Sveti Franjo nikada nije postao svećenik, a ovo je jedan od razloga

“Neka se cijeli svijet zatrese pred tako velikom i uzvišenom tajnom kao što je Presveta Euharistija”, znao je reći taj trubadur ljubavi, poniznosti i siromaštva sv. otac Franjo.

Veliki svetac iz Asiza, utemeljitelj Reda manje braće, poznat je u svijetu po svojoj radikalnoj opredijeljenosti za siromaštvo ili, kako je on znao reći, sestru siromaštinu, po svojoj velikoj ljubavi prema životinjama, prirodi i svemu stvorenom, no njegova najveća ljubav bio je Isus u Presvetoj Euharistiji. Franjo je ljubav prema Euharistiji živio, no isto tako, u kasnijem stadiju svoga života, ako se tako može reći, jer je doživio svega četrdesetak godina, on je o toj svojoj ljubavi prema Kristu u Euharistiji nešto i zapisao.

Sv. Franjo, čije ime nosi i današnji papa, nadahnuo je mnoge tijekom povijesti svojim pogledom na svijet, svojim prihvaćanjem siromašnih, svojim zauzimanjem za prirodu, tako ga je zbog toga papa Ivan Pavao II. proglasio zaštitnikom prirode i svega stvorenja. No, kako smo rekli, sv. Franjo je jedan od svetaca naše Crkve koji je „izgarao od ljubavi“ prema Isusu u Presvetoj Euharistiji i koji je tražio, molio i zahtijevao od sve svoje braće svećenika da s velikom ljubavlju, poštovanjem i pobožnošću slave i prikazuju svetu misu.

Sv. Franjo kaže svojoj braći svećenicima u „Drugom pismu“ ovako: “Čujte braćo moja! Ako se blažena Djevica Marija toliko časti, kako je dostojno, jer je u svojoj presvetoj utrobi nosila njega, ako je blaženi Krstitelj uzdrhtao i nije se usudio dotaknuti sveto tijelo Božje, ako se štuje grob, u kojemu je neko vrijeme ležao, koliko treba biti svet, pravedan i dostojan onaj koji rukama dotiče, srcem i ustima uzima i drugima pruža da uzimaju onoga koji više neće umrijeti, nego će vječno živjeti i biti slavljen, u koga anđeli žele gledati. Pazite na svoje dostojanstvo, braćo svećenici, i budite sveti, jer je on svet i presvet. I kao što je Gospodin Bog, poradi ovoga otajstva, vas iznad svih počastio, tako i vi, više nego svi, njega ljubite, poštuje i častite” (pismo drugo – braći na kapitulu). Koje obaveze, koje opomene, koje upute svojoj ljubljenoj braći! Franjo je znao da uvijek treba poticati braću na srahopoštovanje i pobožnost u slavljenju tako uzvišene i, nama ljudima, nedokučive tajne u kojoj se svesilni Bog daje nama iz svoje neizmjerne ljubavi.

Franjo je znao da je sam Krist Spasitelj htio da se njegova prisutnost u Presvetoj Euharistiji događa po riječima i činima svećenika koji su valjano zaređeni. On je znao, pogotovo u njegovo vrijeme u kojem je živio, da ima svećenika nedostojnih službe koju obavljaju, no isto je tako znao da bez svećenika nema ni Euharistije, nema Isusa prisutnog među nama i s nama, stoga je opominjao kako braću, tako i vjernike da poštuju i mole za svećenike po čijim se rukama događa čudo nad svim čudima, po čijim se rukama uprisutnjuje Bog Svemogući koji stvara sve, koji nadilazi sve, koji drži sve u postojanju, no koji se iz svoje neizmjerne ljubavi „spušta u komadić kruha i u kapljicu vina“ da bi nas bijedne nahranio, podigao, ojačao, okrijepio i osposobio da idemo ovim svijetom naprijed šireći dobro i ljubav.

Franjo nije samo poticao vjernike da mole za svećenike, već je poticao svećenike da zbog dara kojega su primili, moraju biti oni koji će s ljubavlju i poštovanjem slaviti svetu misu, koji će voditi brigu o tome da se sveta misa slavi dostojanstveno, da se vodi briga o oltarima, o svetom posuđu, o Presvetoj Euharistiji, kako i gdje je pospremljena i kako se čuva i kako joj se klanja i ispred nje moli. Franjo je sve to imao na umu i sve je to želio posvijestiti kako svojoj braći, tako i svima drugima zbog toga što je bio opčaran Isusovom ljubavlju da bude jedan jednak nama od svoga rođenja do svoje smrti i da nam se daruje kao životna duhovna hrana na našem putu.

Sv. Franjo nikada nije postao svećenik. Jedan od razloga tomu bio je što je smatrao sebe nedostojnim da slavi i prikazuje svetu misu. No kako znamo i kako nam je posvjedočeno, bio je đakon, svaki dan, ako su mu to dopuštale mogućnosti, prisustvovao je svetoj misi, a nekada i po dva puta na dan jer se nije mogao nadiviti Bogu koji silazi k nama da nam se daruje i da nahrani naše duše. Sv. Toma Ćelanski svjedoči nam u svojim spisima kako je Franjo rado i s ljubavlju primao svetu pričest, on je to činio s takvom pobožnošću i ljubavlju da je i druge koji su ga vidjeli, pobuđivao na uzvišenu pobožnost pri sjedinjenju s Isusom. Sv. Toma također piše da je sv. Franjo izgarao od ljubavi prema sakramentu Isusova Tijela i Krvi cijelim svojim bićem i srcem te da je bio često u zanosu nakon primanja svete Pričesti da su ga braća jednostavno „morala probuditi iz duhovnog zanosa i sjedinjenja s Presvetom Euharistijom“.

Franjo je svoje uvjerenje, svoju ljubav, svoje predanje i strahopoštovanje prema presvetoj Euharistiji, izrazio najočitije u svome Drugom Pismu svoj braći ovako:

“Cijeli čovjek neka se zaprepasti, cijeli svijet neka uzdrhti,
i nebo neka kliče,
kad je na oltaru,
u rukama svećenika, Krist, Sin Boga živoga.
O zadivljujuća uzvišenosti i čudesna blagonaklonosti!
O uzvišena poniznosti!
O ponizna uzvišenosti, da se Gospodar svemira,
Bog i Božji Sin, tako snizuje,
da se radi našega spasenja
skriva pod smjernim obličjem kruha!
Braćo, gledajte Božju poniznost
i pred njim izlijevajte svoja srca.
I vi se ponizujte,
da vas on uzvisi!
Dakle, ništa od sebe ne zadržavajte sebi,
da vas cijele prihvati onaj
koji se vama cio dariva!”

Što reći na ove riječi sveca koji je gorio i izgarao u ljubavi prema Isusu prisutnoj u Presvetoj Euharistiji, već: sv. Franjo moli za sve nas da i mi mognemo imati bar dio ljubavi i poštovanja prema uzvišenoj tajni našega spasenje koja nam se otkriva i daruje svaki put kada joj s poštovanjem, vjerom i pobožnošću prilazimo i primamo je u naša srca. Sv. Franjo moli za nas i za cijeli svijet!

fra Nikola Pašalić, Franjevački vjesnik

Ključne riječi #fra Nikola Pašalić #Franjevački vjesnik #sveti Franjo