Priče Hrvata
FOTO: Mirjana Piskulić
Dok sam s kćeri živjela u Sydneyu, bile smo pozvane na večeru kod moje dobre prijateljice – vrlo uspješne žene čije su sestre također postigle zavidne poslovne rezultate.
Crkva Svete Ane, North Fremantle, u Zapadnoj Australiji, središte je okupljanja Hrvata katolika još od davne 1971. godine. Sve započinje dolaskom velečasnog Većeslava Šupuka, svećenika splitsko-makarske nadbiskupije koji je uspio dobiti crkvu od nadbiskupa Pertha, Johna Lancelot Goodyja. Nadbiskup Goody dao je ključeve crkve Svete Ane u North Fremantleu za pastoralne potrebe Hrvata katolika na […]
Okupili smo se kod njihovih roditelja, hrvatskih iseljenika. Majka i otac davno su došli u Australiju i ovdje zasnovali svoju obitelj. Tijekom večere, razgovor je usmjerila moja znatiželja o tome kako su završili baš u Sydneyu, tako daleko od doma.
Otac prijateljice nestao je na trenutak. Kada se vratio, pokazao nam je kovčeg, isti onaj s kojim je doputovao u Down Under.
I tad je krenula jedna sasvim obična, ali opet neobična priča u kojoj se mogu prepoznati mnogi iseljenici.
Ranih 60-ih mladić je odlučio napustiti svoj imotski kamen, oprostiti se od obitelji i otići u nepoznati svijet. Jedan od najodgovornijih i najvažnijih poteza u tom trenutku bio je spremiti putni kovčeg.
Istina, nije se imalo puno toga za ponijeti, ali isto tako trebalo je misliti da će sve u njemu biti jedino vlasništvo i sigurnost dok se sreća ne osmjehne i pruži drugu životnu priliku.
Hrvatska zajednica u Australiji od 2023. godine skuplja financijsku pomoć za obranu tzv. „Hrvatske šestorice“ i tako obranu hrvatskog imena diljem svijeta koje je jugoslavenska UDBA teško blatila pa i namještala kaznene optužnice. Donirajte danas, donirajte sada, svoj novčani dar za nastavak i kraj obrane nepravde “Hrvatske šestorice” iz koje je proizašlo teško ocrnjivanje hrvatskog […]
Putovalo se tjednima. Brod je bio krcat ljudima iz mnogih europskih zemalja koji su išli ususret nekom boljem životu. Ali, našlo se i drugačijih putnika, onih sa zlim namjerama. Jednog dana negdje nasred oceana netko je pokrao prijateljičinog oca. U tom trenutku trebalo je nastaviti put prepun neizvjesnosti i s praznim kovčegom. Natrag se nije moglo!
Kada je brod pristao u sydneysku luku, našeg prijatelja i njegove poznanike australske vlasti odvele su u useljenički kamp. Njih trojica i jedan prazan kovčeg (nikad nisam doznala zašto su poznanici bili bez prtljage, možda ih je pogodila slična sudbina).
“Nekoliko dana poslije, jedino što se nalazilo u našem kovčegu bila je najlonska košulja”, priča nam naš sugovornik i smije se od srca.
Košulja koju su njih trojica nosila naizmjence! Dok je jedan išao tražiti posao, dvojica su čekala u sobi. I krenulo je pomalo. Puno rada, učenja jezika, privikavanja na novu sredinu… Rodila su se prijateljstva i ljubavi, zasnovana je obitelj.
Djeca su se školovala, kupljeno je nekoliko kuća, možda još više automobila, ali gdje god se selilo, išao je i kovčeg.
U autobiografskoj priči U tuđim cipelama, kovčege iseljenika dobro je opisao Josepf Assaf, ugledan australski poslovni čovjek.
“Prije puno godina iz Libanona na australski kontinent došao sam u tuđim cipelama, bez znanja engleskog jezika, bez novca i bez obitelji. Naizgled sam imao prazan kovčeg, ali pun snova. U tom trenutku na cijelu situaciju nisam gledao negativno. Činilo mi se da je sve to što nemam zapravo moja prednost. Neimaština me natjerala da razmišljam i stvaram ideje kako ići naprijed”.
Zbog obitelji je otišla iz Hrvatske, a u nju se vratila zbog sebe – tako bi se mogao ukratko opisati put Branke Ćubelić, Hrvatice iz Australije s kojom smo imali prilike razgovarati u sklopu serijala o povratnicima, a koja nam je dopustila da malo zavirimo u njezin život i sve što ju je obilježilo. A […]
Nisu svi kovčezi naših iseljenika bili jednako puni stvari, ali se u svakome od njih osjećala nada i vjera u bolji život. Nekima su se želje ostvarile, nekima nisu. I koliko god njihove iseljeničke priče izgledale slično, svaka je zapravo vrlo posebna.
Mirjana Piskulić
