Jure Prpić
FOTO: Pixabay
Stara i lijepa crkva od opeke, Old St. Mary’s (crkva Svete Marije), nalazi se u poznatoj Kineskoj četvrti San Francisca.
Šumi more, urla; vrišti bura;nad nama je nebo plavo i visoko.Nezaboravni dani, svaka ova ura;tam’ daleko gleda svačije oko:kad ćeš doći Zemljo Nova? I sred mojih snova:gledam zemlju golemu i lijepunehotičnih gora, beskrajnih jezera,desetke nacija, rasa i vjera. Šume vali AtlantikaI svatko u mukupita bijelu lađu:“Kada ćemo prispjeti u luku?”Kroz ove pučine plavevozi nas spas.Amerika, […]
Tamo su se nekada stari hrvatski pioniri vjenčavali s Irkinjama i Španjolkama. Tamo su se krstila njihova djeca. Tamo su se održavale zadušnice za pokojne gospare i njihove članove obitelji prije pokopa na najstarijem hrvatskom groblju u Americi “Calvary Cemetery”, gdje se nalazi poseban dio za naše ljude nazvan “Slavonic Terra”. Bilo je to prije više od 80 godina (ovaj tekst pisan je 1972., op.ur).
U nastavku donosimo pjesmu napisanu u svibnju 1972. u Clevelandu, koja je posvećena “prijatelju J. B.”
U Kineskoj četvrti leži crkva stara
stjecište negdašnje jadranskih mornara.
Kao nijemi svjedok tiho svake noći
povorku tu gleda što polako kroči:
visoki i mrki dolaze gospari
opaljena lica, uzdignute glave,
iseljeni sinci dalmatinskih strana
što dođoše vama za pravdu i kruh
za vremena onih, pionirskih dana.
Procesija ide gospoja u crnom,
tih njihovih žena – Irkinja, Španjolki,
pokrivene velom u crkvu se žure
lijepe vitke gospe u te kasne ure.
I zažižu svijeće na glavnom oltaru,
i pjevaju tiho neku pjesmu staru
za mrtve i žive što će jednom biti…
s istočnih gora ovdje će se sliti
na maglenom žalu Tihog Oceana.
Prošli već su davno prašni pioniri,
a rudari zlata već odavna sniju;
leže gospe i gospari, samo vjetri viju
tužnu jednu priču iz semalja sviju.
Danas život buja oko starog hrama.
Ne čuje se više vika tih Hrvata
što stigoše davno s jadranskog kama
u Zemlju obećanu pokraj Zlatnih Vrata.
Ded palicu zgrabi, stari ratni druže,
da prođemo ovdje ulicama starim;
na Alcatraz gledaj: sive magle kruže
Krenimo sad odmah, za odmor ne marim!
Sa španjolskih staza preko ovih gora
gledat’ ćemo dolje bljesak krasnog mora
i brodove mnoge što plove u luku;
onda ćemo šutke u počasnom muku
slušati kroz smreke kako vjetar svira
“Miserere” našim u Groblju “Ilira”…
Književnik Janko Deur napisao je 1992. godine pjesmu “Presađeno domoljublje” i posvetio je hrvatskim ratnicima iz New Yorka. Hrvati iz domovine i dijaspore danas žive Vukovar. Ne postoje riječi koje mogu opisati kako se sada osjećamo kao narod. Pa neka ova pjesma bude na spomen svima onim ratnicima iz dijaspore koji su za Vukovar živjeli […]
Bolji je hrastov čvor na našoj rođenoj grudi
neg palače Frisca, krasote Sausalita,
neg sva blaga što nam grad taj nudi
dok Hrvat se svijetom potuca i skita.
Jure Prpić, Hrvatski katolički kalendar 1973.
