Mara Vītols-Hrgetić
FOTO: Privatni album
“Suprug i ja smo rođeni u Venezueli i oduvijek smo htjeli preseliti u Latviju ili Hrvatsku. Svi su nam rekli da smo ludi i da to ne radimo. Vjenčali smo se 1987, dobili prvo dijete pa kupili i zemljište na kojem smo izgradili kuću, sve zbog čega smo morali malo zaboraviti na taj plan. A onda je došao Hugo Chavez na vlast”, počela je svoju zanimljivu životnu priču Mara Vītols-Hrgetić, rođena Venezuelanka s latvijskim podrijetlom, dugogodišnjim boravištem u Hrvatskoj i suprugom rodom iz Like.
Kada biste trebali zamisliti osobu koja može sve, a sve je i učinila, jedan od takvih rijetkih primjeraka svakako bi bio Miroslav Walter. I glazbenik i poslovni čovjek, junak naše priče jedan je od povratnika iz Njemačke koji je cijeli svoj životni vijek radio i živio za svoju obitelj, a u svemu tome pratila ga […]
Život supružnika Mare i Josipa odvijao se na više dijelova svijeta, no svoj dom još od 2007. vide u Hrvatskoj, otkud je Josipova obitelj otišla godinama ranije.
Kao obitelj povratnika, Mara nam je ispričala kakav je život supružnika i njihovo troje djece od povratka iz dalekog Caracasa, glavnog grada države koja se danas nalazi u velikoj ekonomskoj krizi. Unatoč tome što se Venezuela ranije smatrala najbogatijom državom u Južnoj Americi, a veliku prednost donosila su joj nalazišta nafta, ova država danas je prožeta korupcijom i kriminalom.
Kako nam je kazala, supružnici su se u Caracasu godinama bavili kongresnim turizmom koji je pokazivao svoje rezultate. Ipak, promjena vlasti donijela je velike probleme, a ono što je Maru i njenu obitelj naviše zabrinjavalo bilo je upravo ono zbog čega je Hrvatska hvaljena – sigurnost.
Prelomila je tragedija
“Venezuela je postala jako nesigurna država. Jednu našu prijateljicu su ubili 2007. godine, zbog čega sam ja rekla da idem”, rekla je naša sugovornica, s kojom je tada otišla i cijela obitelj.
Plan nije bio ostati dugo, kaže nam Mara, već tek jednu godinu, no djeci se država jako svidjela, stoga su Hrvatsku odlučili napraviti svojim domom…
“Kada smo odlučili ostati ovdje, počeli smo istraživati čime bismo se mogli baviti. Htjeli smo se baviti poljoprivredom u Lici, no nismo mogli naći nigdje zemljište jer su je svaki komadić zemlje imao jako puno vlasnika, pa je bilo dosta teško dobiti veliki komad zemlje na kojem se nešto može napraviti. Zbog svega odlučili smo raditi ono što znamo, a to je kongresni turizam”, istaknula je junakinja naše priče.
Obitelj je stoga odlučila uložiti prostor u kojem bi se održavali događaji za tvrtke u kojima bi bili osigurani hrana i piće – sve utjelovljeno pod nazivom Forum Zagreb. Kao i u Venezueli, posao je funkcionirao, no Mara kaže kako je Forumu veliku štetu napravila upravo pandemija koronavirusa…
Televizijski i filmski redatelj Ljubo Josip Lasić, rođen 1971. u Clevelandu, vratio se u Hrvatsku. U intervjuu za Hrvatsku maticu iseljenika govorio je o razlozima odlaska svojih roditelja u dijasporu, odrastanju u Americi, bavljenju filmom, ljetovanju na jednom posebnom otoku i novim projektima… Zašto su Vaši otišli u Sjedinjene Američke Države? Razlozi su bili ekonomski […]
“Jako puno ljudi nam je otkazalo događanja. Od 398 rezervacija, mi smo sve morali otkazati, stoga nam je pandemija bila veliki udarac. Prostor kojeg imamo smo na kraju iznajmili”, otkrila je, dodajući kako i dalje imaju prostor u Venezueli. Ipak, Maru to nije spriječilo, stoga je svoju karijeru u Hrvatskoj odlučila okrenuti u potpuno drugu stranu.
“Pogledali smo različite projekte, no na ideju moje prijateljice iz Latvije kojoj sam jednom pomagala s prijevodima odlučila sam položiti ispit hrvatskog jezika razine C2 i postala sudski tumač. Forum Zagreb i dalje nije završena priča jer ideja o tom poslu kojeg obitelj toliko voli i dalje postoji”, napomenula je.
Netom prije našeg sastanka obitelj se upravo spremala u Venezuelu. Kako je sada tamo, pitamo je…
“Venezuela se jako promijenila. Mi smo živjeli u drugačijoj i slobodnoj zemlji gdje se radilo, ja sam išla na besplatan fakultet. Ljudi su imali normalne živote do dolaska Chaveza. Od njegovog mandata bilo je puno nestašica, inflacija, represija… Potpuno drugačije od onoga što smo mi vidjeli. Sve što država u Hrvatskoj mora osigurati je i osigurala, a to su obrazovanje, zdravstvo i sigurnost. Tamo je sve jako skupo, a moja mirovina, u kojoj sam ja primjerice sada u Venezueli, je sedam dolara. S time da su cijene u Venezueli iste kao i kod nas. Svaka obitelj ima člana koji mora raditi i živjeti u inozemstvu i slati novce. Jako je to teško, ali je s druge strane priroda tamo neopisiva. Venezuela je prekrasna zemlja, od planina u Andama gdje je stalno snijeg do prekrasnog mora i prašuma. Divni su ljudi”, otkrila je naša sugovornica.
A troje djece Mare i Josipa danas su sretni vlasnici triju državljanstva – hrvatskog, latvijskog i venezuelanskog. Dok je sigurnost bila glavni motivator za odlazak, upravo oni su bili za ostanak u Hrvatskoj.
U srcu ima mjesta za sve
“Oni jako vole Hrvatsku. Dok u Venezueli vole klimu jer je u Caracasu primjerice vječno proljeće, u Hrvatskoj im se jako sviđa sigurnost. Ipak, nikada ih ne pitam koju državu vole više jer mi je to kao da ih pitam vole li više mamu ili tatu. Ima mjesta u srcu za sve! Tempo života ovdje je dosta miran, u Venezueli je puno brži. Caracas je ogroman grad. Zagreb je stvarno grad za svoje građane. Uvijek ima nečega lijepog za vidjeti, lijepa iskustva i događanja. Javni prijevoz funkcionira, a sve je pristupačno”, objasnila je Mara, a po pitanju pokretanja Foruma Zagreb dodaje…
“Kada smo kretali rekli su nam da se moramo paziti, da će nam ljudi ostati dužni, no mi smo imali suprotno iskustvo. Od pet tisuća događaja, samo je jedna tvrtka ostala dužna. Razvili smo zaista jako lijepe odnose s našim klijentima, bilo je jako lijepo raditi”, istaknula je naša sugovornica, koja ipak nije pohvalila birokraciju koja prati hrvatske poduzetnike, no zato je dala jedan vrlo koristan savjet svakome tko pokreće tvrtku ili obrt…
Iz obiteljskog doma Anite Prka Đurašić tijekom djetinjstva često su se mogli čuti stihovi Olivera Dragojevića, Mate Kovača, Vice Vukova i ostalih glazbenih velikana iz Hrvatske. Nedjelja je bila dan za odlazak na svetu misu, a ručak bi bio pretežito napravljen prema receptima hrvatskih baka. Jedina razlika, ona koja je i promijenila Anitin život, bila […]
“Uvijek kada netko želi započeti svoj posao u Hrvatskoj treba angažirati dobrog odvjetnika, ali i dobrog knjigovođu koji bi mogli pomoći jer je stvarno puno lakše, to je svakako moja preporuka. Osim toga, nije lako urediti dokumente. Imali smo velike probleme, pogotovo imaju stranci. Znamo da ljudi u Južnoj Americi isto imaju velike probleme s državljanstvom i boravištem, ali ovdje nam to nikako nije bilo lako”, poručila je, zaključivši: “Ipak, osobno mi je jako lijepo ovdje i ne bih se vratila u Venezuelu. Iako je posjećujem barem jednom godišnje, ipak bih ostala ovdje. Ljudi nisu svjesni koliko je ovdje život lijep”.
urednik projekta: Ivan Ril
