Rođen u New Yorku
FOTO: Lucian Reichherzer (prvi slijeva) – Hrvatski katolički glasnik
Godine 1993. Lucian Reichherzer, hrvatski slikar u Americi, darovao je Hrvatskom etničkom institutu u Chicagu devet velikih uljanih slika na platnu i u bojama, kojima je sadržaj isključivo hrvatski grbovi raznih hrvatskih gradova i mjesta, te hrvatske narodne nošnje i kola.
Velika i napredna građevinska tvrtka Mladena Buntića, specijalizirana za inženjering i gradnju infrastrukture, vodovoda, odvoda, crpnih postaja i regulacije bujica – može se pohvaliti izvođenjem brojnih složenih projekata u Los Angelesu i Južnoj Kaliforniji. “Planiram kupiti kuću za odmor u Makarskom primorju. Ako Bog dadne zdravlja, neka se nađe pri ruci za Nadu i mene; […]
Njegove slike sačuvane su kao dragocjen prilog hrvatskim kulturnim ostvarenjima među Hrvatima u iseljeništvu.
Tim povodom slikar je 1993. dao zanimljiv intervju franjevcu Vinku Dioniziju Lasiću, koji prenosimo u cijelosti…
Rođen?
Jest, rodio sam se, inače ne bih ovo pisao!
Gdje?
U gradu New Yorku, na 46. ulici, dok su još bijeli ljudi tamo živjeli.
Kada?
Ovo je privremeno državna tajna. Detalji su na drugoj strani.
Roditelji?
Moji roditelji došli su u Ameriku. Pa kad je tako, zamolio sam Onoga koji šalje duše na ovaj svijet, da me odmah pošalje u Ameriku, da prišparam roditeljima novca.
Otac?
Moj je otac bio izučeni apotekar, ali bavio se i slikarstvom. Slikao je portrete i dobro je služio, ali nažalost obolio je od tuberkuloze i nije više bio sposoban za rad. Umro je u 37. godini života.
Majka?
Majka je bila izučena učiteljica. Prije udaje podučavala je na pučkoj školi. U Americi nije mogla biti učiteljica zbog jezika. Kada je otac obolio, majka je odlučila da idemo u Hrvatsku, gdje je odmah dobila namještenje kao učiteljica. Tako je mogla uzdržavati i oca i mene. Ja sam tamo polazio u pučku školu dvije godine i šest godina u gimnaziju. Nakon osam godina boravka u Hrvatskoj vratili smo se u Ameriku, budući da smo dobili novca od moje tetke.
Sa sedamdeset ljeta na širokim plećima i s dugom bradom koju su ta ljeta posrebrila bjelinom, godine 1981. u domovinu svojih roditelja prvi put je došao Luis Lukšić, ugledni slikar i pjesnik iz Venezuele. Došao je oživjeti neke davne snove, u potrazi za izvorom svoje uzburkane krvi i nemirna duha… Rođen je 1911. godine u […]
Odgoj?
U Americi sam nastavio školu, da završim još neke predmete koje sam trebao. Dobio sam u High School diplomu. Pohađao sam također City College u New Yorku, gdje sam dobio B.S. Degree in Science sa specijalizacijom u kemiji. Uz to sam pohađao također Courses of Accounting, te sam školovan za Accountant Position. Dvije glavne tvrtke za koje sam radio bile su: New York Telephone Co. kroz 15 godina i New York State Dept. of Labor kroz 20 godina.
Slikarstvo?
Što se tiče risanja, tome sam bio naklonjen još kao dijete. No uspjeti u slikarstvu vrlo je teška stvar. Od tisuću početnika tek jedan uspije, da si time može život uzdržavati. Slikari kao Norman Rockwell rijetka su iznimka i poseban talent. Moraš umrijeti pa će se tek onda tvoje slike prodavati za velike svote. Ali bez obzira na to ja sam išao u Industrial Art School u New Yorku, kroz četiri i pol godine, a kroz šest mjeseci pohađao sam National Academy of Design. Kada kažem “išao sam”, “pohađao sam”, to je moglo biti jedino navečer, jer sam preko dana morao raditi. Time sam uzdržavao svoju majku, budući da njezina zarada nije bila dostatna da pristojno živi. Radila je ručni rad koji je bio vrlo slabo plaćan.
Rodoljubni rad?
Kao hrvatskoga patriotu posebno su me zanimale hrvatske narodne nošnje i hrvatski grbovi. U New Yorku nikada nisam izlagao svoje radove u Arte Exhibition Places nego u Maunch Chunk Opera Houseu. Trebate znati da ovdje nažalost postoji vrlo malo zanimanje za narodne nošnje bilo koje nacije, nego su više u potrazi krajolici. Međutim, od 1947. svake sam godine ukrasio hrvatske dvorane za dan Hrvatske državnosti (10. travnja), što za mene nije bila lagana stvar, jer nemam automobila. Još imam četiri velike slike koje možete imati nakon što odem na drugi svijet. Donijeti ih na izložbu mene stoji više nego 150 dolara, ali ja to radim iz domoljubnih osjećaja.
Društveni rad?
S vjerskoga gledišta, pripadam crkvi svetih Rafaela, Ćirila i Metoda u New Yorku, i crkvi sv. Ane u Lansfordu, PA. S političkoga gledišta bio sam član Hrvatskoga domobrana, Ujedinjenih američkih Hrvata i Hrvatskoga narodnoga vijeća. Sada pomažem sve dobrotvorne i rodoljubne organizacije, a i rodbinu koja je u Hrvatskoj. Mogu dodati i ovo: U New Yorku su me zvali na Family Court kao tumača za hrvatski jezik. Tu sam opazio da neki “tumači” misle na svome jeziku, onda prevode na engleski. Ja sam se bio uvježbao da mislim engleski, te sam brzo izražavao ono što sam čuo na hrvatskome.
U lipnju 2020. godine u Liverpoolu u Australiji preminula je Gina Sinozich, samouka slikarica podrijetlom iz Istre koja se slikarstvom počela baviti u 70. godini života, želeći tako djeci i unucima ispričati priču o sebi, obitelji, zavičaju, doseljenju u Australiju i drugim događajima koji su obilježili njezin život. Gina Sinozich (r. Soldatić) rođena je 1930. […]
Gudač?
Uzimao sam lekcije kod gospodina Ivana Kuhareca. Sada sviram violinu u Keystone String Bandu. Šaljem vam u kuverti nekoliko fotografija s violinom, da ne mislite da sam jednostran i da se bavim samo slikarstvom. Slike sa sviračima uzete su 12. prosinca 1993. te su nove. Tu se po prilici vidi kako izgledam i da sam star. Ali ja sam i stariji nego što vi mislite!
Vinko Dionizije Lasić, Hrvatski katolički glasnik
