U dva tjedna ostao je bez oba roditelja, ali jednu stvar nikada nije izgubio, zbog čega ga je nagradila Australska pošta!

Lijep broj Hrvata postigao je zapažene uspjehe diljem svijeta. Neki su postali poznati po upornom radu i stečenom bogatstvu, drugi po sportskim vještinama, treći po doprinosima znanosti, neki kao pisci i umjetnici…. Vinko Romanik postao je poznat cijeloj Australiji jednostavno po svojem poštenju, dobroti, nesebičnosti i ustrajnosti u radu za dobro drugih.

Rođen je 21. siječnja 1942. u selu Martinu, nedaleko od Našica u Slavoniji. U Australiju je stigao 1969. godine i odmah po dolasku postao jedan od najdjelatnijih članova hrvatske zajednice u Adelaideu.

Posebno se istaknuo oko utemeljenja i vođenja Hrvatskoga radio programa za Južnu Australiju. Uz dnevni posao i brigu za obitelj, Vinko je svirao u hrvatskom glazbenom sastavu, pripremao vijesti i čitao ih na radijskom programu, pomagao u dvorani „Hrvatski klub“ i služio na raznim dužnostima kluba – bio je uvijek spreman pripomoći Hrvatima i drugima gdje god je stigao i mogao.

Više od 15 godina služio je kao Justice of the Peace (JP obavlja više službenih administrativnih dužnosti u zajednici) u gradu gdje je boravio. U toj ulozi pomagao je mnogima pripremiti dokumentaciju za sudske rasprave, posebice u slučajevima ostavštine i slično. Njegov ustrajan i nesebičan rad u hrvatskoj i široj zajednici prepoznali su mnogi i zbog toga je Vinko godine 2001. nagrađen odličjem Order of Australia Medal. Ali nekoliko godina iza ove časne nagrade njegovo je ime postalo još poznatije diljem Australije.

Naime, godine 2009., u povodu proslave 200. obljetnice utemeljenja i rada Australske pošte, Vinkovo ime bilo je među desetero izabranika iz cijele Australije čije su slike stavljene na specijalnu seriju poštanskih maraka objavljenu uz tu važnu obljetnicu.

Naime, Vinko je radio za Australsku poštu od polovice 1990-ih i uvijek bio pozitivan, uljudan, razgovorljiv, s osmijehom na licu, svakoga primao s radošću, želio svima pomoći i izići im u susret. Jednostavno, odskakao je od drugih 35 tisuća zaposlenika. Dobrota je ispunjala Vinkovu dušu i on je taj dar dobrote dijelio na svakom koraku, čineći dobro ljudima oko sebe. Ljudi su to prepoznali i uprava Pošte počastila ga je stavljanjem njegove slike na poštansku marku.

Bila je to (i ostala) velika čast ne samo Vinku nego i njegovoj obitelji, hrvatskoj zajednici u Australiji, a trebalo bi biti i cijeloj Hrvatskoj, jer je Vinko sin ravne Slavonije i domovine Hrvatske u kojoj je primio taj nebeski dar i ponio sa sobom u svijet.

Kada mu je bilo samo dvije i pol godine, Vinko je u samo dva tjedna izgubio oca i majku. Bio je najmlađi od četvero djece i roditelje nije ni zapamtio. Možemo samo zamisliti kako mu je bilo teško djetinjstvo, ali životne teškoće nisu ga shrvale, nego su učvrstile njegov pozitivan karakter. Znao je reći kako se iz djetinjstva najbolje sjeća jednoga franjevca koji je tada živio u franjevačkom samostanu u Našicama – u kojem je Vinko ministrirao i mnogo puta bio nahranjen – koji mu je jednom prilikom rekao: „Vinko, dobro slušaj što ću ti reći, i zapamti: uvijek u životu čini dobro svakomu čovjeku”. On je taj savjet već u djetinjstvu čvrsto prigrlio i premda ga je život odveo u daleku Australiju, Vinko je slijedio fratrov savjet i neprestance činio dobro.

Jednom, na pitanje novinara kako je ustrajao već više od 40 godina u Australiji stalno raditi za opće dobro, Vinko je odgovorio: „S vjerom u Boga, ali s istinskom vjerom dokazanom svojim svakidašnjim životom (ne prividnom vjerom i glumom), sve se zapreke pobjeđuju. Nemojte nikada očekivati ni od koga da učini nešto za vas, nego uvijek gledajte što vi možete učiniti za drugoga. Kada učinite nešto dobro i svojim djelom nekoga obradujete, i ako to vama u srcu čini zadovoljstvo, onda je to ljubav, a ljubav je Bog”.

Vinko Romanik živio je s obitelji u dalekoj Australiji, ali nam i danas može biti vrlo blizu i blizak; možemo čak osjetiti dobrotu i ljubav koja je iz njega zračila, posebice ako i mi prihvatimo poruku: „Uvijek u životu čini dobro…“ Ljudi su prepoznali Vinkovu dobrotu i dali mu priznanja, ali njemu je zasigurno bila najveća nagrada ona koju je on osjećao u srcu čineći dobro drugima.

Naš dobri Vinko preminuo je 28. veljače 2013. u Blair Atholu, Port Adelaide Enfield City, Južna Australija, gdje je i pokopan – daleko od svoje Hrvatske koju je neizmjerno volio i žrtvovao se za njezino oslobođenje.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Hrvati u Australiji #Vinko Romanik