Profesor Bara otkrio koliko se iseljenika u prosjeku vrati u domovinu

Plenarnim predavanjima na temu “Useljeništvo i povratništvo” – održanim u petak u zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, u kojima su govornici predstavili aktualna iskustva i izazove u pitanjima useljeništva i povratništva, kao i komparativne javne politike povezane uz ovu tematiku – završen je prvi dan Šestog hrvatskog socijalnog tjedna, javlja IKA.

Prvo predavanje održala je prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić, znanstvena savjetnica s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu, koja je doktorirala geografiju 2005. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom “Utjecaj migracija na transformaciju naselja Međimurja”.

„Jedan od složenijih globalnih procesa i problema u svijetu su migracije stanovništva koje imaju golem utjecaj na društva i države. Iseljavanje stanovništva je višestoljetni proces prisutan u Hrvatskoj. Primjerice, iz Hrvatske se počelo intenzivno iseljavati još u 15. stoljeću, a to traje do današnjih dana i u stalnom su porastu. Zašto ili zbog čega ljudi migriraju, pitanje je za znanstvenike? U stalnom je porastu zbog prisutnih push i pull čimbenika, šireg konteksta društvenih i političkih promjena koji utječu na iseljavanje, te istodobno i izravnih utjecaja na njihov nastanak“, rekla je prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

Govornica se zatim osvrnula na tzv. povratne migracije za koje je rekla da su manje istraživan društveni fenomen, ponajprije zbog nedostatka pouzdanih statističkih podataka, pravnih aspekata povratnih migracija, analize troškova povratka i imigracijskih politika.

“Moram istaknuti da su zbog pomanjkanja relevantnih informacija, povratne migracije sklizak teren za demografe. Odrediti povratne migracije složeniji je pothvat koji uključuje veze između povratničkih želja i očekivanja, ali i društvenoga, ekonomskoga i političkoga konteksta u zemlji podrijetla. Povratna migracija obuhvaća i elemente reintegracije u staru/novu mjesnu, regionalnu sredinu u zemlji podrijetla“, naglasila je sveučilišna profesorica Mesarić Žabčić.

Govornica je istaknula da su motivi i razlozi iseljavanja izvan granica domovine u novo socio-kulturno okruženje različiti kod svake osobe.

„S druge strane, postoje motivi i razlozi različitoga tipa zbog kojih se određen broj osoba u nekom životnom razdoblju vraća u zemlju podrijetla. Kada je riječ isključivo o povratnim migracijama, povratni migranti tijekom migracijskog procesa prolaze i kroz iskustvo iseljavanja i kroz povratničko iskustvo“, dodala je.

Veliki problem koji je istaknula prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić je činjenica što Hrvatska ne raspolaže preciznim podacima o broju povratnika.

„Nadamo se da će Registar stanovništva uskoro ugledati svjetlo dana pa će demografi moći raditi brojčane pokazatelje vezane uz povratak stanovnika u Republiku Hrvatsku“, napomenula je.

Predavačica je izvijestila da je s kolegama provela istraživanje među 20 ispitanika-povratnika kako bi doznala koji su bili njihovi motivi za odlazak iz Hrvatske, ali ponajprije o njihovim razlozima povratka u domovinu.

Između ostalog, kao veliki problem za povratak u zemlju podrijetla, povratnici se susreću s poteškoćama i/ili preprekama u administrativnom sustavu, kao i neriješenim gorućim pitanjima, na što skreću pozornost i traže nova rješenja, bilo da je riječ o povratku pojedinca, bilo o povratku cijelih obitelji. Zatim je prepričala je primjere dviju obitelji-povratnika koji su pojasnili razloge povratka u Hrvatsku.

„Privlačni čimbenici za useljavanje, pa i za povratak naših ljudi, a koji bi možda trebali čuti vladajući u Republici Hrvatskoj, su veća primanja, bolja mogućnost razvoja karijere, profesionalna autonomija, bolji način života, bolji radni uvjeti, bolji zdravstveni sustav s većim resursima, bolje cjeloživotno obrazovanje, politička stabilnost i bolji životni standard“, zaključila je prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

Zatim je za govornicu došao izv. prof. dr. sc. Mario Bara, pročelnik Odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji je 2014. godine doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja društvenih znanosti – polje sociologija.

„Hrvatska kao tradicionalno iseljenička zemlja dodatno je demografski oslabljena neprekinutim iseljavanjem od vremena punopravnoga pristupanja Europskoj uniji. Zaustavljanje i ublažavanje negativnih trendova traži prikladne odgovore svih zainteresiranih čimbenika u društvu. Tržište rada nameće pitanja vezana uz poticanje povratništva hrvatskih migranata, ali i aktivnu useljeničku politiku”, rekao je izv. prof. dr. sc. Mario Bara, koji je prethodno pojasnio termine vezane uz temu.

„Kada su pojmovi u pitanju, treba istaknuti da se pod povratnicima misli isključivo na one građane Republike Hrvatske koji su iselili, boravili izvan Republike Hrvatske i u jednom trenutku se odlučili vratiti u Republiku Hrvatsku. No njihove potomke nije posve ispravno zvati povratnicima već bi prikladnije bilo reći – useljenici. Dakle, povratnici su prvi naraštaj koji je otišao“, pojasnio je prof. Bara.

Profesor Bara istaknuo je dobre primjere stimulativnih javnih politika poticanja povratka iseljenika u njihove matične zemlje. Tu je istaknuo ponajprije primjer Irske koja je vjerojatno najbolja u tome, ali i primjere Poljske, Litve, Španjolske, Portugala. Usto, dodao je da se „sigurno neće svi iseljeni vratiti, u prosjeku se negdje oko trećina iseljenika vrati u matičnu domovinu“.

Zaključio je s osvrtom na (ne)provedbu strategija i mjera za povratak hrvatskih iseljenika, bez obzira što to nije samo hrvatski specifikum.

„Jedan od temeljnih problema raznih hrvatskih strategija je njihova provedba. Dakle, vi možete tako uključiti cijeli niz stručnjaka različitih profila koji će vam predložiti određene mjere. No što vrijedi ako vi od, primjerice, 70 mjera, provodite njih trećinu. Naravno da ne možete dobiti ono što ste projicirali kao očekivane rezultate“, zaključio je izv. prof. dr. sc. Mario Bara, javlja IKA.

Ključne riječi #Mario Bara #Rebeka Mesarić Žabčić #Useljeništvo i povratništvo