dobiti dodatnu motivaciju studirati kroatistiku na Sveučilištu u Sofiji, jer se jezik uči najlakše i najbolje s prijateljima.

Simona Krčmarova, magistra slavistike i bugaristike

Simona Krčmarova rođena je 1992. u Karlovu, gradu u dolini ruža u središnjoj Bugarskoj. Diplomirala je na Sveučilištu svetog Klimenta Ohridskog u Sofiji petogodišnji studij slavistike sa specijalizacijom hrvatskog i srpskog jezika i hrvatske, slovenske i srpske književnosti. Tema njezinog diplomskog rada bila je Antologijski modeli suvremene hrvatske fantastične proze. Tijekom svoje prve godine imala je priliku i prvi put posjetiti Hrvatsku povodom stipendije „Eco Heritage Task Force 2012.“ u Stonu. Nakon toga 2013. sudjelovala je na 42. seminaru Zagrebačke slavističke škole u Dubrovniku gdje se susrela s brojnim hrvatskim specijalistima lingvistike i književnosti. Zbog svog interesa prema hrvatskoj književnosti sudjeluje na Drugoj međunarodnoj studentskoj konferenciji „Jučer, danas i sutra” (2015.) u Zagrebu. Tijekom svog studija dva semestra zaredom specijalizira hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta preko programa ERASMUS+.

Ključne riječi #Anamarija Sučec #lektori hrvatskog jezika #Simona Krčmarova