‘Star sam, al’ ću zadovoljniji umrijeti, otkako sam čitao prvu hrvatsku novinu u Americi’

Za objašnjavanje, upoznavanje i proučavanje društvenog, ekonomskog i političkog života Hrvata u Sjedinjenim Američkim Državama, najbogatiji i dosta pouzdan izvor su iseljeničke novine. Još 1885. godine u San Franciscu hrvatski iseljenici pokrenuli su dva lista pod nazivom Slavenska sloga i Dalmatinska sloga. Međutim, te novine nisu bile dužeg vijeka i nisu imala veći utjecaj na naše ljude.

Prvi značajniji list u SAD-u bio je Napredak koji je 1891. u Hobokenu (New Jersey) pokrenuo Juraj Škrivanić. List je bio čitan ne samo u SAD-u, nego i u Hrvatskoj.

Zagrebačke novine Dom zabilježile su 1901. godine da u Americi “izlazi svaki četvrtak hrvatski list Napredak. Tko može neka ga naruči: lijepo je i ugodno čitati hrvatske novine iz tako dalekog svijeta”. Napredak je bio glavno glasilo Narodne hrvatske zajednice od 1896. pa sve do početka izlaženja lista Zajedničar 1904. godine.

S obzirom na to da je Napredak bio prvi važniji hrvatski list u SAD-u, svakako je zanimljivo čitati što je o njegovu pokretanju napisao sam urednik J. Škrivanić. U svome neobjavljenom rukopisu “Hrvati u Americi”, Škrivanić ističe kako se već odavno osjećala potreba hrvatskoga novinstva u Americi, ali nitko u tom pogledu nije htio nešto ozbiljnije poduzeti.

Godine 1886. u Sjedinjene Američke Države počelo je pristizati sve više mlađih Hrvata novijega duha. Među njima je bio i Dubrovčanin Gjuro A. Skrivanić koji se nastanio u Hobokenu, za ono doba malom gradiću na drugoj strani rijeke Hudson prema New Yorku.

Skrivanić je ubrzo shvatio da su u Americi potrebne hrvatske novine. Godine 1891. u Hoboken dolazi V. A. Marčelja i u gostionici Stjepana Lipanovića, iza ugla četvrte Ave. i Adams ulice, upoznaje se sa Škrivanićem. Ovaj je otkrio Marčelji svoju zamisao o izdavanju hrvatskog lista.

Polovicom travnja iste godine Marčelja dolazi Skrivaniću i donosi mu nekoliko službenih pisama s molbom da ih podijeli među tadašnjim hrvatskim i srbijanskim doseljenicima. U tim pismima Marčelja i neki Dalmatinac A. Bačić javljaju općinstvu “kako su odlučili pokrenuti novinu kojoj je glavni cilj biti vodičem za daljnji rad u ovoj tuđoj zemlji te će obavještavati narod o događajima ovdje i u domovini. Ime novini bit će Balkan, a uredništvo se nalazi pod br. 436. E. 72 ulica u gradu New Yorku”. Od tada dani su prolazili, ali novine Balkan nije bilo. Taj slučaj ponovno je ponukao Gjura A. Skrivanića da pokuša pokrenuti novinu.

Sredinom srpnja 1901. na sjednici “Slavjanskog dobrotvornog društva” u Hobokenu Skrivanić je predložio da bi svaki član tog društva mjesečno trebao uplaćivao 50 centi na ime troškova oko izdavanja jednih novina. Među članovima društva bilo je i mnogo “Austrijanaca” hrvatskih iseljenika “austrofila” koji podigoše veliku buku i galamu te su prijetili da će putem zakona raspršiti Društvo, ako netko da jedan cent u tu svrhu. Skrivanić ipak nije klonuo duhom već se obratio svojim mnogobrojnim prijateljima u Hobokenu koji mu obećaše novčanu pomoć za osam mjeseci.

Prva sjednica tih “narodnih dioničara” održala se 2. listopada 1891. godine u dućanu braće Jančića pod br. 421 Adams ulice. Škrivanić se prisjećao teških uvjeta na radu oko izdavanja novine i to za četiri dolara na tjedan plaće. Na prijedlog G. A. Skrivanića ime novina bilo je Napredak s programom “da će buditi hrvatsku narodnu svijest u Sjedinjenim Državama”. Prvi broj Napretka izišao je 21. studenoga 1891. godine i bijaše tiskan u češkoj tiskari dnevnika iste narodnosti po imenu Hlas Lidu, koji je izlazio u New Yorku.

Izgleda da su čitatelji rado prihvatili Napredak. Sam Škrivanić o tome piše: “Čim je prvi broj Napretka došao u ruke rodoljuba, u srcima kojih je, unatoč velike udaljenosti od domovine, još tinjala iskra pravoga rodoljublja, oni ga prigrliše žarkom ljubavi kao prvog preporoditelja narodne ideje i svijesti. Čestitke, pozdravna pisma i pjesme, na snopove, to je sve dolazilo na uredništvo Napretka. Hrvatski narod bio je sav ushićen i oduševljen čitajući prvi broj novina na svom materinjem jeziku u do onda nepoznatoj tuđini”.

Prvi pretplatnik Napretka bio je Nikola Barović, pionir u San Joseu iz Kalifornije, koji je poslao brzojavnu pretplatu i čestitku uredniku Napretka: “Star sam, al’ ću zadovoljniji umrijeti, otkako sam čitao prvu hrvatsku novinu u Americi”.

U trećem broju Napretka s jednim člankom iz Chicaga javio se hrvatski pionir Nikola Polić i u toj je priči pod naslovom “Pregnimo”, između ostalog, napisao: “Zašto da trijezno misleći radnik ne bi pomogao i jačao ovo naše prvo narodno glasilo u Americi, koje nam sada pruža neoborivi dokaz, da isključivo radi samo za boljitak radnika, za osvječenje narodne svijesti, što nam uprav to svima treba u ovim tuđim i dalekim zemljama. Pružimo si dakle hrvatske ruke te stupimo u čim većem broju pod prvi barjak narodni razvijen u ovoj zemlji po listu Napredak”.

List Napredak prestao je izlaziti 1908. godine u vrijeme velike ekonomske krize u Sjedinjenim Američkim Državama. Škrivanić je bio jedna od žrtava te krize pa je morao zatvoriti svoj novčarski zavod, agenciju za prijevoz putnika i prekinuti izdavanje Napretka.

Ivan Čizmić, Hrvatska matica iseljenika

Ključne riječi #Ivan Čizmić #Juraj Škrivanić #Napredak