Uspomene na tri prekrasne godine života u Pečuhu

Iako već više od 12 mjeseci nisam posjetio grad u kojemu sam proveo tri prekrasne godine svojega života, moram reći da su uspomene još uvijek svježe i žive.

Pečuh je grad koji se nalazi na obroncima planine Mecsek, a udaljen je 30-ak km od granice s Hrvatskom. Ima oko 165 tisuća stanovnika i peti je grad po veličini u Mađarskoj iza Budimpešte, Debrecena, Miškolca i Segeda. Pečuh je sjedište Baranjske županije i pečuške mikroregije, ali i sjedište rimokatoličke Pečuške biskupije. Jedan je od najstarijih gradova u Mađarskoj s naseobinama iz prapovijesti. Na mjestu današnjeg Pečuha, Rimljani su početkom 2. stoljeća osnovali grad Sopianae, a naseljavali su ga većinom Kelti i Panonci. U 4. stoljeću postao je glavni grad provincije Panonije Valerije kao važno središte kršćanstva, poznat pod imenom Quinque Ecclesiae (Pet crkava). Ta se bogata povijest, u gradu vidi i osjeti na svakom koraku.

Među brojnim studijima i programima nalazi se i Institut za slavistiku u sklopu kojega je i Katedra za hrvatski jezik i književnost. Katedra je osnovana 1950. i djelovala je kao Katedra za hrvatsko-srpski jezik. Nakon demokratskih promjena u Mađarskoj i raspada bivše nam države, od godine 1992. djeluje kao Katedra za hrvatski jezik. Studenti mogu studirati Hrvatski jezik i književnost u sklopu minor studija u kombinaciji s nekim drugim programom, ali i kao profesorski ili prevoditeljski smjer master studija.

Studenti koji se odlučuju na studij hrvatskoga jezika većinom su pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj. Kao što je poznato u Mađarskoj već stoljećima žive Hrvati, a najbrojniji su upravo u južnom dijelu zemlje. Studij također upisuju Hrvati i Mađari iz Hrvatske.

Što se tiče profesora, studenata i osoblja, Katedra nije velika, ali su zato povezanost, međuljudski odnosi, atmosfera i radni uvjeti na iznimno visokoj razini. Slobodno mogu reći da vlada iznimna opuštenost i „obiteljski“ ugođaj. Ovu tvrdnju potkrepljujem i činjenicom da se profesori i studenti često druže i izvan redovitog nastavnog procesa.

Već sam spomenuo da je hrvatska manjina na tome području važan dio zajednice, tako da postoje brojne hrvatske institucije. Postoji i hrvatska radiostanica, novine i televizijski program na hrvatskom jeziku. Sa svim tim institucijama Katedra za hrvatski jezik izvrsno surađuje, a studenti i profesori redovito sudjeluju u organizaciji različitih kulturnih, umjetničkih, sportskih, gastronomskih događaja.

Moram spomenuti da naša Katedra uvijek sudjeluje na zabavno-gastronomskim manifestacijama i festivalima koje organizira Sveučilište. To su primjerice Okroberfest, kao i različita kulinarska natjecanja od kojih je najpoznatije ono u pravljenju kobasica. Od institucija moram još spomenuti Generalni konzulat Republike Hrvatske u Pečuhu. Od samog dolaska u Pečuh, od njih sam imao veliku podršku te izvrsnu suradnju. Između ostalih, zahvaljujući njima mogao sam organizirati i provesti nekoliko višednevnih stručnih ekskurzija naših studenata i profesora u Hrvatsku u sklopu kojih smo obišli Karlovac, Ogulin, Krk, Rijeku, Sisak, Petrinju, Ozalj, Zagreb, Osijek i druga mjesta.

Osim Hrvata, u Pečuhu postoje i druge manjinske zajednice: Nijemci, Srbi, Bošnjaci… pa se može reći da je Pečuh multikulturalna zajednica. UNESCO je 1998. Pečuhu dodijelio nagradu “Grad mira” zbog promicanja manjinskih kultura te tolerancije i prihvaćanja izbjeglica tijekom Domovinskog rata i rata u BiH. Godine 2010., zajedno s Essenom i Istanbulom, Pečuh je proglašen za Europski glavni grad kulture. To je iskorišteno za obnovu gradskih trgova, ulica i predgrađa, knjižnica, koncertnih dvorana, kulturnih i sportskih centara.

Sve ovo, uz bogatu gastronomsku ponudu, vrlo atraktivan noćni život te blizinu poznatog vinogorja Villany, čini život u Pečuhu izuzetno ugodnim. Pečuh je arhitektonski pravi mali dragulj. Tu se mogu vidjeti građevine različitih stilova gradnje, a osobito je oku ugodno samo središte grada sa svojim poznatim secesijskim palačama, glavnim Szechenyi trgom na kojemu dominira Kasim-pašina Džamija te katedralom sv. Petra i Pavla. U blizini se nalaze i ostaci gradskih zidina s neobičnom okruglom kulom Barbacan. Jedna od velikih atrakcija Pečuha je Kulturni centar Zsolnay. Nekoć glavni industrijski pogon za proizvodnju čuvenog i svjetski poznatog porculana, godine 2010. je pretvoren u veliku kulturnu četvrt. Kulturni centar nudi različite umjetničke radionice, muzeje sa stalnim i privremenim izložbama, koncertne prostore, planetarij, sportske, trgovačke i ugostiteljske objekte.

Kao i svaki grad koji drži do sebe, Pečuh ima promenadu tj. šetnicu kamo se ljudi odlaze sresti, ali i biti viđeni. To je poznata Kiraly ulica koja oživi u kasnim poslijepodnevnim satima, a osobito vikendom.

Brojni restorani, kafići, klubovi ovdje su našli svoje mjesto, a kada se zateknete tamo u večernjim satima i u dobrom društvu, vrlo lako dočekate zoru. Kada se zasitite gradske vreve i gužve i poželite udahnuti svježega zraka, u okolici Pečuha se pružaju mnoge mogućnosti za izlet i bijeg u prirodu. Na obroncima Mecseka su brojne pješačke i biciklističke staze, a tu je i atraktivno izletište na jezeru Orfű koje posjetitelje mami prekrasnom prirodom te poznatim kupalištem. Isto tako, možete se zaputiti na vrh Mesceka gdje se nalazi mali, ali atraktivan zoološki vrt, a kada vas uhvati nostalgija za domovinom, popnete se na obližnji televizijski toranj s čijeg vidikovca za vedrih dana pogled puca sve do hrvatske planine Papuk.

Dubravko Vrbešić, Hrvatska matica iseljenika

o autoru

Rođen u Našicama 1976. godine, od svoje treće godine do danas živi u Donjem Miholjcu gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1995. upisuje Studij hrvatskoga jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Isti završava pet godina kasnije. Prvo radno mjesto dobiva u OŠ „August Harambašić“ u Donjem Miholjcu te u OŠ „Matija Gubec“ u Magadenovcu. Godine 2004. diplomirao je knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Godinama je radio u nekoliko osnovnih i srednjih škola, a najduže u OŠ Dalj. Godine 2016. zapošljava se na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Pečuhu na mjestu lektora za hrvatski jezik gdje živi i radi tri godine. Godine 2020. dobiva posao na sveučilištu Beijing Foreign Studies University (BFSU) u Pekingu, Narodna Republika Kina gdje i danas radi. U slobodno vrijeme putuje svijetom i radi kao turistički vodič te je do sada posjetio 62 svjetske zemlje.

Ključne riječi #Dubravko Vrbešić #Hrvati u Pečuhu #lektorati hrvatskog jezika