Nije bio Pavelićev privrženik, ali je bio za državu

Svakomu samosvjesnomu narodu cilj je imati svoju narodnu državu. Matija Kovačić ne samo da je tako mislio i pisao nego je cijeli život za taj ideal neumorno radio. Nedugo prije nego što je umro, napisao je i sljedeće: „Bit naše narodne tragedije godine 1918. imala je glavni uzrok u tome što mi Hrvati nismo složno koracali i jednodušno se borili za glavni cilj: državnu slobodu hrvatskog naroda.”

Dodao je da tadašnje hrvatsko političko predstavništvo nije bilo na visini, pa smo lutali u balkanskim maglama. Zato je njegov cijeli život bio ispunjen radom za hrvatsku državnu samostalnost.

Domoljublje od mladih dana

Kovačić je rođen u Ljubljanici, nedaleko od Siska, 1. rujna 1901. Srednju školu pohađao je u Požegi, a 1920. preselio se u Zagreb na studije prava. Od mladosti je bio pristaša Stjepana Radića, a 1916. postao je član Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS).

Nakon upisa na Pravni fakultet bio je među prvacima akademskoga kluba „Matija Gubec”, studenata sljedbenika HRSS-a. Bile su to teške poratne godine, kada su se po Hrvatskoj srpski „osloboditelji” vladali kao u okupiranoj zemlji, a na sveučilištu je bilo pogibeljno izjasniti se kao Hrvat, jer je beogradska vlada štitila sve koji su i nasiljem sprječavali širenje hrvatske narodne misli.

Radićevo prihvaćanje dinastije Karađorđevića i Vidovdanskoga ustava (1925.) imalo je velik odjek i među sveučilištarcima u Zagrebu. Kovačić, koji je tada bio predsjednik odbora sveučilišne organizacije HRSS-a, zajedno s još blizu stotinu studenata, istupio je iz stranke i zatim sudjelovao u osnivanju neovisnoga sveučilišnoga kluba „Hrvatska Mladica” i bio među prvacima kluba.

Nezadovoljnici iz HRSS-a i zastupnici Hrvatske zajednice (HZ) utemeljili su Hrvatski narodni federalistički savez i potom (siječnja 1926.) Hrvatsku federalističku seljačku stranku (HFSS). Premda mlad, Kovačić je bio jedan od uglednijih sudionika tih političkih gibanja, uvijek zagovarajući hrvatsku slobodu i pravo na vlastitu državu.

HFSS je izdavala dva glasila, dnevnik „Hrvat” i tjednik „Hrvatski seljački narod”. Matija je bio suradnik dnevnika „Hrvat” i urednik spomenutoga tjednika. Da bi izbjegle „Zakon o zaštiti države” (iz 1921.), obje su tiskovine uspijevale „između redaka” jačati ideju stvaranja samostalne hrvatske države. Od 1927. godine Kovačić je bio i dopisnik osječkoga dnevnika „Hrvatski list”. Nakon zabrane (1929.) svih stranačkih glasila, Matija se preselio iz Zagreba u Osijek i deset godina (do 1941.) bio politički urednik „Hrvatskoga lista”. List je utemeljen 1921. i odigrao je važnu ulogu u političkom životu, odnosno jačanju hrvatske slobodarske ideje, ne samo u Osijeku nego i u cijeloj Slavoniji. Kovačić je bio jedan od ključnih ljudi u tom narodnom radu.

Ratno doba

Matija Kovačić bio je Radićev susjed, ne samo po mjestu rođenja nego i kao odani sljedbenik učenja braće Radića. Ali je istovremeno bio, moglo bi se reći, istinski starčevićanac po uvjerenju da su Hrvati samosvjestan politički narod i da trebaju imati svoju neovisnu državu. U tom je duhu pozdravio proglašenje hrvatske državne nezavisnosti 1941.; nije bio Pavelićev privrženik, ali je bio za državu.

Tijekom rata, među ostalim, bio je urednik državne novinske agencije „Velebit“ (kasnije Hrvatski državni dojavni ured „Croatia”), glavni urednik i ravnatelj dnevnika „Hrvatski Narod (1941. – 1942.), ravnatelj za promidžbu (1942. – 1943.), predsjednik novoutemeljenoga Hrvatskog novinarskoga društva (1941. – 1942.), savjetnik Ministarstva vanjskih poslova i ravnatelj Hrvatskoga državnoga glavnoga ravnateljstva za promidžbu u Ministarstvu narodne prosvjete (1942. – 1944.). Pisao je u većini tadašnjih listova, a ponajviše u „Hrvatskom narodu“.

Izbjeglištvo i smrt

U svibnju 1945. i Matija Kovačić se našao u izbjegličkim logorima Austrije i Italije. Otuda je otišao u Argentinu, ali nakon više godina preselio se, sa suprugom Irenom, u Španjolsku da bi bio bliže domovini. Članke je objavljivao u časopisu „Hrvatska Revija“ i novinama „Hrvatska država“ u Njemačkoj. Nedugo prije njegove smrti, svjetlo dana ugledala je vrijedna knjiga njegovih političkih uspomena, Od Radića do Pavelića: Hrvatska u borbi za svoju samostalnost: uspomene jednoga novinara. München-Barcelona: Knjižnica Hrvatske Revije, 1970. Knjiga bi trebala biti nezaobilazno štivo svima koji se bave hrvatskom poviješću od kraja Prvoga do kraja Drugoga svjetskoga rata.

Matija Kovačić, koji je cijeli život posvetio Hrvatskoj, napustio je ovaj svijet 12. siječnja 1972. u Barceloni. Tako blizu, a tako daleko od svoje ravne Posavine i Hrvatske za koju je živio i borio se. Bolesničke dane olakšavala mu je tadašnja hrvatska mladež u Hrvatskoj koja mu je ulijevala nadu u hrvatsku bolju budućnost, ali radost u domovini ugušio je „udar iz Karađorđeva”, a Matiji je na vrata zakucala tjelesna smrt.

Njegovi zemni ostaci počivaju na groblju Cementerio Nuevo, Santa Eulalia.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Ante Čuvalo #Hrvatska revija #Matija Kovačić