Nada Kesterčanek Vujica
FOTO: Screenshot
Dana 10. lipnja 1971. u gradu Wilkes-Barre (Pennsylvania) nakon teške bolesti preminula je Nada Kesterčanek Vujica, zaslužna hrvatska književnica i javna djelatnica.
Kada se spomene pojam “posljednji hrvatski vladar” obično se pomisli na posljednjeg hrvatskog vladara narodne krvi Petra Snačića koji je poginuo u borbi s Mađarima krajem 11. stoljeća. Nakon njegove smrti na vlast u Hrvatskom Kraljevstvu dolaze Mađari koji u svoju titulu unose i pojam “kralj Hrvatske i Dalmacije”. Dakle, Hrvatsko Kraljevstvo i dalje postoji […]
Bila je svjesna svoga teškog stanja i bolesti kojoj nema lijeka. Unatoč tome, nikada se nije žalila. Posljednjih šest mjeseci života teško je patila i kao svijeća dogorijevala, dok napokon nije sklopila svoje umorne i napaćene oči. Do posljednjeg trenutka života s uzbuđenjem je pratila što se sve događa u njezinoj ljubljenoj Hrvatskoj.
Nada Kesterčanek Vujica rođena je 29. ožujka 1917. u Sarajevu, gdje je njezin otac dr. Vladimir Kesterčanek tada bio namještenik. Gimnaziju je polazila u Sarajevu i Zagrebu, tamo je i maturirala te kasnije također diplomirala iz južnoslavenskih jezika i književnosti na Hrvatskom sveučilištu. Studirala je u Poljskoj, Italiji, Austriji i Njemačkoj. Od 1945. živjela je trajno u emigraciji, većinom u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je diplomirala iz bibliotekarstva i radila u svojoj struci.
Vrata u prošlost svoje obitelji otvorio nam je Igor Havliček iz Smlednika u Sloveniji, predočivši veliki trud koji su u istraživanje svoje obiteljske povijesti uložili, uz njega samog, i dr. sc. Maja Vrkljan iz Zagreba i dipl. ing. Antoniyo Levitchev iz Salzburga. Ponekad mala vrata otvaraju pristup velikim, širokim prostorima… Tako nas i obiteljske povijesti […]
Godine 1960. sa svojim suprugom prof. dr. Stankom Vujicom otišla je u Pakistan, i tamo su živjeli godinu dana proučavajući tamošnje prilike i običaje.
Od najmlađih dana Nada je surađivala s dječjim listovima (Anđeo čuvar) i kasnije u književnim smotrama (Omladina, Hrvatska revija, Hrvatska smotra, Svijest, Spremnost) i to prozom i poezijom. Godine 1940. izdala je u Zagrebu sa S. Gašparovićem knjigu pjesama “Zov za daljinama”, a 1942. knjigu lirskih impresija “Suton na Tiberu”. U Osijeku je predstavila oveću autobiografsku novelu “Tri generacije” (1942.). U emigraciji je izdala pjesme u prozi “Tragovi” (1958.) i pjesme u prozi “Koluti vremena”, a na engleskom novele “Short Story” (1954.).
Njezine pjesme objavljene su u raznim hrvatskim antologijama: Lirika hrvatskih sveučilištaraca (Zagreb, 1939.), Hrvatske Balade (Zagreb, 1941.) i Antologija hrvatske lirike (Rim, 1953. uredio dr. Franjo Trogrančić). Bila je suradnica Hrvatskog kalendara u Americi i Hrvatskog glasa u Kanadi.
U zrakoplovnoj nesreći kod Genta u Belgiji 2. listopada 1971., među 63 putnika, poginuli su dr. Rene Marčić, istaknuti austrijski katolički novinar i sveučilišni profesor iz Salzburga te njegova supruga Blanka. Dr. Rene Marčić bio je u Austriji vrlo dobro poznat kao najbolji stručnjak za pravo, a 12 godina radio je kao savjetnik za pitanja […]
Kao pjesnikinja izrazila je želju da bude sahranjena na jednom pennsylvanijskom uzvišenom brijegu koji je sličan brjegovima u Hrvatskoj, da tamo počiva u sjeni triju krasnih borova…
fra Ljubo Čuvalo, Hrvatski katolički kalendar 1972.
