Ovo je priča o prvim Hrvatima u Americi

Povijest Sjeverne Amerike sagrađena je na slomljenim životima bezbrojnih beskućnika i prognanika iz država civilizirane Europe, razočaranih i dostojnijeg života željnih ljudi koji su na dugim putovanjima tražili svoju obećanu zemlju. Ugradivši sve svoje sposobnosti, radni zanos i živote u tu zemlju postali su osnivači jedne države koja je u mnogočemu zasjenila staru Europu.

Ali trojica velikana iz Hrvatske zavređuju posebnu pažnju hrvatskih katolika jer im je domovina pa i Crkva u Hrvatskoj uskratila zasluženo priznanje.

To su svećenici, misionari IVAN RATKAJ, FERDINAND KONŠĆAK i JOSIP KUNDEK koji su među prvima otišli iz potlačene i razjedinjene Hrvatske preko mora u Ameriku i cijelo svoje djelo posvetiti širenju vjere i civilizacije na krajnjem Američkom zapadu.

IVAN RATKAJ (1647. – 1683.)

Prvi poznatiji Hrvat koji je stigao u SAD bio je mladi svećenik Družbe Isusove Ivan Ratkaj. Kao mladi plemić dolazi na dvor kralja Leopolda u Beč, gdje ostaje više godina završivši gimnaziju, filozofiju i pravo. Zatim je kratko vrijeme djelovao u Gorici i Zagrebu.

Ponovno napušta Hrvatsku i odlazi na studij bogoslovlja u Graz, gdje je godine 1675. zaređen za svećenika. Pokazujući veliku ljubav za misijski rad među stanovnicima novoga Kontinenta namjerava preko Španjolske doći u Ameriku. Ali na to je putovanje morao čekati pune dvije godine da bi se napokon nakon velikih neprilika, stradanja i brodoloma iskrcao u Vera Cruzu odakle je nastavio put do svoje misijske postaje u New-Mexico. Put od Španjolske do Mexica trajao je puna tri mjeseca.

Želio je raditi među najratobornijim Indijancima – Tarahumara. Brzo je svladao teški indijanski jezik i vrlo uspješno započeo svoje misijsko djelovanje koje je nažalost prekinula njegova tragična i prerana smrt. Na njegovoj misijskoj postaji u Carichiu otrovao ga jedan Indijanac jer je Ratkaj nastojao iskorijeniti nemoralne poganske noćne plesove i pijanke. Umro je navršivši tek 36 godina života.

Dva Ratkajeva vrlo zanimljiva izvještaja objavljena su u klasičnoj zbirci putopisa njemačkih i austrijskih misionara “Der Neue Welt-Bott” godine 1726.

Američki povjesničari H.E. Bolton i P.M. Dunne u nekoliko svojih djela posvećuju veliku pažnju Ratkaju nazivajući ga pogrešno Madžarom, Nijemcem i Čehom, dok ga meksički izvori jasno označavaju Hrvatom. U mnogim američkim knjigama citiran je Ratkajev opis putovanja preko Atlantika u Ameriku, putopis koji se odlikuje vrlo vrijednim i zanimljivim opažanjima prvoga poznatog iseljenika u Ameriku iz kontinentalnog dijela Hrvatske.

FERDINAND KONŠĆAK (1703. – 1759.)

Drugi hrvatski misionar u Americi Ferdinand Konščak prošao je puno sretnije u američkoj povijesti negoli Ratkaj. PM. Dunne D.I. označava ga u svojim posljednjim djelima o isusovačkim misionarima u Kaliforniji Hrvatom, a zasluga za to pripada najviše M. D. Krmpotiću koji je prije pola stoljeća napisao vrijedno pionirsko djelo o Konščaku iz kojeg su podaci prodrli na stranice meksičke povijesti.

Zanimljivo jest da su naša tri jedina misionara u Americi potjecala iz kajkavskog područja i to iz neposredne blizine Zagreba. Ratkaj iz Velikog Tabora, Konščak iz Varaždina, a Kundek iz Ivanić Grada.

Nakon što je završio gimnaziju u rodnom Varaždinu, Konščak je stupio u Družbu Isusovu u Trenčinu u Slovačkoj. Za svećenika je zaređen u Grazu. Bio je vrlo učen čovjek, pjesnik, vrstan matematičar, astronom i geograf u svojoj svestranosti kao stvoren za povijesnu zadaću misionara u Americi, kamo su u prvoj polovici 18. stoljeća nagnuli mnogi austrijski, njemački i češki misionari. Godine 1730. iskrcao se u Vera Cruzu.

Tako se Konščakov rad gotovo simbolički nadovezao na već započeto djelovanje prijašnji misionara F. Kina, Juan de Ugarte i Sisitiaga, te našega Ratkaja.

Najveću slavu stekao je u američkim znanstvenim krugovima kao geograf i istraživač novih predjela Kalifornije. Misionari Kino i Ugarte ustvrdili su da Kalifornija nije otok već poluotok! Konščakova znanstvena ekspedicija trebala je skupiti dokaze za tu tvrdnju. Ako je naime Kalifornija poluotok, onda će se moći kopnenim putem spojiti španjolska naselja u Novom Meksiku, Sonoru i današnjoj Arizoni s onima u Kaliforniji.

Konščak je prodro do ušća rijeke Colorado i izradio zemljopisnu kartu kojom je dokazao da je na sjeveru poluotok spojen s američkim kopnom. Američki povjesničari nazivaju Konščakovu ekspediciju jednim od najvećih događaja onog vremena.

Konščakov dnevnik, kao i njegova zemljopisna karta, ušle su u desetak starijih i novijih djela o povijesti Kalifornije, a njegova značajna zemljopisna karta upotrebljavala se u navigaciji sve do 19. stoljeća.

Nakon što je bio imenovan misijskim vizitatorom za sve isusovačke misije na tom području, Konščak se bacio svom snagom na osnivanje novih misija.

“Njegova hrvatska energija”, piše povjesničar Dunne, “nije mu dala nikada mira niti mu dopuštala da uspori svoje započete akcije”. Bio je stalno na putu u potrazi za novim izvorima vode bez koje se život jedne misijske postaje nije mogao ni zamisliti.

Godine 1753. odlazi na dugu znanstvenu ekspediciju skupljajući podatke o narodu, flori i fauni, osniva novu misiju Santa Gertrudis, dopire Čak do 31° sjeverne širine u želji da osnuje nove misijske postaje. Gotovo sto milja daleko od S. Gertrudis Konščak želi udariti temelje još jednom gradu, San Francisku de Borja, ali iscrpljen teškim naporima umire u 56. godini života.

Tako je izgorio život čovjeka koji je proveo 28 teških misionarskih godina u Americi. Svi ga američki povjesničari nazivaju velikim čovjekom, a Dunne ga zove “glasovitim hrvatskim misionarom čije će ime vječno živjeti u povijesti te zemlje (Amerike)”.

Jedna hridina na sjevernom dijelu kalifornijskog zaljeva još i danas nosi ime Ferdinanda – Konščakov grob na koji su godinama hodočastili njegovi indijanski prijatelji i štovatelji, nalazi se u San Ignaciju, u današnjem meksičkom dijelu pokrajine Kalifornije.

Bez pretjerivanja možemo ustvrditi da je Konščakovo djelo jedan od najvećih doprinosa Hrvatske američkoj kulturi i civilizaciji. Nakon njegove smrti tiskano je njegovo najpoznatije djelo, putopis u obliku dnevnika u “Apostolicos Afanes”.

Njegove spise upotrebljavali su povjesničari, geografi i naposljetku sama mornarica SAD-a. Uz španjolski, francuski, njemački i latinski, Konščak je poznavao i indijanske jezike.

Kao geografski geološki stručnjak vodio je eksploataciju rudnika srebra, planirao puteve i gradio nasipe. U matici mrtvih u San Ignaciju nalazi se nedovršen pohvalan nekrolog o njegovu svetom životu i radu. Povjesničar Bancroft stavlja ga na časno mjesto u povijesti SAD-a, a Clarvigero piše “da radi njegova kreposnog života i neumornog rada, iako je bio slabog zdravlja, ime Konščaka zaslužuje da stoji među najslavnijim imenima Kalifornije”.

JOSIP KUNDEK (1809. – 1857.)

Treći znameniti hrvatski misionar u Sjevernoj Americi bio je dijecezanski svećenik Josip Kundek, pjesnik, suradnik Ljudevita Gaja, sudionik u hrvatskom narodnom preporodu…

Studij bogoslovlja završio je u Zagrebu, a zatim je bio kapelan u Gorama i u Petrinji. Već se u sjemeništu oduševljavao za studij slavenskih jezika.

Piše pjesme koje mu osiguravaju mjesto u krugu starijih ilirskih pjesnika. Bio je veliki rodoljub, a ipak je iz ljubavi prema onima kojima je bilo potrebno naviještati Evanđelje odlučio napustiti dragu Hrvatsku i otići u misije.

Nakon ponovljenih i ustrajnih molbi otpustio ga je biskup Haulik iz zagrebačke biskupije da bi mogao biti inkardiniran u biskupiju Bardstown u državi Kentucky, kamo dolazi 1938. U to doba govorio je već njemački, latinski i španjolski. Njegovo boravište bilo je u Jasperu (Indiana), ali mu je župa obuhvaćala prostrano područje između St. Louisa u državi Missouri i Pittsburgha u Pennsylvaniji.

Njegovim zalaganjem Jasper dobiva crkvu, školu i zavod za redovnice, odgojiteljice i učiteljice. Ponudu da postane zastupnikom u saboru države Indiane Kundek odbija. Bio je prvi poznati Hrvat koji je stigao do Allegheny County i u grad Pittsburgh.

Na konju je prokrstario cijelu državu Ohio. Utemeljio je nekoliko naselja u državama srednjeg zapada, kao Ferdinand, Celestin i druga.

Ljubav prema domovini dovodi ga 1852. godine na kratak posjet Hrvatskoj. Nakon povratka u Jasper predaje svoje župe benediktincima koji su po njegovu nagovoru došli iz Švicarske (Einsiedeln) i u St. Meinardu podigli veličanstveni samostan s gimnazijom i bogoslovijom.

Povijest Indiane i okolnih država pamti J. Kundeka kao jednog od istaknutih ljudi u tom dijelu Amerike. Tijekom stote obljetnice njegove smrti država Indiana i grad Jasper dostojno su se odužili velikom Hrvatu.

O Kundeku je benediktinac Dunstan McAndrews napisao doktorsku disertaciju, u gradu Jasperu podignut mu je spomenik, a i jedna ulica nosi njegovo ime. Guverner države Indiane proglasio je 8. prosinca 1957. “Danom oca Kundeka”, “da bi se iskazala počast velikom misionaru, pioniru i građaninu koji je napustio Hrvatsku, zemlju koju je ljubio, da bi se nastanio u pustoši ove velike zemlje, koju je oplemenio. Zbog toga mi mu dugujemo našu veliku zahvalnost”.

Juraj Kolarić, Hrvatski katolički glasnik 1987.

Ključne riječi #Ferdinand Konščak #Ivan Ratkaj #Josip Kundek