Poklonik američkih sloboda i federalizma

Među ranim hrvatskim useljenicima u Ameriku (krajem 19. i početkom 20. stoljeća) brojni su bili iz Hrvatskoga primorja. Neki od njih bili su prvaci domoljublja i rada na organiziranju tamošnjih hrvatskih doseljenika.

Dovoljno je spomenuti nekadašnjega zastupnika u Hrvatskom saboru Nikolu Polića (1842. – 1902.), koji je bio jedan od stožernih ljudi hrvatske zajednice u Chicagu, i Zdravka V. Mužinu (1869. – 1908.), utemeljitelja današnje Hrvatske bratske zajednice. O njima sam već pisao.

Ovdje ću vas upoznati s još jednim uglednim, možemo s pravom reći znamenitim Primorcem o kojem bi se mogla (i trebala) napisati doktorska disertacija. To je bio Davorin Martin Krmpotić, ime koje se ne može zaobići u pisanju povijesti Hrvata u Americi tijekom prvih triju desetljeća prošloga stoljeća.

Prije Amerike

Davorin M. Krmpotić rođen je u zaseoku Voljunu, Krivi Put, u zaleđu Senja, 8. studenoga 1867. Pučku školu završio je u rodnom mjestu. U Senju i Karlovcu pohađao je gimnaziju, a bogoslovne nauke u Zagrebu i Senju. Svećenički red primio je 1892. i sljedećih deset godina služio u 15 župa Senjsko-modruške biskupije. Stalno je premještan jer mu Khuenov režim nije dao mira.

Još kao srednjoškolac, a posebice kao student i mlad svećenik, bio je prožet domoljubljem. Slijedio je učenje Ante Starčevića i bio oštar antimađaron, pa je zbog toga bio primoran mijenjati mjesto školovanja i potom župe na kojima je služio. Kao što su spomenuti Polić i Mužina iz političkih razloga pošli u Ameriku, tako je i Krmpotiću bila dozlogrdila borba protiv zloglasne khuenovštine (Khuen-Héderváry, ban 1883. – 1903.), pa je, na poziv američkoga biskupa, pošao u tuđinu da bi pomogao svojemu narodu u tadašnjim bespućima Amerike. Ali i u dalekoj Americi nastavio se boriti za slobodu Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Tridesetogodišnje neumorno i višestrano djelovanje Davorina Krmpotića u Americi moglo bi se svrstati u sljedeće kategorije: dušobrižničko, kulturno-obrazovno i političko, a sveukupno je bilo prožeto hrvatskim domoljubljem i sebedarjem.

Više nego župnik

Hrvatska župa u Kansas Cityju (država Kansas) utemeljena je 1900., ali je zaživjela tek dolaskom Davorina Krmpotića za župnika 1902. Na već sagrađeni crkveni podrum, kamen temeljac za prostranu crkvu sv. Ivana Krstitelja blagoslovljen je 15. svibnja 1904., a 15. siječnja 1905. crkva je bila blagoslovljena. Planove za crkvu izradio je sam Krmpotić. Postoji zabilješka da je pomogao i zidati!

Da bi crkva svojom veličinom i ljepotom bila na ponos župljanima te svjedok bogate hrvatske vjerske i kulturne baštine, pozvao je iz Zagreba poznatoga slikara Otona Ivekovića da oslika crkvene zidove. Tijekom svojega boravka (1909./1910.) umjetnik je u crkvi izradio 15 fresaka s vjerskim motivima i o širenju kršćanstva među Hrvatima. Jedna od njih, s prikazima hrvatskih radnika i seljaka, bila je dugačka 12,5 m! Nažalost, gotovo sve freske uništene su u velikom požaru koji je planuo u crkvi 2. siječnja 1932.

Školstvo i kultura

Krmpotić je bio veliki promicatelj školstva te je sa svojim odanim župljanima utemeljio (1905.) župnu školu. Nastava je bila na engleskom, ali se u školi učio hrvatski jezik i povijest, te se govorilo hrvatski. Škola je bila poznata po visokom standardu naobrazbe i broju učenika. Godine 1931. u školi je bilo 650 učenika. Također, to je bila prva hrvatska škola u Americi i postala je uzor drugim tamošnjim župnim školama.

Da bi se hrvatski identitet i kulturna baština mogli što uspješnije prenositi na naraštaje rođene u Americi, u ovoj hrvatskoj župi utemeljen je (1925.) Klub sv. Ivana koji je organizirao razne kulturne i športske djelatnosti za mlade. U Klubu su postojali timovi za atletiku, kuglanje, bilijar, bejzbol, američki nogomet, košarku… Mladi su se natjecali sa sličnim amaterskim timovima, a neki od članova kroz šport su uspjeli završiti i više škole ili postati športski profesionalci. Osim športa, Klub je bio organizator raznih kulturnih događanja, od prigodnih zabava i dramskih izvedaba do podučavanja tamburaške glazbe i folklora.

Nadalje, krajem Prvoga svjetskoga rata pandemija španjolske gripe i u Americi je ostavila kobne posljedice pa je tijekom 1918. samo u hrvatskoj župi u Kansas Cityju umrla 71 osoba. Ostalo je mnogo nezbrinute djece. Župnik Davorin, uz pomoć svojih velikodušnih župljana, kupio je veliku kuću, pozvao u pomoć časne sestre, otvorio sirotište sv. Ivana i djeci bez roditelja osigurao stabilno djetinjstvo i omogućio školovanje da bi mogli krenuti u život.

Časne sestre i djeca iz sirotišta

Krmpotić nije mislio samo na svoju župu i grad u kojem je živio. On je nastojao promicati ideju da se diljem Amerike, gdje god žive Hrvati, utemelje kulturna društva, podižu škole, održavaju predavanja i predstave, izdaju poučne knjige i tiskovine… S tom je namjerom u Chicagu utemeljeno (26. siječnja 1903.) Društvo sv. Ćirila i Metoda u Sjedinjenim Državama. Krmpotić je pisao pravila društva i bio sazivač osnivačkoga skupa na koji su se odazvali gotovo svi vodeći Hrvati središnjega dijela Amerike. Prvi broj „Glasnika”, biltena ovog društva, objavljen je 1. prosinca 1903. u Chicagu, a urednik je bio Krmpotić. Uzorom ovom društvu bila je Družba sv. Ćirila i Metoda u Istri, kojoj su Hrvati iz Amerike češće slali novčanu pomoć. U kratko vrijeme društvo je brojilo nekoliko ogranaka, ali zbog političke krize koja se u to vrijeme zbivala u Hrvatskoj i ideoloških previranja među doseljenicima, djelatnosti su društva usahnule.

Krmpotić je također bio zagovornik i promicatelj glagoljaštva i uporabe crkvenoslavenskoga jezika u bogoslužju. To je zagovarao ne samo dok je živio u domovini nego i u Americi. Ali njegova ideja da hrvatske župe u Americi „glagoljaju” nije uhvatila korijen, osim u njegovoj župi.

Rad na političkom polju

Krmpotić nije bio političar, nije ga zanimala politička moć, ali političke (ne)prilike nisu mu dale mira tijekom cijeloga života. Mučile su ga nepravde koje je i sam osjetio i svjedočio im, a ponajviše to što Hrvati nisu svoji gospodari u vlastitoj domovini. Istina, on je prije Prvoga svjetskoga rata bio pobornik ideje federalizacije Habsburške Monarhije, čime bi se stvorila treća državna jedinica u kojoj bi bile sve hrvatske zemlje zajedno sa Slovenijom, s osiguranim širokim autonomnim pravima. No ta je ideja postala žrtva rata.

Uobičajeno se navodi da je i Krmpotić tijekom rata prihvatio jugoslavensku ideju. Međutim, bolje bi bilo reći da se on o nju u prolazu samo „očešao”. Velikosrpska ideologija bila mu je dobro poznata da bi olako skočio u jugoslavenske vode. Istina, 1915. došao je u Chicago na takozvani „Narodni sabor” na kojem se kuhala jugoslavenska ideja i davala potpora Jugoslavenskom odboru, ali je na tom skupu upozorio: „Ako ta buduća Jugoslavija nosi slobodu, u njoj će se Hrvatska osjetiti u svojoj slobodi, Srbija u svojoj, a Slovenija u svojoj. Nosi li carizam, ne treba je.” Rezoluciju što je na tom saboru prihvaćena, oštro su kritizirali on i većina hrvatskih svećenika u Americi. Govorila je o jugoslavenskom narodu, jugoslavenskim pokrajinama, jednom državnom organizmu… Znali su dobro da će takva politika voditi „u jednu državnu cjelinu, ne zajednicu, dakle pretopiti se u Veliku Srbiju”. Znamo da se to i obistinilo. Krmpotić je i u najtežim vremenima govorio: „Svršio se rat kako mu drago, mi se ne odričemo, već ćemo tražiti hrvatsku samostalnu državu sa svim njezinim pravima, koja imaju suvereni narodi.” Nije on nikada „pazario” s pravima hrvatskoga naroda.

Sveprisutan

Ako i letimice pogledamo život i rad Davorina Krmpotića, uočit ćemo da je sveprisutan i višestran. Premda je bio itekako zauzet obvezama u svojoj župi, nazočio je svim važnijim hrvatskim okupljanjima i u svim domoljubnim pothvatima u središnjem dijelu SAD-a. Na primjer, samo godinu dana nakon dolaska u Ameriku, on je začetnik ideje i sazivač skupštine u Chicagu na kojoj je utemeljeno Društvo sv. Ćirila i Metoda. Iste godine, jedan je od utemeljitelja Hrvatskoga kršćanskoga političkoga kluba, koji je utemeljen u Pittsburghu. Revno sudjeluje u okupljanjima Narodnih skupština, koje su pokrenute 1904. Kroz njih su Hrvati u Americi zahtijevali financijsku samostalnost i narodna prava u Hrvatskoj. Društva u raznim gradovima pozivala su ga da im blagoslovi društvene barjake, „Zvonimir” i „Sinovi Hrvatske Domovine” u Great Fallsu, Montana, 1905., na primjer. Radi pomoći Stjepanu Radiću, odnosno Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci, u Clevelandu je utemeljena (1921.) Hrvatska republikanska liga s Krmpotićem na čelu. Premda se s vremenom distancirao od Radića, on je pomagao sve vodeće kulturne ustanove koje su čuvale i jačale hrvatsku baštinu i političke snage koje su radile za hrvatsku nezavisnost. Nadalje, bio je jedan od utemeljitelja Hrvatske katoličke zajednice (Gary, Indiana, 1921.), koja se potom raširila po cijeloj Americi i Kanadi, i djelovala sve do 1990-ih. Kad imamo na umu da se tada putovalo vlakovima, a ne kao danas, možemo samo zamisliti ritam njegova života i djelovanja.

Publicist i prevoditelj

Davorin Krmpotić objavljivao je članke i knjige i na hrvatskom i na engleskom jeziku. Bilo bi previše nabrajati u kojim su sve tiskovinama objavljivani njegovi prilozi dok je živio u domovini i u Americi. Zato ćemo nabrojiti samo naslove njegovih knjiga. Na hrvatskom:

Moja ispovjest narodu. Kansas City, 1915.?; Josip Kundek misionar u Jasper Dubois Dubois County, Ind., i generalni vikad vincenneskog biskupa: 1809-1857. Virje, 1925.; Povijesne crtice hrvatske župe svetog Ivana Krstitelja: 1900-1925. Kansas City: Abbey Student Press Atchison, 1925.; On Great Serbia Davorin KrmpoticXXVIII internacionalni euharistijski kongres u Chicagu. Sarajevo: Bosanska pošta, 1926.; America docet: ili crtice iz vjerskog i kulturnog života u Sjedinjenim Državama. Sarajevo: Hrvatska tiskara, 1926.

Na engleskom: On Great Serbia. 1901. i 1915.; reprint: Forgotten Books 2018.; Croatia, Bosnia and Herzegovina and the Serbian claims. Kansas City: Russell Print. Co., 1916., reprint 2009.; Are Italy’s claims on Istria, Dalmatia and Islands justified?, Kansas City: The Catholic Register, 1916.; Life and works of the Reverend Ferdinand Konšćak, S.J., 1703-1759, an early missionary in California. Boston, Mass.: Stratford Co., 1923. Bio je i suradnik Katoličke enciklopedije (The Catholic Encyclopedia).

Osim objavljivanja svojih naslova, preveo je s engleskoga na hrvatski antologijsko djelo James Brycea American Commonwealth. Hrvatski je naslov: Američka država/Jakov Bryce – iz engleskog preveo i nadopunio Davorin Krmpotić. svezak I., Rijeka: 1905. i svezak II., Senj: 1908. Golem je pothvat prevesti i izdati tako zamašno i antologijsko djelo s više od 1700 stranica. Ali Krmpotić je i to radio iz ljubavi i čežnje za slobodom. Bio je poklonik američkih sloboda i federalizma. Tim je djelom nastojao poučiti čitatelje u domovini što znači živjeti u slobodi, a useljenike u Americi da prigrle slobodu u kojoj žive i postanu ravnopravan dio američkoga društva.

Monsinjor Davorin Krmpotić posjetio je svoj rodni kraj i domovinu 1927. Umro je u Grand Canyonu, Arizona, 31. siječnja 1931., četiri godine nakon povratka u Ameriku.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Davorin M. Krmpotić #Hrvati u Americi