Posljednji hrvatski vladar živio je siromašno, a na sprovod mu je došlo preko 30 tisuća otočana

Kada se spomene pojam “posljednji hrvatski vladar” obično se pomisli na posljednjeg hrvatskog vladara narodne krvi Petra Snačića koji je poginuo u borbi s Mađarima krajem 11. stoljeća. Nakon njegove smrti na vlast u Hrvatskom Kraljevstvu dolaze Mađari koji u svoju titulu unose i pojam “kralj Hrvatske i Dalmacije”.

Dakle, Hrvatsko Kraljevstvo i dalje postoji i to u osobi kralja koji je porijeklom iz Mađarske. Zajedničko obilježje mađarskog i hrvatskog kralja je kruna sv. Stjepana. Od 16. stoljeća krunom sv. Stjepana počeli su se kruniti Habsburzi, a posljednje krunjenje Habsburga zbilo se 1916. godine.

Posljednji mađarski i hrvatski kralj bio je Karlo IV. koji je u povijesti poznatiji kao Karlo I. Austrijski. Karlo je u isto vrijeme bio i I. i IV. Otkud to? On je prvi austrijski car koji se zvao Karlo, ali je zato četvrti Karlo koji je nosio krunu sv. Stjepana. Ova razlika jasno pokazuje kako je Hrvatsko Kraljevstvo postojalo sve do 1918. godine, a uz Austrijsko Carstvo s Mađarskim Kraljevstvom vezala ju je osoba kralja.

Karlo je rođen 17. kolovoza 1887. u Persenbeugu u Donjoj Austriji, od roditelja Otta Franje Josipa Austrijskog i Marije Josipe Saske. Tadašnji austrijski vladar Franjo Josip I. bio je brat njegova djeda te je po toj liniji bio jedan od izravnijih potomaka vladajuće kuće Habsburg. Mladoga je Karla majka odgojila u pobožnog i praktičnog katolika. Pohađao je katoličke, ali isto tako i javne škole, što je bila rijetkost za jednog člana carske obitelj.

Po završetku obrazovanja odlazi u austro-ugarsku vojsku i u Pragu studira pravo i političke znanosti. Oženio se 1911. Zitom, mladom plemkinjom s kojom je dobio osmero djece od kojih je najpoznatiji Otto von Habsburg koji se 90-ih godina prošlog stoljeća u Europskom parlamentu zalagao za Hrvatsku samostalnost. Život im je bio prožet katoličkom vjerom i nastojali su živjeti tu vjeru u svakodnevnom životu.

Nitko nije ni slutio da bi mogao postati prijestolonasljednikom golemog carstva pa do ubojstva Franje Ferdinanda nije ni pohađao potrebne škole za upravljanje državom i vođenje politike. Nakon smrti Franje Josipa I. 1916. godine, mladi je Karlo bio senzacija na dvoru jer je u trenutku preuzimanja vlasti imao 29 godina i bio je posebno cijenjen zbog svoje miroljubivosti i izražene brige za narode koji su živjeli u velikoj carevini. Preuzeo je vlast u jeku Prvog svjetskog rata i u početku vladavine izrekao je sljedeću rečenicu: “Učinit ću sve što je u mojoj moći da čim prije prestanu strahote i žrtve rata da bi se mom narodu vratio blagoslov koji gorko nedostaje”.

Tu je svoju rečenicu pokušao i realizirati nastojeći stupiti u kontakt s francuskim i britanskim vladama. Za tu je misiju ovlastio svog šogora Sixsta Burbonskog. Sixsto je uspio ući u kontakt s vladama Francuske i Britanije te dogovoriti uvijete mira kojima bi Austro-Ugarska Monarhija izišla iz rata.

Nažalost, do mira nije došlo jer je u pregovore uključena Italija koja se nije htjela odreći svojih pretenzija na Istru i Dalmaciju, a kojih se Karlo nije htio odreći jer, zašto bi dao svoja područja Italiji koja nije uspjela ništa osvojiti od njega u ratu. S ovim gorkim iskustvom nastavio je rat ne mogavši učiniti više ništa da ga zaustavi, ali je zato u svojoj državi uredio zakonodavstvo uskladivši ga sa socijalnim naukom Katoličke Crkve.

Nakon poraza u Prvom svjetskom ratu Karlo je želio reorganizirati Austro-Ugarsku Monarhiju, ali mu to nije uspjelo i dopustio je da svaki narod odluči o svojoj sudbini. Austrija je proglašena Republikom i zatražila je od njega da napusti njezino područje. To je i učinio početkom 1919. godine ne odrekavši se svoga prijestolja u nadi da će se kad-tad vratiti na njega. Hrvati su ga se, na svoju žalost, odrekli krajem 1918. godine dopustivši si da uđu u Kraljevinu SHS s Karađorđevićima na čelu. Kasnije su se kajali što su to učinili, ali već je bilo prekasno.

U Mađarskoj se dogodilo više političkih obrata da bi na kraju 1921. godine bila proglašena ustavnom monarhijom. Pozvali su ga dva puta da se vrati na mađarsko prijestolje. On je to oba puta bezuspješno pokušao jer je nakon svakog pokušaja Mađarska bila pritisnuta od susjednih država da će je, ako ga vrati na prijestolje, napasti. Ne uspjevši ni u ovim nastojanjima, odlazi sa svojom obitelji na otok Madeiru u Atlantskom oceanu.

Na otoku je stekao simpatije stanovništva zbog njegove blage naravi i jasnih katoličkih stavova. Živio je siromašno. Zbog nehigijenskih uvjeta života razbolio se i umro od upale pluća 1. travnja 1922. Na sprovodu mu je bilo preko 30 tisuća otočana. Na grobu su mu upisane latinske riječi molitve Očenaša “fiat voluntas tua” ili u prijevodu “budi volja tvoja”. Time je jasno pokazao kako je cijeli svoj život usmjerio Nebeskom Ocu kome se utjecao i čiju je volju do kraja prihvaćao.

Katolička Crkva prepoznala je tu njegovu istinsku vjeru i pokrenula proces za njegovu beatifikaciju 1949. godine. Beatificiran je 2004. zbog svojih nastojanja oko uspostave mira u Europi – nastojanja koja su ga stajala ne samo prijestolja, nego zdravlja i na kraju života. Njegov se spomendan slavi 21. listopada, na taj se datum vjenčao sa Zitom.

Hrvatski se katolički narod može ponositi činjenicom da joj je posljednji vladar proglašen blaženim. Karlo nam ne smije biti samo na ponos, nego i uzor u nastojanju oko postizanja mira – kako mira u međuljudskim, tako i međunarodnim odnosima. Upravo se njemu možemo moliti da se prekine sukob i krvoproliće u Ukrajini.

Gospodine, po zagovoru blaženog Karla molimo te da se prekine svaki sukob u svijetu, napose oni sukobi u kojima stradaju nevini. Oni nisu krivi za takvo stanje i zato te molimo da ih primiš u svoje krilo kao što si primio i blaženog Karla. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Franjevački vjesnik

Literatura: www.ktabkbih.net, Nadbiskup Vukušić slavio Misu u sarajevskoj katedrali o 100. obljetnici smrti blaženog Karla Austrijskog (26. 4. 2022.); www.sveci.net, Blaženi Karlo I kralj (26. 4. 2022.); www.wikipedia.org, Karlo I. Austrijski (26. 4. 2022.); Livia KARDUM, “Mirovni pokušaj Austro-ugarskog cara Karla 1917. godine”, u: Politička misao: časopis za politologiju, 37 (2000.) 1, str. 25-48.

Ključne riječi #Franjevački vjesnik #Karlo I. Austrijski #Petar Snačić