Vremeplov
FOTO: Hrvatski kalendar
Dan 7. veljače 1993. godine proslavljen je vrlo svečano u newyorškoj hrvatskoj crkvi – slavila se 33. obljetnica prelaska u vječnost velikana hrvatske Crkve kardinala Alojzija Stepinca i svećeničko ređenje trojice mladih fratara, članova Hrvatske franjevačke provincije sa sjedištem u Mostaru: fra Ante Ivankovića, fra Joze Grbeša i fra Mile Vlašića. Njih trojica su završili svoje teološke studije u Londonu te su prošle jeseni došli u našu Kustodiju na praktikum.
Neugodnosti nam se mogu dogoditi svugdje: doma, kod prijatelja u posjeti, na godišnjem odmoru, ili, što je kod nas Hrvata najčešći slučaj, na privremenom ili stalnom radu u inozemstvu. Neugodnosti koje sam ja sa svojom obitelju doživio baš u tome inozemstvu, u zemlji veličine američkog Teksasa i Oklahome zajedno, sa samo jednim milijunom žitelja, posebne […]
Ređenje, koje je obavio nadbiskup iz New Orleansa u mirovini, mons. Philip Hannan, pobudilo je veliko zanimanje među Hrvatima New Yorka i okolice. Unaprijed je to bilo najavljeno pa su se župljani istinski radovali i s nestrpljenjem očekivali taj veliki trenutak.
Kao da je i vrijeme željelo pokazati da se sprema nešto izvanredno; uoči toga dana i sam New York se obukao u bjelinu. Pravi zimski ugođaj koji, i pored jake hladnoće, nije mogao zbuniti vjernike, jer se hrvatska crkva već za rana počela puniti. Hrvatsko srce nije moglo odoljeti; doživjeti osobno nešto tako lijepo i značajno kao što je ređenje za svećenika, ne smije se propustiti.
U 11 sati, uz nadbiskupa mons. Hannana i redenike našlo se na glavnom oltaru još 16 svećenika koncelebranata s provincijalom iz Mostara, fra Dragom Toljom, kustosom fra Pavom Maslaćem i zadarskim provincijalom fra Mariom Šikićem, te đakon, čitači i poslužitelji. Bio je užitak pogledati prekrasnu i za ovu prigodu lijepo ukrašenu hrvatsku crkvu sada još i do posljednjeg mjesta ispunjenu vjernicima.
Duboko mi je urezana u sjećanje jedna hrvatska kuća u New Jerseyju. Kada sam bio u nju pozvan, nisam ni slutio da ću doživjeti nešto neslućeno. Bio je to dom gospodina Ivana i gospođe Olge Orlić, te njihove djece Ivke i Ivice. Drago mi je, kada sam prvi put pozvan u jednu obitelj, da to […]
Naš hrvatski čovjek, gdje bio, pokazuje svoju čvrstu povezanost s Crkvom i svećenicima. Bilo je dirljivo i lijepo promatrati koliko ljubavi i zadovoljstva pokazuju ti dobri vjernici dok čestitaju novim svećenicima. Čovjek, jednostavno, ne može ne voljeti ovakav narod niti zatvoriti oči pred njegovim duhovnim potrebama, osobito u ovom teškom povijesnom trenutku. Nadam se da su to osjetili i shvatili i naši redenici.
Nakon čestitanja u Hrvatskom centru, mladi franjevci-svećenici vratili su se u župnu kuću gdje su časne sestre Mila i Anica priredile pravu gozbu za sve prisutne svećenike s nadbiskupom, društvene predstavnike hrvatskog naroda i najbližu rodbinu. Slavilo se pa se i zapjevalo, a bilo je i razloga za to. Nije to mala stvar, hrvatska crkva postala je bogatija za trojicu fratara-svećenika, a vjerujemo i nadamo se da će plodove njihova rada uživati i Hrvati na ovom američkom kontinentu.
Stoga, fra Ante, fra Jozo i fra Mile sretno i neka vas Bog prati na vašem životnom putu! Pratit će vas i naše molitve, molitve cijele hrvatske zajednice New Yorka i okolice, koja se s vama radovala i koja vas želi imati kao navjestitelje Božje riječi; Riječi koja je hrvatskim vjernicima bila i ostala svetinja i putokaz. Služiti Bogu prije i iznad svega, a onda Hrvatskoj i hrvatskom narodu gdje god on bio, neka bude vaša ideja vodilja. SRETNO!
Među prisutnima našli su se i predstavnici društvenih vlasti iz Hrvatske i Herceg-Bosne: Gojko Sušak, ministar obrane Republike Hrvatske; dr. Mario Nobilo, diplomatski predstavnik Republike Hrvatske pri Ujedinjenim Narodima; Mate Boban, predsjednik zajednice Herceg-Bosna i HDZ-a Herceg-Bosne te Mile Akmadžić, premijer Bosne i Hercegovine i dopredsjednik HDZ-a Herceg-Bosne. Istinski lijep prizor kakav je hrvatski narod tako dugo priželjkivao: izabrani predstavnici sa svojim narodom na koljenima pred Bogom – kako je kasnije u zahvalnoj riječi istaknuo i župnik fra Slavko Soldo.
Velika upornost naših iseljenika najbolje se očituje u primjeru Josipa Baričeva, koji je kao 16-godišnjak stigao 1920. godine u Ameriku iz rodnog otoka Molata na Jadranu. Prve je tri godine radio s ocem u industriji oštriga, a nakon toga se zaposlio u restoranu u New Orleansu, gdje se i oženio. Na svoju prvu godišnjicu braka […]
Crkveni zbor, pod ravnanjem časne sestre Slavice (napominjem da su svojim pjevanjem oduševili sve prisutne u crkvi) zapjevao je pjesmu: “Evo veliki svećenik”, a onda je fra Marko Puljić kao ceremonijer vodio okupljenu zajednicu kroz prekrasnu liturgiju i obrede ređenja koje je predvodio nadbiskup mons. Hannan. Najprije je riječ uzeo kustos fra Pavao te je pozdravljajući nadbiskupa od srca mu zahvalio na spremnosti da bude s nama i da zaredi za svećenike trojicu mladih fratara.
Nadbiskup je tada započeo sv. misu. U homiliji, dok se obraćao okupljenim vjernicima, iskazao je izvrsno poznavanje hrvatskog problema te spremnost pomoći u njegovu rješavanju. Pokazao je to i djelom preko TV programa “Focus” koji vodi, gdje je iznosio činjenice nametnutog rata u Hrvatskoj i stradanja našeg naroda, utječući na svijest američkog naroda da pomogne zaustaviti agresiju.
Da bi upoznao pravu istinu nije zaboravio ukazati na ulogu svećenika (posebno je istaknuo fra Svetozara Kraljevića) te je zato rado prihvatio poziv da podijeli ovaj sveti sakramenat trojici mladih fratara. Kroz dostojanstvene i lijepe obrede predao im je svećeničku vlast, ali i obveze, a prisutni svećenici su se pridružili polaganjem ruku na glave novozaređenih.
Na kraju mise provincijal fra Drago uputio je svoju čestitku novoređenicima te zahvalio okupljenim vjernicima, svećenicima i nadbiskupu, jer svi zajedno nisu žalili truda i žrtve da taj veliki dan učine i tako svečanim.
Velika upornost naših iseljenika najbolje se očituje u primjeru Josipa Baričeva, koji je kao 16-godišnjak stigao 1920. godine u Ameriku iz rodnog otoka Molata na Jadranu. Prve je tri godine radio s ocem u industriji oštriga, a nakon toga se zaposlio u restoranu u New Orleansu, gdje se i oženio. Na svoju prvu godišnjicu braka […]
Poslije sv. mise svi prisutni vjernici pozvani su u Hrvatski centar na čestitanje i osobni susret s novoređenicima uz čašicu razgovora i zakusku koju su priredile naše vrijedne domaćice.
Od srca im HVALA!
Ivan Prusina, Hrvatski kalendar 1994.