Kako je nastala legendarna Nixonova izjava koja je u Zagrebu slomila Tita

Kada govore i pišu o utjecajnim prijateljima koji su pomogli u ostvarenju neovisne hrvatske države, Hrvati obično spominju papu Ivana Pavla II., Helmuta Kohla, Hans-Dietricha Genschera, Aloisa Mocka, a često zaboravljaju, ili pak nikako ne spominju, bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona.

Nixon se početkom 1991. otvoreno založio za međunarodno priznanje Hrvatske i za ukidanje embarga na nabavu oružja kako bi se domovina mogla braniti od velikosrpske agresije. I ne samo to. Nixon je još davne 1970. posjetio Zagreb i u Banskim dvorima, na zaprepaštenje svih, naročito Josipa Broza, uskliknuo “Živjela Hrvatska”.

Američki predsjednik Nixon, zasigurno je u svijetu najpoznatiji po skandalu Watergate, zbog čega je 1974. bio primoran odstupiti. Međutim, kao predsjednik učinio je nekoliko značajnih poteza na međunarodnom planu. Jedan od najgorljivijih protivnika komunizma još od mladosti, igrom sudbine ili pak pragmatike, prvi je američki predsjednik koji je 1972. posjetio Kinu, sklopio sporazum o ograničenju atomskog naoružanja s Moskvom, a 1973. okončao rat u Vijetnamu.

U vrijeme punog zamaha Hrvatskog proljeća, Nixonov posjet Zagrebu i usklik na zdravici, imao je posebno značenje, ne samo za “proljećare” nego i sve Hrvate koji su htjeli i sanjali hrvatsku samostalnost tada i kasnije. A odluka da se osim Beograda posjeti i Zagreb bila je “bez presedana”, tvrdili su i tadašnji komunistički vlastodršci, ne shvaćajući zašto i o čemu se tu radi.

“Mali narodi, vrlo često u potezima i slučajnim izjavama velikih, žele tražiti tajne signale, najave budućih događaja, čitati poruke i pronalaziti nešto osobito”, kaže Tvrtko Jakovina o Nixonovu posjetu Zagrebu i uskliku “živjela Hrvatska”.

A da Nixonov posjet Zagrebu i usklik “Živjela Hrvatska” na zdravici i pred televizijskim kamerama u glavnom gradu Hrvatske nije bila nikakva “slučajna izjava”, već plod dugogodišnjeg lobiranja, još u ono vrijeme američkih Hrvata i njihovih udruga, osobno mi je rekao hercegovački franjevac fra Silvije Grubišić, kojeg sam dobro poznavao.

“Čim smo doznali da Nixon putuje u posjet nekim europskim državama i da će tom prilikom posjetiti i Beograd, s još dvojicom dužnosnika Ujedinjenih Hrvata Amerike i Kanade otišao sam u Washington kontaktirati ljude u Nixonovoj administraciji. Tražili smo da američki predsjednik posjet Beogradu uvjetuje posjetom Zagrebu i da tamo kaže ‘Živjela Hrvatska'”, otkrio je fra Silvije. Ostalo je povijest.

Potpuno je, dakle, nepotrebno i suvišno propitivati zašto je Nixon posjetio Zagreb, što je mislio i je li dao potporu “proljećarima” i tadašnjem hrvatskom vodstvu. S Nixonom su hrvatski lobisti bili u kontaktu još dok je bio senator, a 1954. su mu uručili Memorandum Saveza hrvatskih svećenika (143 svećenika) u kojem su tražili da Eisenhower učini nešto kako bi prestao progon vjernika, intelektualaca, Hrvata i drugih naroda pod Titovim režimom.

“Bio je to pravi šok kada je Nixon rekao ‘Živjela Hrvatska’ u Zagrebu. Sjećam se dobro tog njegovog posjeta. U sjećanju mi je ostalo nevjerojatno osiguranje kada se vozio u Kumrovec. Stajao sam uz Aleju Bologna. To su bile neshvatljive mjere. Kolona je jurila 120 kilometara na sat. Ceste su bile ispražnjene”, prisjetio se Branko Tuđen, bivši urednik Večernjeg lista.

Naime, da skrene pozornost s posjeta Zagrebu, Tito je “dodao” posjet Kumrovcu, što je svakoga iznenadilo, sjeća se i Savka Dabčević Kučar.

I Nixonov šef kabineta Haldeman o posjetu Zagrebu je napisao da je Nixon ostao razočaran što nije mogao zastati i nakratko porazgovarati s ljudima koji su stajali uz put i mahali. Haldeman navodi kako je posjet Zagrebu bio jedini topao i “entuzijastičan” kojeg je Nixon imao tijekom cjelokupnog putovanja Europom.

“Ulice su bile preplavljene i ljudi vrlo srdačni”, napisao je Haldeman.

Sljedeće 1971. godine Tito je Nixona posjetio u Bijeloj kući i tražio jamstva u slučaju sovjetskog napada.

“Glasine su kako je Nixon odobrio Karađorđevo. U nedavno objavljenim stenogramima poslije 50 godina o tome nema ni riječi”, dodao je Tuđen.

Lobistička, i u neku ruku “politička” aktivnost fra Silvija Grubišića počela je 17. ožujka 1946. kada je bio izabran za tajnika “Ujedinjenih Hrvata Amerike i Kanade” u Clevelandu. Preveo je i objavio Stari zavjet. Petoknjižje mu je uvršteno u Bibliju u izdanju Kršćanske Sadašnjosti u Zagrebu 1968. Pripremio je i prijevod svih 27 knjiga Novog Zavjeta, ali ga je smrt spriječila 12. svibnja 1985. da ih objavi.

S puta po biblijskim zemljama napisao je 1968. knjigu “Pripovijest o Bibliji”. U posljednjim godinama svoga života fra Silvija je zaintrigirala teorija Stjepana Sakača o iranskom podrijetlu Hrvata. Želeći provjeriti Sakačeve tvrdnje, putovao je u Afganistan i pronalazio povijesne izvore o tome te 1979. u Chicagu objavio knjigu “Od pradomovine do domovine”.

Fra Silvije Grubišić bio je lucidan i marljiv svećenik. Optimističan, razgovorljiv, suvremen, uvijek spreman na raspravu o bilo čemu. Bio je intelektualac bez velikih akademskih titula. A opet, cijeli svoj život proveo je s knjigom u ruci, pišući knjige, i uz svoj hrvatski narod.

Berislav Čuvalo, Cleveland

Ključne riječi #fra Silvije Grubišić #Josip Broz Tito #Živjela Hrvatska