‘Što netko u Indiji stvarno uči hrvatski jezik? Pa zašto, čemu?’

Koliko god na prvu (a i drugu, treću) bilo nespojivo, lektorat hrvatskog jezika, namijenjen ponajprije Indijcima, ima od 1997. godine svoje mjesto među 16 fakulteta, 86 odsjeka i 91 koledžom, koji čine Sveučilište u Delhiju…

Sukus pitanja koja su mi poznanici i kolege postavljali kada sam im rekla da idem raditi kao lektorica u New Delhi, uglavnom se sveo na: „Ček, ti ćeš kao predavati baš hrvatski u Delhiju? Pa tamo nema naših iseljenika. Ili ima…? Što netko u Indiji stvarno uči hrvatski? Pa zašto, čemu?“

Sam hrvatski se u Indiji institucionalno može učiti na Odsjeku za slavenske i ugrofinske studije smještenom na Sjevernom kampusu i to kao tečaj (part-time course) u trajanju od tri godine i kroz tri razine – Croatian Certificate, Diploma in Croatian Language te Advance Diploma in Croatian Language. Za svaku godinu nastava se održava tri puta tjedno po dva školska sata. Prema istom modelu na Odsjeku se, uz višegodišnji studij rusistike, podučavaju i bugarski, češki, mađarski, poljski te ruski jezik. Sve part-time jezike mogu upisati studenti rusistike kao dodatni jezik, ali i studenti ostalih studija na Sveučilištu.

Posljednjih godina broj studenta koji žele učiti hrvatski jezik kreće se oko 12. Tako je u akademskoj godini 2020./2021. hrvatski upisalo ukupno 22 studenata – 14 na prvoj godini te po četvero na drugoj i trećoj godini. Nažalost, entuzijazam i broj studenata na prvoj godini opada proporcionalno s prijeđenim lekcijama pa je na ispit izašlo osmero studenata.

S druge strane, redoviti i ozbiljniji studenti brzo ovladaju akuzativom muškog roda za neživo, dugom množinom, sibilarizacijom, glagolskim pridjevom radnim glagola ići… Motivacija za učenje hrvatskog jezika varira od studenta do studenta. Neki žele naučiti još jedan strani jezik, neki su čuli da je hrvatski lagan (?!), neki smatraju da će im znanje hrvatskog pomoći u pronalasku posla, jedne je oduševila naša nogometna reprezentacija 2018., druge naša bivša predsjednica, treće prirodne ljepote Hrvatske, a četvrti pak ne znaju apsolutno ništa o Lijepoj Našoj.

Ipak, svim studentima zajednička su brojna pitanja o hrvatskoj svakodnevici, kulturi, hrani i običajima pa tako nerijetko udžbenički metodički tekst bude povod razgovoru. Nastava se na prvoj godini izvodi na engleskom jeziku (uz ponešto hindskog), a na drugoj i trećoj pretežno na hrvatskom. Od početka pandemije u Delhiju je nastava na Sveučilištu online što je otežalo podučavanje i učenje, ali i odgodilo kulturne događaje u kojima sudjeluju svi lektorati na Odsjeku poput kviza Slava, Raduge i filmskog festivala.

U prilagodbi na život u kulturi toliko različitoj od naše i u gradu koji je s više od 30 milijuna stanovnika druga aglomeracija na svijetu, te u rješavanju papirologije od velike su pomoći lektorice ostalih jezika kao i zaposlenici referade na Odsjeku. Pomaže i to što Odsjek lektorima osigurava smještaj i to namješteni stan u koloniji u kojoj žive zaposlenici Sveučilišta.

Tijekom moje prve godine Delhi je, očekivano, bio u znaku COVID-mjera, a jedina razlika u odnosu na mjere u Hrvatskoj je ta da su maske bile obvezne i na otvorenom. Najčešće riječi koje sam čula su “Yes, Madam!” – u Delhiju sve može i sve će se odraditi, no ne pitajte kada točno i kako. Indijci su jako snalažljivi, drže do obrazovanja, obitelji, odmora i pauze za ručak.

New Delhi (Dili, kako ga zovu domaći) Indija je u malom i u njemu možete svim osjetilima doživjeti sve i svašta. Grad je to s tri znamenitosti na popisu UNESCO-ove svjetske baštine i brojnim povijesnim lokalitetima i muzejima. U jednom od najstarijih svjetskih gradova možete se izgubiti u uskim uličicama, ali i šetati širokim avenijama, možete provesti sate na mnogim bazarima (u Delhiju je najveća tržnica začinima u Aziji!) i pronaći mir u hramovima, džamijama i crkvama, možete se odmarati u prekrasnim parkovima i(li) uživati u hrani iz svih krajeva Indije ili jednostavno ispijati chai promatrajući delhijsku svakodnevicu. Uz sve te nove mirise, okuse i zvukove, valjalo se naviknuti i na drugačiju klimu, no to je neka sasvim nova priča…

Vesna Ratković, Hrvatska matica iseljenika

Lektorat hrvatskog jezika u Delhiju osnovao je tadašnji veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji Drago Štambuk, a u gotovo 25 godina izmijenilo se sedam lektorica i jedan lektor.

Vesna Ratković rođena je 1981. u Kotoru. Nakon završene III. gimnazije u Splitu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala je kroatistiku i indologiju. Radila je kao novinarka, najduže na HTV-u, predavačica na Sveučilištu za treću životnu dob u Zagrebu, pisala je komunikacijske tekstove, lektorirala časopise. Od 2014. radi kao nastavnica hrvatskog jezika i književnosti u Srednjoj strukovnoj školi Samobor, a od studenog 2020. je lektorica hrvatskog jezika na Odsjeku za slavenske i ugrofinske studije pri Fakultetu za umjetnost na Sveučilištu u Delhiju. Završila je ženske studije te edukaciju za NTC predavača. Objavila je zbirku poezije. U slobodno vrijeme uživa u književnosti, putovanjima, hrani i, kao prava pivska sutkinja, u pivu.

Ključne riječi #Drago Štambuk #Sveučilište u Delhiju #Vesna Ratković