Što piše u bilješkama Zvonka Bušića o globalistima i njihovim planovima za svijet?

Zvonko Bušić vjerovao je kako dobre stvari trebaju biti dostupne svima. Ono za što je živio, radio i vjerovao, za što je podnio žrtvu, objavljeno je u knjizi “Zdravo oko”, koja je dostupna na Amazonu. pod nazivom “All Visible Things”. Poglavlje po poglavlje, kap krvi po kap krvi i život dan po dan objavljujemo svaka dva tjedna u 33 dijela – samo s jednim ciljem! Trajat će!

GLOBALISTI

„Najvažnije je imati dušu koja voli istinu i štiti ju gdje ju nađe. I još nešto: istinu valja stalno ponavljati jer se oko nas stalno propovijedaju laži, i to ne samo iz usta rijetkih pojedinaca, nego masovno. U novinama i enciklopedijama, u školama i na sveučilištima, svuda caruju iskrivljene slike i uživaju u spoznaji da je većina na njihovoj strani”, Goethe.

U Zvonkovim bilješkama i neslužbenim zapisima može se pronaći mnogo toga o globalistima i njihovim planovima za svijet, a te se teme dodirnuo i na prethodnim stranicama. Znam da bi, da je dovršio ova sjećanja, o toj temi opširnije govorio pa ću sad ja to učiniti umjesto njega jer vjerujem da bi to želio.

Tijekom godina meni i drugima često je govorio o Propasti Zapada, čuvenom djelu Oswalda Spenglera. U njemu Spengler govori o najjačoj sili svojega vremena, novcu i tome kako se svime upravlja novcem i kroz novac što i danas vrijedi jednako kao i kad je knjiga napisana, ako ne i više.

„Nakon što novac uništi intelekt, demokracija se počinje sama uništavati”, napisao je Spengler, „a jedini način da se svrgne neka sila jest drugom silom, ne načelom. Jedina sila koja se može suprotstaviti novcu jest krv”.

Što to znači? Krv u ovome smislu nije nužno narod, kaže Spengler, nego „životna sila”, ujedinjena svijest koja se pak često izražava kroz nacionalnu pripadnost, prosvijetljena svijest koja djeluje protiv beživotnih sila novca ili globalizma. Zvonko je o tome pisao u nekim svojim nedavnijim zabilješkama: „Danas su snage novca i njihove sluge na vlasti pozicije, snage krvi su u opoziciji. Snage novca mogu kupiti mozgove pa danas postoji vrlo mnogo intelektualnih prostitutki, srce ne mogu kupiti i zato njime manipuliraju. U tome im služe taštine, sitne duše s velikim egom, ljudi kojima su ambicije u velikom raskoraku s pameću i sposobnostima. Ali ljude koji imaju i srce i mozak nije moguće kupiti, niti je moguće njima manipulirati, no takvih je ljudi malo i nije im lako, jer velike su manipulacije srca”.

Ljude treba stalno podsjećati, rekao bi mi, da nisu samo tjelesna nego i duhovna bića. U svojim je bilješkama zapisao: „Pored tijela i tjelesnih čula, postoji i razum – inteligenciju da pored očiju u glavi postoji i umno oko koje apriorno vidi ideje (Platonove). On bi također morao živjeti u savezništvu, harmoniji, ravnoteži sa svojim okolišem, i živom i mrtvom prirodom općenito (jedan gleda vodopad kao tvornicu novca, drugi kao prirodnu ljepotu), morao bi biti pravedan, pametniji i bolji, morao bi pomagati i upravljati. Takve je i slične zapovijedi, po mome mišljenju, Bog odredio čovjeku. To da se on već predugo oglušuje na Božje zapovijedi vidno pokazuje današnje stanje svijeta i čovjeka”.

Rastuživalo ga je što ljudi žive u obmani da ih novac može „usrećiti”, a istodobno su nesvjesni brojnih čudesnih stvari koje novac ne može kupiti.

„Slobodan i bogat čovjek može si kupiti dosta toga na ovome svijetu”, zapisao je u svojim bilješkama, „ali te se blagodati uveliko razlikuju od onih koje nikakav novac ne može kupiti: unutarnjeg mira, zadovoljstva, užitka koji čovjek osjeti kad gleda izlazak i zalazak sunca, morske valove, zvijezde, mjesec, ili kad prvi hoda po djevičanskome snijegu prema šumarku čije su grane okićene snijegom ili kroz brdske puteljke prikrivene netom otpalim lišćem. Takav ushit i sreću, duboko zadovoljstvo jer si pravi prijatelj i imaš dobroga čovjeka za prijatelja, jer si voljen i voliš čestitu ženu ili djevojku, jer si zadovoljan samime sobom i u svojem bitku doista ćutiš pripadnost i sklad s ovim čudotvornim svijetom – te je stvari nemoguće kupiti novcem. Čak kada ih i bogataši pokušaju pribaviti novcem, zapravo sve dublje i dublje propadaju. Čini mi se da te blagodati života i ta životna sreća rastu i pojačavaju se usporedo sa svojim blizancima: patnjom, stradanjem, nesrećom i teškom stranom života”.

Nakon toga dodao je misao koju je često iskušao i potvrdio u svojim zatvorskim godinama, ali i nakon što je pušten iz zatvora: „Veliki je užitak prekinuti užitak. Ali za to je potrebna posebno jaka volja i iznimna disciplina”.

Užitak prestaje biti užitkom ako se s njime pretjeruje, i tad postaje suvišan i bolan, kao prejedanje. U zatvoru je to činio s cigaretama. Umjesto da pali jednu za drugom, kao toliki drugi, on se ograničio na dvije cigarete dnevno. Nevjerojatno je teško popušiti samo dvije cigarete, rekao bi mi. Lakše je posve prestati! Ali užitak koji bi iskusio pušeći te dvije cigarete bio je neizmjeran, kao i osjećaj postignuća. Tu je pouku pokušao primijeniti na sve što je činio – najveći je užitak u umjerenosti, manje je više.

Naravno, materijalizam koji danas vlada temelji se na neumjerenosti i pretjeranosti. O tome je Zvonko rukom zapisao i ovo: „Očito je da materijalizam sve više zahvaća cijeli svijet, a u našoj europskoj civilizaciji razmahao se toliko da ne dopušta nikakav uzvišeniji smisao života. A bez duhovne dimenzije, bez ideala i uzvišenoga smisla života čovjek ne može preživjeti. Parafrazirajući Bibliju, Dostojevski je napisao da ‘tajna ljudskoga života nije da se samo živi, nego da se ima nešto za što se živi’.

Na pitanje što bi se dogodilo kada bi iznenada i na poklon ljudi bili zatrpani svim materijalnim blagodatima i tjelesnim užicima, Dostojevski je odgovorio da bi to bila tragedija za čovjeka jer bi ljudi odmah izgubili duhovnu dimenziju i volju za životom, pretvorili bi se u živinčad bez ikakvih ljudskih vrlina i vlastitih osobnosti, sve ljude prekrile bi žive rane, i oni bi u mukama grizli svoj vlastiti jezik. Tek tada bi ljudi shvatili da nema sreće u neradu, da ugasne misao koja ne stvara, da je odvratno živjeti besplatno, da je život borba, da sreća nije u sreći negu u njezinu postizavanju i da je ovaj svijet Bog stvorio najboljim i najsavršenijim.

Tako će, ako ovim današnjim megalomanijacima pođe za rukom stvoriti virtualni svijet globalnog i materijaliziranog čovjeka, tek tada oni sami i svi ostali shvatiti da njihova globalizacija svijeta nije ni za njih raj na zemlji, nego za sve ljude pravi pakao s ovu stranu smrti. Je li ta pretpostavka točna ili pogrešna nije toliko važno. Međutim, sudbinski je važno da se motivima i umnim namjerama današnjih svjetskih moćnika priđe i o njima raspravlja kroz dijaloge“.

Ironija je u tome da stalni medijski napadi „moćnika” koji nas bombardiraju proizvodima i uslugama koje čovjek mora kupiti kako bi bio „popularan, moderan, cool, ugledan i, što je najvažnije, sretan” zapravo ljude lišavaju velikih užitaka umjerenosti. Uvijek se sjetim što bi se dogodilo kada bismo Zvonko i ja, nakon njegova dolaska iz zatvora, otišli u neko veliko samoposluživanje ili trgovački centar. Zvonku bi se zavrtjelo u glavi. Zašto je potrebno toliko raznih vrsta sapuna? – upitao bi. Zašto ih ne može biti samo nekoliko? I zašto postoji toliko priključaka za mobitele, zar ne mogu svi biti isti tako da odgovaraju svim telefonima? To je samo zato da bi se više zaradilo, zato da uvijek moramo nešto zamijeniti, kupiti novu, moderniju inačicu!

Ta stalna, nepotrebna konzumeristička neumjerenost i način razmišljanja mučila ga je i gadila mu se, oduzimala mu svakodnevne užitke života. Zagovarao je svojevrsni “Gleichschaltung” ili usklađenje koji bi pojednostavilo ljudsko postojanje i neobuzdanim kapitalistima istodobno uskratio profit od čovjekove bespomoćnosti i frustriranosti. Zvonko je smatrao da je ta neumjerenost posebno štetna za mlade jer ih zbunjuje u mnogim područjima, na primjer u glazbi, filmovima, medijima. Informacija je jednostavno previše, a mladi još nisu dovoljno mudri da ih mogu kritički procesuirati.

U Platonovim Zakonima, Zvonko je označio sljedeće poglavlje koje se odnosi na ključnu ulogu „pjesnika” u društvu: „Zakonodavac bi trebao tražiti samo ona uvjerenja koja će gradu donijeti najveće dobro, i iznaći svako sredstvo koje će težiti tome da cijela zajednica u najvećoj mogućoj mjeri i u svakom trenutku kroz cijeli život govori istim glasom, u pjesmama, mitovima i raspravama”.

O ovome je elementu Platonove misli Zvonko često govorio i kao primjer navodio domoljubne pjesme i tekstove. Globalizam zahtijeva da taj „glas”, odnosno mitovi i duša jedne zemlje budu uništeni kako bi se njome lakše zavladao. Najbolji način da se to postigne uvođenje je nekog drugog „glasa”, drugih „mitova” koji su u protuslovlju sa srcem i dušom naroda i njegovom poviješću, običajima, vjerskim uvjerenjima, institucijama i kulturom. Primjerice, masovna promocija glazbe koja ismijava ono što neki narod ili zemlja vole, ono što ih veže. Zašto su tekstovi nekih pjevača globalistima tako opasni? Zašto sa svim svojim novcem i medijima pokušavaju ismijati, ocrniti, pa čak i uništiti one koji pjevaju o domoljublju, obitelji, vjeri? Zato što ti pjevači bude srca ljudi, stvaraju osjećaj jedinstva, svrhe, ljubavi prema domovini.

Globalisti moraju uništiti ljubav prema domovini i osjećaj pripadanja jer je u protivnome nemoguće osvojiti, opljačkati i opustošiti. Kada se unište ljubav i osjećaj pripadanja nekoj državi i narodu, tad nitko ne mari hoće li doći globalisti i preuzeti njezine resurse, jer ljudi su se već uvjerili da su sad „građani svijeta”, a ne građani vlastite zemlje! Ta se strategija koristi svuda u svijetu, naglasio je Zvonko, ne samo u Hrvatskoj.

Dovedi „strane” pjesnike, pisce, novinare, dramatičare, glazbenike, umjetnike, dobro im plati da podruju one vrijednosti koje štite od globalizma, daj im neograničen pristup medijima, plati istomišljenike, također s neograničenim pristupom medijima, da veličaju i uznose te „strane” pjesnike, podijeli im „prestižne” nagrade i priznanja, i već u sljedećem trenu sve ono što neki narod i država ima kao svoje vlastito pripast će nekom drugom ili biti potkopano, diskreditirano ili opljačkano. Novac naprama krvi. Stalna je to borba, ali bez informacija i uvida u to kako se ta borba vodi, malo je nade u učinkovitu opoziciju.

Naravno, parafraziram mnoge razgovore koje smo Zvonko i ja, što međusobno, što s drugima, vodili o globalistima i „stranim” pjesnicima i mitovima, ali vjerujem da vjerno predočavam njegov stav.

Julienne Bušić

EN

Zvonko believed that good things should be shared with everyone. What he lived, worked for and believed in, what he sacrificed for, is presented in his book “All Visible Things”, which is available on Amazon. Chapter by chapter, drop of blood by drop of blood, and life day by day in 33 parts – with only one goal! He will live on…

Globalists

There is a lot to be found in Zvonko’s notes and informal writings about the globalists and their plans for the world, and he has touched on the subject already in earlier pages. I know if he had finished these memoirs himself, he would have expanded on the issue, so I will do it instead, because that is what he would have wanted.

Throughout the years, he talked a lot to me and others about Spengler’s famous work, Decline of the West. In it, Spengler speaks of the dominant power of our age, money (still just as valid today, if not more so, as when he wrote the book). Zvonko mentioned Spengler’s thoughts about money, that all is ruled by and through money. “Democracy becomes its own destroyer after money has destroyed intellect… and the only way a power can be overthrown,” he wrote, “is by another power, not by a principle. And the only power that can confront money is blood.” What does this mean?Blood in this sense is not necessarily race, according to Spengler, but a “life force”, a united consciousness, an enlightened consciousness working against the lifeless forces of money, or globalism. Zvonko addressed this again in some recent notes: “Today the forces of money and their servants are in power and positions, while the forces of blood are in opposition. The forces of money can buy brains and today there are many intellectual prostitutes, but the heart cannot be bought, so they manipulate it. Here vanity comes to their aid, the small souls with big egos, people whose ambitions are in great conflict with their minds and capabilities. But people with heart and brains cannot be bought or manipulated, they are rare, and it’s not easy for them, because these manipulations of the heart are enormous.”

People need to be reminded constantly, he would tell me, that they are not only physical but spiritual beings. He addressed this also in his notes: “Along with the body and senses, there is also reason and intelligence which, along with the eyes in the head, has an eye in the mind that a priori sees forms (Platonic). One also needs to live in an alliance, harmony, balance with one’s surroundings, and with life in general (one person sees a waterfall as a source of income and another as a natural beauty). One needs to be just, smarter, and better, and help and administer to others…such are the edicts, in my opinion, that God gave to the human being. The fact that he has ignored these orders for so long now illustrates the state of the world and mankind today.”

He often spoke about the things money could not buy, and how sad he was that people lived under the illusion that it could “make them happy.” From his notes: “A free and rich man can buy a lot in this world, but these riches differ greatly from the ones that cannot be bought with allthe money in the world. Inner peace, satisfaction, the enjoyment one gets when he sees a sunrise or sunset, ocean waves, stars, the moon, the first time he walks on freshly-fallen snow through a forest, or a pile of leaves on a mountain path. The pleasure, happiness, and deep satisfaction of being a true friend and having a good person as a friend. Being loved and loving a good woman or girl, being satisfied with oneself. Truly feeling in one’s very essence a unity and harmony with this strange world – these are the things money cannot buy, and the more the rich try to buy them, the faster they fall apart. It seems to me that these riches and happiness of life grow and become stronger in tandem with their twins: suffering, hurt, unhappiness, and the dark side of life.”

Then he added an additional thought that he had often tested and confirmed during his prison years, and after he was released: “The greatest enjoyment is interrupting enjoyment. But an extraordinarily strong will and discipline is necessary for that.” Enjoyment ceases to provide enjoyment if it is overdone, exaggerated, and then becomes excessive and painful, like overeating. In prison, he would do this with cigarettes. Instead of smoking one after the other, as so many did, he would limit himself to two per day.

It is incredibly hard to smoke just two, he would tell me. It’s easier to quit completely! But the enjoyment he would experience smoking those two cigarettes was immeasurable, and the sense of accomplishment as well. This was a lesson he applied to everything he did: the greatest pleasure is in moderation, less is more.

Of course the materialism that reigns today has other plans. More thoughts from Zvonko’s handwritten notes: “It is obvious that globalism has spread throughout the whole world, and is so prevalent in our European civilization that it does not allow any kind of higher meaning of life. And without a spiritual dimension, without ideals and a higher purpose in life, man cannot survive. Paraphrasing the Bible, Dostoyevsky wrote that ‘the secret of human life is not to live, but to have something to live for.’ In response to the question of what would happen if people would all of a sudden be bombarded with all material riches and physical pleasures, he answered that it would be a tragedy because man would immediately lose the spiritual dimension and will to live. He would become a beast without human virtues or individual personalities, disguise his open wounds, and in agony bite off his own tongue. Only then would people comprehend that there is no happiness in total leisure, that the uncreating mind withers away, that it is horrific to live for free, that life is a struggle, that happiness consists not in itself but in the achievement of it, and that God created this world as the best and most perfect. Thus, if today’s megalomaniacs succeed in creating a virtual world of global and materialistic man, then they and all others will realize that their globalized world is not for them or others a heaven on earth but true Hell this side of death. Whether this conclusion is wrong or right is not so important. But it is extremely important to understand the motives and intentions of the world globalists and to discuss them through dialogue…”

The forces of money, however, are opposed to moderation. Their constant media onslaughts for products one must buy to be “popular, modern, cool, respected, progressive” and so forth deprive one of the great pleasures gained from moderation. When we would go into a large supermarket, Zvonko’s head would begin to spin. Why is it necessary to have so many kinds of soap, he would ask. Why can’t there be just a few? Why are there so many cords for cell phones, why can’t they all be the same? It was this unnecessary excess that constantly unnerved him and took away the everyday pleasures of life. He believed in a kind of “Gleichschaltung” which would simplify people’s existence, and at the same time, deprive the rampant capitalists from profiting from their helplessness and frustration.

This excess was especially harmful to the young, he felt, because in many areas, e.g., in music, film, media, it confused them. There was simply too much information, and they were unable yet to process it correctly. In Plato’s Laws, Zvonko had marked the following passage relating to this thought: “…the lawgiver should seek only the convictions which would do the greatest good for the city, and he should discover every device of any sort that will tend to make the whole community speak with one and the same voice, as much as possible, at every moment throughout the whole of life, in songs and myths and arguments.” This element of Plato’s thought was one he talked about often, using patriotic songs and writing as an example.

Globalism requires that the “voice”, myths, and heart of a country be destroyed so it can take over. The best way to do this is to introduce another “voice”, different myths that conflict with the heart and soul of a people and its history and culture, e.g. misogynistic, violent music that ridicules what a certain people or country hold dear, what binds them together. Why are the texts of patriotic singers so dangerous to the globalists? Why do they try with all their money and media to ridicule, denigrate, and even destroy those who sing of patriotism, family, faith?

Because they awaken the hearts of people, create a sense of unity, purpose, love of country. Globalists must destroy love of country and that sense of belonging, because otherwise, it is impossible to conquer, loot, and plunder. If the love and sense of belonging is destroyed, then nobody cares if the globalists come in and take everything, because everyone has become “a citizen of the world”! This is one of the elements employed everywhere, not just in Croatia. Bring in “foreign” poets (writers, journalists, dramatists, musicians, artists); pay them well to subvert all the values and emotions that keep globalism at bay. Give them unlimited media access, pay the like-minded, also with unlimited media access, to praise, elevate them, and bestow them with awards and prizes. Before you know it, everything a people and country has as its own belongs to someone else or has been subverted or discredited.

Money versus blood. It is a constant battle, but without information and insight into how it is conducted, there is little hope of an effective opposition. Of course, I am paraphrasing here the many talks Zvonko and I had among ourselves and with others about “foreign” poets and myths, but I believe it is an accurate representation.

Julienne Bušić

Ključne riječi #Julienne Bušić #Zdravo oko #Zvonko Bušić