Ni ovaj poznati hrvatski emigrant nije doživio krvavo rađanje slobode i nezavisnosti

Kao i svako ljudsko društvo, hrvatska je emigracija bila šarolika. Uz one poštene, stabilne, ustrajne i radišne koji su se žrtvovali, pa i život dali za slobodu svoje domovine, bilo je i prevrtljivaca, nadri-Hrvata, svađalica, provokatora, suradnika Udbe… Među onim prvima bio je i nadaleko poznati Miro (Miroslav) Gal. Stasit i uočljiv, uvijek među prvima; skroman i smiren, tiha glasa, ali cijenjene riječi.

Vrhunski atletičar

Miro Gal rođen je 26. kolovoza 1921. u Zagrebu (u Sesvetama) u obitelji koje je potjecala iz Osijeka. Gimnaziju je pohađao u Šibeniku i Osijeku; maturirao je 1939. godine. Studij ekonomije u Zagrebu je prekinuo 1941. zbog vojne obveze i pohađanja vojne akademije, nakon koje je postao pričuvi časnik. Služio je u Odjelu za odgoj i šport Ministarstva domobranstva NDH. Tijekom 1943. s bojišnica je slao izvješća za Hrvatski narod o ratnim djelatnostima Gorskoga zdruga.

Još od gimnazijskih dana bio je član Hrvatskoga športskoga kluba Zrinski u Osijeku i postizao zavidne uspjehe u atletici. Godine 1939. osvojio je drugo mjesto u skoku u dalj i prvo mjesto u troskoku na državnom natjecanju. Bio je član zagrebačke Concordije (1941. – 1943.) i Zagreba (1943. – 1945.), i tijekom tih godina bio višestruki prvak u trčanju na 100 i 200 m, u štafetama 4×100 i 4×200 m i u troskoku. Godine 1943. postavio je novi državni rekord u trčanju na 100 m (10,9 s) i bio proglašen najboljim športašem Hrvatske.

I kao poratni izbjeglica, u Belgiji je nastavio baviti se atletskim disciplinama. Nakon tamošnjega kraćega boravka, postao je članom studentskoga kluba u Bordeauxu te na atletskom prvenstvu Francuske 1946. postao državnim prvakom u trčanju na 100 i 200 m, skoku u dalj i troskoku. Godine 1947. bio je francuski reprezentativac u troskoku. Tijekom studija ekonomije u Parizu nastupao je za pariški sveučilišni klub. Nakon stečene sveučilišne diplome i useljenja u Argentinu (1949.) postao je argentinski prvak u troskoku (1950.) i nastupio u nacionalnom atletskom timu na Panameričkim igrama u Buenos Airesu 1951. godine. Uvijek je s ponosom isticao svoje hrvatsko domoljublje i domovinu koju je morao napustiti.

Širok opseg domoljubnih djelatnosti

Godine 1958. Miroslav Gal se preselio u New York. Postao je uspješan poduzetnik (s vremenom je otvorio putničku agenciju), bio uzoran obiteljski čovjek i neumoran hrvatski domoljub. Supruga mu Ljubica bila je kći iz ugledne hrvatske obitelji Ivana/Johna i Marije Pintar. Imali su troje djece, dvije kćeri i sina. Nažalost, Ljubica je umrla od neizlječive bolesti šest godina prije svojega voljenoga supruga.

Miro se, uz obiteljske obveze i poslovne zahtjeve, isticao u domoljubnom radu na lokalnoj, američkoj i globalnoj razini. Ne samo da je sudjelovao u svim političkim i kulturnim događanjima među Hrvatima velegrada New Yorka nego je bio i (su)inicijator mnogima. Miro i Ljubica bili su u središtu društvenoga života newyorške zajednice. Miro je, među ostalim, bio je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatskoga radio sata, odnosno Hrvatskoga radio kluba, Glas slobodne Hrvatske, koji uspješno djeluje od 1969. do danas. HRK je jedna od središnjih i trajnih ustanova među Hrvatima New Yorka i okolice. Da se ne zaboravi, gospođa Ljubica, među ostalim djelatnostima, bila je i prva radio spikerica na engleskom jeziku Glasa slobodne Hrvatske.

Miro je bio ne samo član nego i djelatan u više hrvatskih kulturnih, sportskih i političkih društava, uključujući i Hrvatsku akademiju Amerike. Objavljivao je i priloge u nekoliko hrvatskih domoljubnih glasila.

Na američkoj razini, Miro Gal bio je njedan od prvaka i višegodišnji predsjednik Ujedinjenih američkih Hrvata (UAH). Neumorno je zagovarao dijalog i slogu među hrvatskim domoljubnima, pojedincima i organizacijama, svih naraštaja i svih političkih struja. K tomu, bio je i aktivan član američke Republikanske stranke i tajnik Etničkoga vijeća u Washingtonu, D.C. Tako je nastojao utjecati na političke odluke Državnoga tajništva prema jugoistočnoj Europi, posebice prema Hrvatskoj.

Njegov doprinos osnivanju i djelovanju Hrvatskoga narodnoga predstavništva u svijetu treba posebice istaknuti. Na tom je polju radio u osobno ime i kao predstavnik Ujedinjenih američkih Hrvata. Još 1962. bio je jedan od istaknutih Hrvata iz cijeloga zapadnoga svijeta koji su pokušali u New Yorku utemeljiti tijelo koje bi govorilo u ime svih hrvatskih domoljubnih snaga. Bio je tada izabran za dopredsjednika Središnjega odbora. Iako taj pokušaj nije donio željene plodove, Gal je nastavio raditi u duhu pomirbe i zajedništva.

Tek nakon „udara iz Karađorđeva” i progona hrvatskih proljećara, nastojanjima ljudi kao Miro, ideja zajedništva je dozrela i utemeljeno je Hrvatsko narodno vijeće 1974. godine. Miro je bio jedan od prvaka u radu Vijeća. Bio je biran u Sabor pet puta i svaki ga je sabor birao za rizničara Vijeća. Tu je dužnost obavljao iznimno uspješno. Osim toga, uspješno je obavljao i sve logističke pripreme za zasjedanja saborskih sjednica.

Rana smrt

Neizlječiva bolest raka, koju je strpljivo podnosio, prerano je pokosila ovozemaljski život Mire Gala. Preminuo je u New Yorku 8. lipnja 1985., u 64. godini ovozemaljskog života. Njegov ispraćaj na vječni počinak bio je zaista odraz njegove ljudske i domoljubne veličine i širine. Staložen i vedar, zračio je mirnoću i vjeru da će ustrajan i zajednički rad hrvatskoga naroda donijeti demokratsku i slobodnu državu Hrvatsku. Na žalost, nije doživio krvavo rađanje slobode i nezavisnosti koja je ostvarena samo nekoliko godina iza njegove smrti.

Na vječno počivalište u groblju Pinelawn u Farmingdaleu na Long Islandu otpratili su ga brojni prijatelji ne samo iz New Yorka nego iz cijele Amerike.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Hrvati u New Yorku #Hrvatsko narodno vijeće #Miro Gal