Vremeplov

Strašna pomorska nesreća koja je prije 125 godina zavila u crno brojne hrvatske iseljenike

7. kolovoza 2023. u 9:21

Potrebno za čitanje: 2 min

Dijaspora.hr

Vremeplov

FOTO: Pixabay

Pomorske nesreće oduvijek su izazivale pozornost u javnosti i bile su predmet opširnih novinskih izvještavanja. Ona najpoznatija o potonuću glasovitog parobroda “Titanic” opisana je u brojnoj literaturi, a bila je i izazovna tema u nekoliko filmova.

Dvije sestre odlučile su ispričati priču i razriješiti misterij o Hrvatima u dolini rijeke Pajaro

Premda su podaci o životu hrvatskih iseljenika najčešće poznati, postoje mjesta u kojima je njihova uloga iznimno važna, ali o tome se ne zna gotovo ništa. Jedan od takvih slučajeva je povijest Hrvata u dolini rijeke Pajaro (Pajaro Valley), u okolici grada Watsonvillea (Kalifornija). Knjiga “Blossoms Into Gold”, čije su autorice sestre Donna F. Mekis […]

U našoj javnosti pomorske nesreće također su praćene s velikom pozornošću, jer su u njima redovito stradavali hrvatski mornari ili su među putnicima bili hrvatski iseljenici. To je bio slučaj i u velikoj pomorskoj nesreći putničkog parobroda “La Bretagne” prije 125 godina.

Ujutro 2. srpnja 1898. godine, otplovio je iz luke New York francuski parobrod put luke Havre u Francuskoj. Na njemu je bio 741 putnik i mornar, a među njima mnogo američkih Hrvata, od kojih su neki putovali u posjet svojima u domovini, a drugi se za stalno vraćali kući.

U noći s 3. na 4. srpnja parobrod je plovio uz obalu Nove Škotske kroz veliku maglu. Oko 5 sati ujutro mornari su opazili golemu jedrenjaču koja se približavala silnom brzinom s lijeve strane parobroda. S broda su odmah počeli davati signale, ali bilo je prekasno.

Željezna jedrenjača “Cromatyshire” udarila je u “La Bretagnu” takvom snagom da je napravila veliki otvor blizu strojeva. Na parobrodu je nastala užasna vika i zapomaganje. Nakon nekog vremena nekoliko je čamaca za spašavanje plovilo u moru.

Hrvati nisu bili samo među žrtvama Titanica

Mnogo je napisano, a snimljeno je i nekoliko filmova o najvećoj katastrofi u povijesti svjetskog pomorstva – potonuću gigantskog prekooceanskog broda Titanic nakon sudara sa santom leda 14. travnja 1912. Među putnicima na brodu bilo je više od 30-ero Hrvata te još oko 15 među članovima posade. Usporedivši objavljene materijale i dosadašnja istraživanja s onima […]

“La Bretagna” je potonula i povukla sa sobom veliki broj putnika. Neki od njih su se spasili na jedrenjači “Cromatyshire”, a neki opet na parobrodu “Grecian” koji je na lice mjesta stigao tek poslijepodne i uz mnogo poteškoća odvukao oštećenu jedrenjaču “Cromatyshire” u luku Halifax.

Pri ovoj velikoj pomorskoj nesreći poginule su 552 osobe, a među njima šestero Hrvata i sedam Slovenaca. Utopio se i svećenik Anton Hodnik, poznat među našim ljudima u Calumetu u državi Michigan, koji se nakon tri godine boravka u Americi vraćao u domovinu da vidi majku i oca. Na brodu je bilo 125 žena, od kojih se spasila samo jedna. To je bila A. D. Lucasse iz Plainvillea, u državi New York.

Prema izjavama preživjelih, bilo je očito da su mornari nastojali spasiti prvo svoj život, a nisu se dovoljno brinuli da putnicima priskoče u pomoć. Kada se nesreća dogodila, mnogi su putnici skočili u more u pokušaju da se domognu čamaca, no kad se parobrod naglo nagnuo nastao je veliki vrtlog koji je za sobom povukao sve one koji su bili u blizini. Čim se more smirilo, više od 200 leševa plivalo je na površini.

Američki Hrvati, kada su čuli za tu tragediju, pokazali su svoju humanost i solidarnost. U svim većim mjestima Sjedinjenih Američkih Država skupljali su se milodari za unesrećene Hrvate s kobnog parobroda.

Spašeni Hrvati stigoše u New York 6. srpnja i parobrodom “La Touraine” ponovno su krenuli u Europu. Jedan putnik opisao je stradanje peteročlane obitelji. Otac je, naime, pokušao spasiti život sebi i svojoj supruzi. Najednom se njihovo troje djece uhvatilo za roditelje i posljedica toga bila je smrt cijele obitelji. O toj teškoj nesreći dugo se vodila rasprava kod istražnog suda, ali bez ikakve koristi za unesrećene.

Kada ćemo doma? ‘Sve je prošlo, još malo pak će sve proći… Pozdravi mi sve one koji me se tamo sjećaju’

Dođete li u neku zemlju, u koju već više od stotinu godina odlaze vaši sunarodnjaci, onda vam ona postaje bližom i dražom. Tako je i s Argentinom. Već se više od jednog stoljeća u tu južnoameričku zemlju iseljava naš svijet. Međutim, najviše je njih u Argentinu otišlo tridesetih godina 20. stoljeća. Pozivali su jedan drugoga. […]

Prema pisanju hrvatskih iseljeničkih novina, naši ljudi hrabro su se ponijeli te su spasili i mnoge druge putnike. Preživjeli Hrvati bili su prvi koji su čamcima stigli na kopno. Stanovnici Halifaxa dočekali su ih srdačno, okrijepili ih i dali im potrebnu odjeću.

Ivan Čizmić, Hrvatska matica iseljenika