Postao junak hrvatskog iseljeništva nakon što je osuđen na 16 godina zatvora: Doći će vam drugi iza mene!

Poznato je da su doznake od hrvatskog iseljeništva bile i ostale velike, pa i pregoleme. Na primjer, prema podacima Svjetske banke, Hrvati iz svijeta samo su u godini 2016. poslali doma 2,253 milijarde dolara. Doznajemo, također, da je od 1993. do 2015. u Hrvatsku od iseljeništva ušlo više od 65 milijardi dolara. Ovo su približni brojevi, jer koliko je doneseno gotovine prilikom posjeta domovini, možemo samo nagađati. Premda je hrvatsko iseljeništvo uvijek bilo velik izvor pomoći domovini ovdje ćemo upozoriti samo na nekoliko primjera organiziranog pomaganja iz SAD-a početkom prošloga stoljeća.

Propustili ste prethodni dio priče? Pročitajte ovdje…

U prvom redu, pružana je materijalna pomoć (novac, paketi hrane, robe i drugo), zatim politička i moralna ― organiziranja prosvjednih skupova i demonstracija; pisanje pisama, izjava, deklaracija, memoranduma, te lobiranje među američkim utjecajnim ljudima i javnošću općenito. A bilo je i onih koji su već tada bili spremni žrtvovati i život za domovinu.

Koliko znamo, prvi organizirani prosvjedi među Hrvatima u Americi zbog političkih zbivanja u Hrvatskoj bili su potaknuti pucnjevima na narod u kotaru Ivanić tijekom izbora za Hrvatski sabor 1897. Povodom tih događanja održani su veliki prosvjedni skupovi u dvije najveće hrvatske naseobine u Americi, Chicagu i Alleghenyju (danas dio Pittsburgha), na kojima je osuđen ban Khuen i njegov režim. „Od toga doba počeše američki Hrvati organizirati i sakupljati milodare za nastradale u Hrvatskoj“.

Također te godine Hrvati Chicaga, kojima su se pridružili domoljubi i iz drugih naseobina, počinju prikupljati i slati novčanu pomoć družbi sv. Ćirila i Metoda u Istri koja je u tom dijelu Hrvatske čuvala i gajila hrvatsku kulturnu baštinu. Išli su i korak dalje, pa su 1903. (26. siječnja) utemeljili istoimenu družbu u svrhu širenja naobrazbe među Hrvatima u Americi i prikupljanja novčane pomoći matičnoj družbi u Istri i za druge potrebe, uključujući: „Hrvatska straža“ u Zadru; „Društvo hrvatskih sveučilišnih građana za pouku nepismenih“; „Društvo za pomaganje siromašnih đaka hrvatskih škola u Zadru“; za sušičave hrvatske radnike na Sljemenu u Zagrebu; ujedinjenoj omladini u Splitu, „Napredak“ u Sarajevu i druge dobrotvorne svrhe.

Skidanje mađarske zastave sa željezničke postaje u Zaprešiću 11. travnja 1903., sukob vojske i seljaka, krvoproliće i „skupštinski“ ili „narodni pokret“ koji je slijedio, imao je velik odjek i među Hrvatima u Americi. U Chicagu su tim povodom održana dva velika prosvjedna skupa (28. i 31. travnja) protiv Khuenova terora u Hrvatskoj. Slično se događalo i u drugim hrvatskim naseobinama. Osim toga, vodstvo „Hrvatske narodne zajednice“, najbrojnije hrvatske udruge u Americi, poslalo je pod hitno 510 dolara i pozvalo svoje članove i Hrvate diljem Amerike da novčano pomognu utamničenim, ranjenim i progonjenim Hrvatima u domovini. Da bi ta pomoć bila što bolje organizirana i provedena, utemeljena je (Allegheney, 29. svibnja 1903.) „Hrvatska Narodna Obrana u Americi“.

Među istaknutim govornicima bio je i Zdravko Mužina, glavni pokretač utemeljenja HNZ-e, koji je, uz odobravanje okupljene mase, zapalio mađarsku zastavu. Na tom skupu izabrana su dvojica Hrvata, američka građana, da odu u Washington, D.C. i zatraže da se američke vlasti zauzmu za progonjene Hrvate u domovini. Izabrana su druga dvojica, koja nisu bili građani SAD-a, da odu austro-ugarskom poslaniku u Washingtonu i protestiraju protiv progona Hrvata i gaženja njihovih prava. Također su poslali spomenicu caru, odnosno hrvatskom kralju, u kojoj se u ime svih američkih Hrvata protestira protiv bana Khuena i njegove tiranije.

Premda Khuen odlazi s banske vlasti 23. lipnja 1903. političke i domoljubne djelatnosti Hrvata u Americi se nastavljaju. Sazvana je narodna skupština u Alleghenyu 23. kolovoza 1903. na kojoj se našao i iz domovine novopridošli politički aktivist Hinko Sirovatka. On je pozvao na ujedinjenje američkih Hrvata da bi bili što učinkovitiji u borbi za hrvatska prava. Prisutni su njegov prijedlog s oduševljenjem prihvatili i tu je bio početak „Hrvatskog narodnog saveza“. Temeljna načela Saveza bila su „Sve za vjeru i za domovinu“ i „Bog i Hrvati“. Također, u travnju 1903. Hrvati St. Louisa poslali su Stjepanu Radiću, tajniku ujedinjene oporbe, 39,6 američkih dolara (danas bi to bilo oko 1365 američkih dolara) i pismo „bodreći ga da ostane na braniku svoje domovine“.

„Skupštinski pokret“ nije splasnuo među Hrvatima u Americi ni sljedeće godine pa su održane narodne skupštine u kolovozu 1904. u svim većim hrvatskim naseobinama SAD-a. S tih skupština poslana je i predstavka hrvatskom Saboru u kojoj se od zastupnika traži da se zauzmu za financijsku samostalnost Hrvatske.

U veljači 1911. došao je u posjet Americi mađarski državnik grof Albert Apponyi i držao je predavanja o svjetskom miru i razoružanju. Čak je govorio u Kongresu. To je uznemirilo posebice Hrvate i Slovake u Americi. Održavali su se protestni skupovi u svim većim hrvatskim naseobinama, pisana su pisma, organizirani javni skupovi i demonstracije, čak tiskana je brošura na engleskom „u kojoj bijaše prikazan u pravoj slici grof Appony“ i u njoj se ukazalo na (ne)prilike u Hrvatskoj.

Djelatnosti „Hrvatskog saveza“ i drugih hrvatskih organizacija u Americi bile su usko vezane uz događanja u Hrvatskoj. Što su u Hrvatskoj bile veće potrebe i režimi okrutniji to je iseljeništvo bilo djelatnije i spremnije na žrtvu. Tako su strahovlada kraljevskog komesara/povjerenika Slavka Cuvaja i pokušaj (8. lipnja 1912.) Luke Jukića da ga ubije digli na uzbunu i Hrvate u Americi. Slijedile su skupštine, prosvjedi i slanje novčane pomoći za Jukićevu obranu i druge potrebe oporbenjaka.

I život dati

Stjepan Dojčić, rodom iz Ludbrega, nakon četiri godine uspješna života i rada među Hrvatima u Kenoshi, Wisconsin vratio se u Hrvatsku i pokušao (18. kolovoza 1913.) izvršiti atentat na kraljevskog povjerenika/komesara u Hrvatskoj, tada baruna Ivana Škrleca/Skerlecz. On je u dalekom svijetu došao do uvjerenja da javne skupštine, prosvjed i pisanje neće donijeti slobodu Hrvatskoj, nego vatru treba gasiti vatrom; na teror treba odgovoriti istom mjerom. Škrlec je bio ranjen, a Dojčić osuđen na 16 godina robije. Navodno je nakon presude uskliknuo „Živjela Hrvatska!“ „Živio Hrvatski Savez!“ i dodao „Doći će vam drugi iza mene!“

Premda atentat nije uspio, Dojčić je u tren postao junak hrvatskog iseljeništva što je dobro mjerilo općeg raspoloženja Hrvata u Americi prema tuđinskoj vlasti i njihovoj spremnosti podržati i taj način borbe za slobodu Hrvatske. Hrvatsko-američki tisak ga je veličao, a „Hrvatski Savez“, „Hrvatska Narodna Zajednica“ i druge udruge prikupljale su novac za Dojčićevu obranu i za pomoć njegovoj majci u rodnom mjestu. Dojčić je bio preteča onih koji su se iz izbjeglištva vraćali i polagali živote ili bili dugoročno utamničeni u nadi da će njihova žrtva biti iskra opće pobune protiv tiranije i tuđinskih vlasti. Tada i danas neki nisu odobravali ovakve pothvate, ali takve žrtve zasigurno puno govore o ljubavi za slobodu, domovinu i hrvatsku državu.

Nastavit će se…

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Hrvati u Chicagu #Stjepan Dojčić