Sa siromašnim pukom u Pennsylvaniji sagradio je veliku crkvu i prostran župni stan; radio je kao obični zidar

U vrijeme rascvjetalosti bogatih floridskih kamelija i divnih poinsetia, pozvao je svemogući Bog 3. ožujka 1974. zauvijek k sebi – u svoje nebeske stanove – skromnog redovnika sv. Franje Asiškoga i poniznog svećenika Novog Zavjeta, oca Anzelma Sliškovića, reda Manje braće.

Da ga oslobodi teških bolova, što mu ih je rak, bezdušno i bez milosrđa, zadavao u posljednjim mjesecima života, prihvatio je nebeski Otac za ispaćenu ruku svog slugu Anzelma, koji mu je na svoj, poseban i nenametljiv, način služio izvorno i žrtveno cijelog zemaljskog života, razdavajući ga objeručke bratu čovjeku, s kojim se sreo na prolazu u vječnu Domovinu. Uzeo ga je nebeski Otac za paćenu i dotrajalu ruku u bolnici presv. Srca Isusova u gradu Pensacoli u Floridi i izveo iz ove doline suza, da ga uvede u carstva, kojima je suza nepoznata. To vjerujemo – za to molimo.

“Pokojni fra Anzelmo Slišković bio je povučen, tih i skroman. Cijeli je život bio siromašan, jer je uvijek želio pomoći siromašnijima od sebe. Nije želio, što se kaže, ni mrava satrti. Bio je veliki humanitarac, koji je u svakom čovjeku gledao stvora Boljega i brata”, napisao je fra Ljubo Čuvalo, tadašnji urednik Danice.

To bi se moglo i ovako izreći: naš je pokojnik svakomu, koga je umorna, zdvojna i sustala sreo ili sustigao na putu u kraljevstvo nebesko, pružio ruku pomoćnicu i tako ga uspravio, da krene naprijed, noseći svoj često teški, ali uvijek spasonosni križ.

Govoreći o fra Anzelmovu odlasku u Očevu kuću, usput ćemo spomenuti samo glavnije postaje, kroz koje je prošao pomažući Bližnjemu.

Fra Anzelmo, pjesnik svojim pogledima na prirodu i njezin život, rodio se u selu pjesnika, u Grljevićima u Hercegovini 1898. Školu, osnovnu i srednju, završio je na širokom Brijegu i Humcu, gdje je stupio u pokornički i prosjački red sv. Franje.

Bogosloviju je počeo u Mostaru, a dovršio u Beču. Godine Gospodnje 1922. postao je Kristov svećenik. Kao svećenik djelovao je kratko vrijeme u Hercegovini.

Godine 1929. došao je u Sjedinjene Američke Države, gdje je do svoje odmakle dobi ostao u pastoralnom i dušobrižničkom radu među braćom Hrvatima: u župi sv. Jeronima u Chicagu (župni pomoćnik), u Sharonu. Pa. i New Yorku (župnik). Na tim je postajama došla do izražaja njegova pastoralna djelatnost, posebno u Sharonu, gdje je i građevinski, usprkos poznatoj depresiji, bio vrlo aktivan: uz suradnju siromašna puka sagradio je veliku crkvu i prostran župni stan; radio je kao obični zidar.

U Floridi je, kako je već rečeno, odselio “iz tuđine”, da se poslužimo riječju sv. Petra, fra Anzelmo Kući zauvijek. Njegovo je tijelo preneseno u Chicagu, da bude pokopano s ostalim hrvatskim franjevcima u groblju Holy Sepulchre. Prije sahrane zemnih ostataka, održana je sprovodna sveta misa u crkvi sv. Jeronima u Chicagu, gdje je pokojnik, davno, služio kao župni pomoćnik. Na misi zadušnici, koncelebriranoj, i na posljednjemu ispraćaju sudjelovalo je dosta braće svećenika iz Kanade i SAD-a, časnih sestara i drugog naroda Božjega.

Sprovodna misa, kako je propisana najnovijim crkvenim odredbama, djeluje životonosno; dok oplakuje mrtvaca, pjesmom najavljuje vječni život. U takvom ozračju vječnoga života oprostio se od dragog pokojnika starješina Hrvatskih franjevaca u SAD-u i Kanadi, o. Častimir Majić. Zahvalio se pok. fra Anzelmu na djelu i radu i zaželio, da mu bude nagrada i plaća nebeski Otac, kojemu je, možda i posrćući, služio u zemaljskom životu.

Zatim smo otpratili našeg pokojnika, molitveno i s velikom nadom u srcu, do hladnoga groba. Tu smo mu rekli: Hvala Ti i doviđenja u kući zajedničkog nam Oca.

Hrvatski katolički glasnik 1974.

Ključne riječi #fra Anzelmo Slišković #Hrvati u Floridi #svećenici u dijaspori