U mladosti je upoznao Pariz pješačeći, a kada je fizički već bio slab, sjeo bi u taksi i obilazio grad

Izložba ”Julije Knifer – francuske epigrafike” (Banalni dnevnik – fotografije Žarka Vijatovića – murali) održava se od 6. srpnja do 29. kolovoza 2021. u Francuskom institutu u Zagrebu. Izložba istražuje i duboke veze koje je ovaj umjetnik održavao s Francuskom.

Knifer dolazi 1957. godine u Pariz, grad kojemu će se uvijek iznova vraćati. Šezdesetih godina posjećuje muzeje i galerije, otkriva raznolikost francuske scene, poslijeratnu intelektualnu živost umjetničkog miljea, te svjedoči prvom pojavljivanju američke apstraktne umjetnosti. U Zagrebu, s prijateljima iz grupe Gorgona redovito posjećuje knjižnicu Francuskog instituta, zahvaljujući knjigama i časopisima prati promjene u umjetničkim trendovima, piše Francuski institut u Zagrebu.

Kniferov život i karijeru obilježili su brojni susreti s francuskim umjetnicima, a ponajviše dugotrajno i iskreno prijateljstvo s Françoisom Morelletom, zasnovano na njihovoj umjetničkoj praksi i teoretskim afinitetima. Kada su se upoznali 1960. godine na izložbi Nove tendencije u Zagrebu, bili su duboko prožeti premisom avangarde da umjetnost može promijeniti društvo. Do kraja života ostali su bliski prijatelji.

Krajem 1980-ih Knifer izvodi zidni meandar za knjižnicu Sveučilišta u Dijonu, a nakon toga pozvan je 1991. u umjetničku rezidenciju u Vilu Saint-Clair u Sèteu. Od 1992. do 1994. boravi u Vili Arson u Nici, da bi se konačno 1994. preselio u atelijer u 12. pariškom arondismanu, gdje je živio i radio posljednjih deset godina svog života.

Iako je umjetnik tijekom svog života ostvario minimalno i radikalno djelo zasnovano na samo jednom motivu, meandru, uvijek je cijenio stvaranje monumentalnih zidnih djela na arhitektonskim elementima u javnom prostoru. Murali koje je izveo u Francuskoj, uključujući dugi meandar u knjižnici u Dijonu i vijugavu i kompaktnu zidnu sliku metro stanice Jean-Jaurès u Toulouseu, imaju snažnu fizičku prisutnost, te gledatelju nude i trenutak kontemplacije.

Ova izložba ne stavlja u prvi plan samo umjetničke radove, već rad sam po sebi. Postav ističe predugo zanemaren epigrafski materijal koji nam omogućuje dešifriranje umjetničkog postupka kroz Kniferove zapise, fotografije i murale u javnom prostoru.

Tema izložbe je zapravo umjetnikov kreativni čin koji proizlazi iz osobnog procesa stvaranja, kako u intimi atelijera, tako i u javnom prostoru. Tema je zapravo umjetnikov kreativni čin koji proizlazi iz osobnog procesa stvaranja, kako u intimi atelijera, tako i u javnom prostoru. Stoga nam se pruža prilika da shvatimo kako je umjetnik bio dio svijeta oko sebe, kako je povezan sa svojom prošlošću i budućnošću kroz konkretnu sadašnjost bila ona intimna ili javna.

Fotografije Žarka Vijatovića na kojima pozira Julije Knifer, prvi put izložene u tako velikom broju, svjedoče o bliskoj suradnji dvaju umjetnika tijekom nebrojenih susreta. Tijekom tih snimanja umjetnik bi se poistovjetio s ulogom performera koji glumi vlastiti lik u privatnom ili javnom prostoru.

Naposljetku, izložba svjedoči o Kniferovoj cjeloživotnoj sentimentalnoj vezi s Francuskom. Pariz je početkom šezdesetih promijenio umjetnikovu perspektivu. U mladosti ga je upoznao pješačeći, no krajem devedesetih kada je fizički već bio slab, sa suprugom Nadom sjeo bi u taksi i obilazio grad.

Izložba je osmišljena i priređena u bliskoj suradnji s kćeri umjetnika, Anom Knifer.

Ključne riječi #Hrvati u Francuskoj #Julije Knifer #Žarko Vijatović