Nikola Šulentić
FOTO: hkv.hr
Kad se na nečijem posljednjem ovozemaljskom ispraćaju, i to u malom američkom gradu, okupi više od tisuću ljudi iz bliza i daleka, stignu vijenci u ime hrvatskih zajednica diljem svijeta i svečanu misu zadušnicu slavi desetak svećenika, znak je da je riječ o vrlo omiljenoj i uglednoj osobi. Takvi su prizori rijetka pojava među običnim smrtnicima.
Već smo se naviknuli na to da Hollywood svako toliko „navrati” u Dubrovnik, ali i Dubrovnik je već davno bio prisutan u Hollywoodu. Naime, među lijepim brojem Hrvata koji su bili (a ima ih i danas) dio američke filmske umjetnosti bio je i Dubrovčanin Petar Knego, bolje poznat pod umjetničkim imenom Peter Coe. Koliko se […]
Suvremena izvješća svjedoče nam da se ovo moglo vidjeti prvih dana 1951. u Waterloou, država Iowa, na pogrebu Nikole Šulentića, jednoga od tada najuspješnijih i najpoznatijih hrvatskih doseljenika u Americi.
Ta velebna Amerika
Nikola Šulentić rođen je 24. travnja 1887. u dobro poznatom ličkom mjestu Svetom Roku (Lovinac). Otac mu, Dane, bio je ugledan čovjek starih hrvatskih korijena. Maloga Nikolu uputio je u Gospić da uči za trgovačkoga pomoćnika. Bio mu je to prvi korak u svijet. Ali, kao i mnogi drugi mladi ljudi, on je sanjao o velebnoj Americi, i već kao momčić od 15 godina dospio u okolicu Chicaga. Naravno, tako mlad i nejak, osjetio je svu težinu života u tuđini i hladnoću toga širokoga svijeta. Sjetio se svojega siromašnoga, ali toploga kraja i roditeljske ljubavi te se nakon dvije godine vratio u domovinu Hrvatsku.
Premda je u Americi bio kratko vrijeme, ipak su američka sloboda, način života i rada ostavili trajan utjecaj na njegove poglede. Naime, kada se vratio doma, uočio je mnogo bolje nego prije odlaska u svijet sve patnje, nedaće, nepravde i zapostavljanja svojega naroda. Osjećajući opće beznađe, odlučio je ponovno poći u Ameriku. Ali ovoga puta zreliji i iskusniji.
Nakon drugoga dolaska u Chicago, jedno je vrijeme radio različite poslove i zatim otišao u Waterloo, Iowa, k svojemu mlađemu bratu Petru i skupini prijatelja iz okolice Lovinca. Braća su bila radišna i štedljiva pa su 1916. otvorili mesnicu North Waterloo Meat, kojoj je Nikola bio voditelj. Godine 1921. postao je upraviteljem Pinkerton’s grocery and bakery (Pinkertonove trgovine živežnih namirnica i pekarnice), prvoga supermarketa u gradu. Ali to je bio samo početak!
Za vrijeme Drugog svjetskog rata obitelj Špire Markova iz Murtera, Mirkova oca, izbjegla je pred talijanskim fašistima u sjevernu Hrvatsku (Daruvar), u dio ondašnje NDH koji nije bio pod talijanskom okupacijom od 1941. do 1943. godine. Iz Daruvara obitelj Markov vraća se nakon rata 1945. u južnu Hrvatsku (Šibenik), no zbog tamošnje jugosrpske i velikosrpske […]
Godine 1922. Nikola je iza trgovine namirnica sagradio zgradicu u koju je smjestio novoutemeljenu tvrtku Waterloo Valve Spring Compressor, koja je proizvodila servisni alat za automobile, valve spring compressor (kompresor opruge ventila), koji je izumio Nikola. Tvrtka je ne samo rasla nego je počela s izradom raznovrsnih alata, posebice raznolikih metalnih kutija za pospremanje alata. Još ranih 1930-ih tvrtka je proizvodila 25 različitih alata.
I kroz najgoru gospodarsku krizu početkom 1930-ih, Nikola je svojim neumornim radom uspio spasiti tvrtku od propasti i sačuvati mnoga radna mjesta. Njegovi proizvodi bili su toliko kvalitetni i traženi da je uspio „otvoriti vrata” zadugo poznate tvrtke Montgomery Ward, koja je otpočela prodavati njegove spremnike i alate. Bio je to velik uspjeh. K tomu, tih godina Nikola je bio i predsjednik tvrtke Holt Products koja je proizvodila stroj za ljuštenje zobi.
Tijekom Drugoga svjetskoga rata Šulentićeva je tvornica neprestance radila, povećavao se broj radnika i širile prostorije. Nakon rata otvorio je novu, veću i moderniju tvornicu u kojoj je radilo oko 200 radnika. Nikola je bio omiljen među radnicima jer ih je tretirao kao prijatelje, pomagao im kupiti kuće, školovati djecu. K tomu, njegova šestorica sinova radila su sve poslove u tvornici; nisu bili povlašteni, nego su učili, naučili i osjetili vrijednost rada. Do kraja Nikolina života njegova je tvrtka postala najveći proizvođač alata i alatnih kutija u Americi.
Nadalje, nešto prije prerane smrti, Nikola je u Teksasu kupio veliko zemljište. Plan mu je bio otvoriti uljana vrela i zasaditi velike plantaže naranača i drugih citrusa. Sve što je poduzeo išlo mu je „od ruke”. Ali sve što je radio nije bilo radi gomilanja bogatstva, nego da bi stvarao i pomogao drugima. Njegova pomoć bila je usmjerena na radnike, izbjeglice, vjerske i kulturne ustanove i hrvatske domoljubne akcije.
Pojam self-made man (čovjek koji je sam sebe izgradio) duboko je ugrađen u američkom tradicionalnom nasljeđu. Tu se misli na osobu koja se iz siromaštva i/ili drugih neprilika svojim neumornim radom i ustrajnošću uzdignula u zavidnu visinu, bilo u materijalnom bogatstvu, politici ili nekom drugom cijenjenom društvenom položaju – bez naslijeđenoga bogatstva i utjecaja, političkih […]
Dobrotvorni i domoljubni rad
Premda je Nikola Šulentić iz svoje junačke Like otišao u svijet vrlo mlad, čuvao je i gajio vrjednote koje je poprimio od svojih roditelja i rodnoga kraja, a to su bili pošten rad, čovjekoljublje, duboka vjera i ljubav za domovinu Hrvatsku. Tijekom više od tri desetljeća, uza sve svoje poslovne obveze, Nikola je bio neumoran u svim hrvatskim domoljubnim djelatnostima diljem Amerike. Posebice se istaknuo u domoljubnom radu nakon smrtonosnih pucnjeva u beogradskoj skupštini i uvođenja Karađorđevićeve diktature. Kada je i u Sjevernoj Americi utemeljen (1933.) Hrvatski Domobran, Šulentić je izabran za starješinu te svjetske organizacije i ostao na toj dužnosti sve do kraja njezina djelovanja. Putovao je po Americi, održavao skupštine, podizao domoljubnu svijest, kucao na vrata moćnika i političara…; nije štedio svojega novca, vremena i zdravlja.
Nakon Drugoga svjetskoga rata bio je revan zagovaratelj hrvatske sloge u borbi za hrvatsku slobodu i samostalnost te jedan od utemeljitelja Ujedinjenih američkih Hrvata. Kao potpredsjednik te cijenjene organizacije bio je neumoran, uvijek dostupan i poštovan od drugih. Njegova ljubav za domovinu bila je neograničena, ali ne samo na riječi nego i na djelu. Posebice se isticao u potpomaganju hrvatskih izbjeglica, novih hrvatskih doseljenika, hrvatskih župa i kulturnih djelatnosti. Uvijek vjeran geslu Oca Domovine: Bog i Hrvati – Hrvatska Hrvatima.
Tvrtka nakon Nikoline smrti
I nakon Nikoline smrti njegovo malo poslovno carstvo nije propalo, nego je raslo. Sinovi su nastavili s očevim ustrajnim, poštenim i odgovornim radom. Tvrtka je promijenila (1967.) ime u Waterloo Industries (WI) i bila vodeći proizvođač skladišta alata, s maloprodajnim i velikim kupcima kao što su Sears (marka Craftsman), Lowe i Cornwell. Proširila se i u još neke krajeve Amerike (Sedalia, Missouri, na primjer). Na vrhuncu svojega uspona tijekom 1970-ih zapošljavala je oko 800 radnika. Ali s vremenom, kao i cijela američka industrija, polako je slabjela i tvrtka Šulentića obitelji i godine 2017. prodana je svjetski poznatomu proizvođaču alata i alatnih spremišta korporaciji Stanley Black & Decker.
Obitelj i nagla smrt
Nikola Šulentić oženio je 1927. Anu Krpan (1905. – 1990.), također iz Svetoga Roka. Vjenčali su se u Albiji, Iowa, i imali šestoricu sinova.
Franjo Preveden? Ako se pitate tko je bio taj, nije čudo! Malo bi tko i od hrvatskih iseljenika u Americi danas znao reći tko je bio dr. Preveden. Ukratko, bila je to važna i osebujna osoba za koju bi trebali znati Hrvati domovine i iseljeništva. Njegov životni put bio je više nego dojmljiv, moglo bi […]
Zbog srčanih problema, Nikola je neočekivano i rano umro 30. prosinca 1950. I on i supruga Ana pokopani su u groblju Calvary u Waterloou, Iowa. Do kraja Anina života u Šulentića obitelji rodilo se 23 unučadi i 18 praunučadi. Neprocjenjivo je to blago koje je obitelj Nikole i Ane Šulentić, i Hrvatska, darovala Americi!
dr. Ante Čuvalo
