Preko dana u rudniku, navečer u školi… A onda ga je u Detroitu angažirao čuveni General Motors

Istinske velikane likovne umjetnosti znamo i pamtimo! Ali umjetnikova veličina više puta nije odraz njegova ili njezina umjetničkoga talenta i stvaralačkoga dosega, nego popularnosti koju su sami ili netko drugi za njih stvorio. Imamo one koji su snalažljivi i znaju sami sebe promicati. Drugi imaju sposobna trgovca ili prijateljsku galeriju koja ih uzdiže. Utjecajan i prijateljski umjetnički kritičar može biti sudbonosan, a ponekad su političke i/ili ideološke poveznice presudne.

Većina hrvatskih umjetnika rasutih po svijetu nije postigla priznanja u domovini koja su zaslužili. Poneki, nažalost, nisu bili ni prepoznati. Udaljenost je bila jedan od razloga. Oni koji su bili politički emigranti bili su nepoželjni. A neki su jednostavno bili zaljubljenici u umjetnost i nisu imali smisla ni volje trčati za slavom. Umjesto trke za zvijezdama, oni su svoje talente oštrili da bi obogatili i oplemenili svijet u kojem su živjeli. Jedan od takvih bio je i Marko Sertić.

Umjetnik Sertić (Arthur M. Sertich/Serth) rođen je 16. travnja 1898. godine u Podlapcu, u Lici. Bilo mu je 15 godina kada je došao u Ameriku (1913). Nakon uobičajenih imigrantskih procedura na Ellis Islandu, New York, uputio se bratu u područje zvano Iron Range, u državi Minnesoti. Ondje su radili i brojni Hrvati u rudnicima željezne rude. Ponajviše ih je bilo iz Like, uključujući i oca poznatoga Rudija Prpicha, koji je u dva navrata bio guverner države Minnesote.

Po dolasku u Minnesotu Marko je morao raditi rudarske poslove i dijeliti tegoban život svojih sunarodnjaka. Godine 1919. doselio se u Detroit tražeći bolji posao i istovremeno je napravio sudbonosan iskorak koji mu je ostvario životni san. Naime, još u djetinjstvu sebe je vidio kao likovnoga umjetnika pa je odlučio svoju želju i ostvariti. Premda su materijalne okolnosti bile, blago rečeno, skromne, na sreću u mladom Marku susrele su se okosnice potrebne za svaki uspjeh, pa i u umjetnosti: talent, radna disciplina i ustrajnost.

Marko je tijekom dana bio tvornički radnik, a navečer je pohađao školu (ili obratno). Budući da je bio željan znanja i neumoran u radu, diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Detroitu već 1922. godine. Osim toga, naknadno je studirao izradu freski i dizajn na University of Michigan u Ann Arboru i pohađao je William O’Leary & Thompson Gallery za portrete i restauraciju slika. Činjenica da je za prvih osam godina nakon završene akademije prodao 200 slika ukazuje na kvalitetu njegova stvaralaštva, kao i na poduzetnost i kreativnost koju je imao.

Sertić je slikao portrete, murale u crkvama, bolnicama, dvoranama i hrvatskim domovima. Među ostalim, njegovi su radovi ukrašavali (staru) hrvatsku crkvu Presvetoga Srca Isusova u Chicagu i glavni ured Hrvatske bratske zajednice u Pittsburghu, a velika slika „Hrvatski preporod” krasila je cijelu pozornicu u Hrvatskom domu u Detroitu.

Detroit je bio svjetsko središte autoindustrije kojoj su bila potrebna i umjetnička djela. Tako je Sertić izradio više slika, crteža i panoa za čuvenu tvrtku General Motors. Poznati su mu radovi: „General Motors Parade of Progress”, „General Motors Motorama”, dva murala transportacije i diorama „General Motors” i „G. M: Road Show”. Slikao je i za H. B. Stubbs Company.

Marko Sertić više je puta imao samostalne i skupne izložbe. Spomenimo neke od njih: Michigan Artists Show 1922. bila mu je prva izložba. Nagradu Zeigen dobio je na izložbi 1926., a dvije godine poslije toga dodijeljena mu je nagrada na Art Exhibit, Michigan State Fair. Sudjelovao je na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1933., za koju je radio slike i diorame, izlagao je u New Yorku (1939.), u Saugatucku, Michigan (1957.), u Museum of Science and Industry u Chicagu (1957.) i na Brussels World’s Fair (1958.).

Sertić nije zaboravio ni rodni kraj. Godine 1930. posjetio je Hrvatsku i u Podlapcu oslikao tri oltarne slike u mjesnoj crkvi. Tijekom boravka u domovini, mnogo je slikao, posebice prizore u Lici i starine u Splitu i Solinu.

Marko je živio u skladnu i uzornu braku s Roselle Irek. Imali su sina Marka i kćer Nadu koji danas imaju obitelji i ponosni su na svoje roditelje. Premda je vrlo mlad otišao u tuđi svijet, on je ostao vjeran svojim hrvatskim i katoličkim korijenima. Njegova vjerna Roselle i on sudjelovali su u svim kulturnim i vjerskim zbivanjima hrvatske zajednice u Detroitu. Među ostalim, on je početkom 1960-ih godina bio predsjednik odbora za podizanje svetišta Majke Božje Bistričke pokraj (nekadašnje) hrvatske crkve u Detroitu, a Gospin kip djelo je Ivana Meštrovića.

Imao sam sreću prijateljevati s Markom Sertićem u sutonu njegova zemaljskoga života. Bio je pun humanosti i dobrote. Uvijek srdačan, nasmiješen i razgovoran. Tada su Sertići živjeli u gradu Royal Oak, sjeverno od Detroita, a zatim su se preselili u Saugatuck, na zapadnoj strani države Michigan, gdje je Marko ispustio svoju plemenitu umjetničku dušu 16. travnja 1978., na svoj 80. rođendan.

Umjetnik Marko Sertić bijaše prepoznat na svjetskim razinama, ali ne u Hrvatskoj, čak ni danas. Naime, urednici knjige International Who’s Who In Art and Antiques (Cambridge – London, 1959.) svrstali su ga među poznate svjetske umjetnike i oko trećinu 453. stranice posvetili njegovu životu i umjetničkim ostvarenjima, ali ga nisam pronašao u hrvatskim enciklopedijama.

Ovaj prilog, nadam se, barem će malo pridonijeti da domovina upozna jednoga od sinova koji je svojim talentima, umjetničkim uspjesima i svojom plemenitošću obogatio svijet.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Hrvati u Detroitu #Marko Sertić