Kolumna Berislava Vujeve
FOTO: Hrvatski katolički glasnik
„Cijena, novčani izraz mjere vrijednosti robe ili uslugâ, a izražava se brojem novčanih jedinica za standardnu ili pojedinačnu robu ili uslugu. Formira se uzajamnim djelovanjem potražnje i ponude neke robe ili usluge na određenom tržištu u određeno vrijeme.“
Hrvatska enciklopedija
O slobodi…
Čovjek sve na svijetu pokušava odrediti nekom veličinom, izmjeriti prigodnom vagom ili metrom. Novac je najčešće mjerilo koje nam možda i najtočnije pokazuje koliko nešto vrijedi. Problem stvaraju neke kategorije na koje je nemoguće staviti cijenu, kao što navodi i ona popularna reklama koja kaže „Neke stvari se ne mogu platiti novcem, a za sve ostalo…“.
Biti najmanji, najslabiji i najmalobrojniji posebno je iskustvo koje kroz svoj život svi mi u jednom trenutku doživimo. Svi smo se našli u položaju da vodimo naoko izgubljenu bitku, suočavamo se s nadmoćnim protivnikom ili izrazito nepovoljnim spletom okolnosti. Međutim, slabiji i malobrojniji često u sebi nađu unutarnju snagu pa pobijede snažnije i veće od […]
Da, neke stvari se ne mogu platiti novcem. Osjećaji, ljubav, naklonost, zadovoljstvo, sreća i brojne druge vrijednosti ne mogu se platiti novcem, koliko god mi mislili drukčije. Sloboda, taj neopisivi osjećaj kidanja sužanjskih lanaca, to udisanje zraka punim plućima i rušenje zidova koji su nas sputavali vjerojatno je jedna od najskupljih stvari „koje se ne mogu platiti novcem“.
Za slobodu se uvijek plaćala najskuplja cijena – u krvi uglavnom. Za slobodu se daje ono najvrjednije za koje nije moguće cijenu izraziti u novcu: ljudski život. Tako je otkad je ljudskog roda i teško da će se promijeniti, jer koliko god da svaki čovjek ponaosob žudi za slobodom, toliko isti taj čovjek pokušava drugima uskratiti istu tu slobodu, pretvoriti ih u poslušnu bezličnu masu koja se neće buniti i propitivati nego poslušno slijediti upute.
Oni dole uvijek se bune da nemaju dovoljno slobode, dok oni gore opet misle da je slobode previše i da ju treba reducirati. Čini se da je čovječanstvo neka vrsta dr. Jekyll i mr. Hydea, potpuno različita osoba u ovisnosti u kojoj se poziciji nađe.
Zanimljiva je povijest hrvatskog naroda na ovim prostorima, a jedna značajka osjetno razdvaja Hrvate od ostalih naroda. Riječ je o nedostatku državotvornosti! Prvi hrvatski kralj Tomislav okrunjen je 925. godine, a posljednji hrvatski kralj bio je Petar Svačić koji je poginuo 1093. u borbi protiv mađarskih zavojevača. Hrvatsko je kraljevstvo, dakle, preživjelo tek nekih 160-170 […]
Koliko košta domoljublje?
Domoljublje je, zajedno sa slobodom, jedna od stvari kojoj je obično teško odrediti cijenu. Prate se ova dva osjećaja i vrlo su bliska. Teško je na domoljublje staviti cijenu, teško ga je kupiti i još teže prodati.
Izazovno je čak i pokušati opisati taj osjećaj ponosa na svoje, na pripadnost svom narodu, boriti se i podržavati svoje sunarodnjake, dičiti se uspjesima i patiti zbog neuspjeha, uporno njegovati svoje običaje i tradicije, bez obzira koliko arhaični, zaostali ili besmisleni u današnjem vremenu postali. Osjećaj domoljublja jedno je od najsnažnijih vezivnih tkiva naše dijaspore razasute po bijelom svijetu. Jednom kada Hrvati odu sa svoga ognjišta zauvijek ostanu rastrgnuti između pogodnosti života u novoj sredini i čežnje za starim rodnim krajem.
Tako su po pravilu bolje upoznati sa svim događanjima u svome rodnomu gradu, puno bolje od onih koji tamo i dalje žive. Učlanjeni su u sve zavičajne skupine koje egzistiraju na javnim mrežama. Djeci kupuju kockaste dresove i upisuju u hrvatske škole, zidovi su im puni uspomena iz rodnog kraja i što još sve ne. Neumorni su naši iseljenici svojoj ljubavi prema hrvatskom narodu i rodnoj grudi.
U posljednje vrijeme u BiH ponovno se čuju primjedbe o političkoj zastupljenosti pojedinih naroda u različitim razinama vlasti. Prvenstveno se ponovno prebrojavaju parlamentarni i rukovodeći predstavnici Hrvata za koje se nastoji prikazati da ih u vlasti ima previše. Temeljno je nastojanje podbaciti klipove u prilično zahuktali proces političkih pritisaka kojim međunarodni predstavnici pokušavaju natjerati bošnjačke […]
Ipak, postoji jedan jako opasan propust koji sve više zahvaća naše iseljeništvo. Radi se o glasovanju na izborima u Bosni i Hercegovini. Život Hrvata u BiH je svih poslijeratnih godina obilježen stalnom i žestokom borbom za svoj položaj. Bitka je to usporediva s ratom, osim što se ne puca i gine. Sve ostalo je tu. Konstantan pritisak da se Hrvatima u BiH nešto oduzme. Dan za danom, u svakom pogledu i svakoj situaciji na djelu je nastojanje da se Hrvatima uskrati neko pravo, nešto naše, nešto što nam pripada.
I, jednako kao i u ratu, u toj borbi protiv BiH Hrvata sve je dopušteno, svaka laž, svaka prevara, svako krivokletstvo. Sve je dopušteno i opravdano samo ako je u službi istrebljenja Hrvata iz njihove domovine Bosne i Hercegovine.
Borba je, međutim, politička i vodi se političkim sredstvima. Jedina zaštita koju možemo ostvariti je da u vlasti imamo svoje istinske zastupnike koji će štititi naša prava. Izlazak na izbore je najvažniji oblik političke borbe Hrvata u BiH. To isto vrijedi za naše iseljeništvo. Na proteklim izborima ukupno je registrirano oko 70 tisuća birača za glasovanje putem pošte. Od tog broja oko deset tisuća su Hrvati. Simboličan je to broj ako se uzme koliko BiH Hrvata živi izvan granica države.
Nepravedno je to, ali neke zemlje se jednostavno nađu na takvom položaju da se preko njih prelamaju interesi velikih i moćnih. Trajno su to nesređena stanja u kojima latentni sukob konstantno buja ispod naizgled mirne svakidašnjice. Kao neugasli požar, koji se krije u prastarim panjevima, vatra sukoba i rata tinja i čeka trenutak kada će […]
Da bi se registrirali za glasovanje potrebno je imati samo važeću osobnu kartu Bosne i Hercegovine. Izdavanje osobne iskaznice u Bosni i Hercegovini stoji 18 maraka što je 9 eura ili 9 američkih dolara. Je li to cijena našeg domoljublja? Ako jeste, jeftino smo ga prodali.
