Reginald Ivan Rabadan
FOTO: Hrvatski katolički kalendar – Sjemeništarci sa svojim odgojiteljima u dominikanskom sjemeništu u Bolu na Braču
Smrću hrvatskog dominikanca dr. Reginalda Ivana Rabadana nestala je iz hrvatskih redova u Americi markantna osobnost. Preminuo je 18. kolovoza 1968. u Chicagu. Sljedećeg dana trebao se vratiti doma u hrvatsku župu Presvetog Trojstva na Throop ulici.
Fra Dominik Mandić rodio se 2. prosinca 1889. u selu Lise kraj Širokog Brijega. Krsno mu je ime bilo Andrija. Osnovnu državnu školu pohađao je na Širokom Brijegu, a nakon toga završio je pet razreda gimnazije u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u istom mjestu. Franjevački habit obukao je na Humcu 19. kolovoza 1906. Posljednja tri razreda […]
Otkako je došao u Ameriku 1937. godine, pomagao je u duhovnoj pastvi na ovoj hrvatskoj župi. Gruda ugrušane krvi u nozi zaustavila je normalno kolanje i smrt je nastupila. Preminuo je pri punoj svijesti govoreći svećeniku koji je bio s njim: “Oče, ja umirem”.
Vlč Rabadan rođen je 31. siječnja 1987. godine u Kaštel Lukšiću kod Splita. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Bolu i u Dubrovniku, gdje je započeo studij filozofije.
Već na početku njegovih studija starješine opaziše da je vrlo talentiran i sposoban te ga poslaše da završi filozofsku i teološku školu na fakultetu Angelicum u Rimu, gdje je 1921. godine na Veliku subotu zaređen za svećenika. Odmah nakon ređenja poslaše ga starješine na daljnje školovanje u Fribourg u Švicarskoj i tamo je nakon tri godine s odličnim uspjehom stekao doktorat iz prirodnih znanosti.
U mladom i poletnom čovjeku, dominikanska gimnazija i internat u Bolu školske godine 1924./1925. dobili su suvremenog odgojitelja, profesora modernih metoda i u punini riječi preporoditelja. Tijekom 13 godina svoga boravka u Bolu bio je profesor, ekonom sjemeništa i gimnazije te šest godina samostanski starješina. Njegova djelatnost nailazila je na puno priznanje i punila divljenjem sve one koji su ga promatrali.
Krajem kolovoza 2013. godine posjetio sam domovinu. Ljetne vrućine stidljivo su se povlačile pred danima s umjerenijim temperaturama, a posebno pred noćima ugodnim za odmor i počinak. Susret s obitelji, ocem, braćom, sestrama, prijateljima i subraćom fratrima. Sve sami lijekovi nakon napornog rada na tri povjerene mi župe. Moj je otac, kao i svi ostali […]
Preobrazio je sve ono što se zvalo dominikansko. Izgradio je moderno sjemenište, gimnaziju s konviktom, kuću za časne sestre i druge potrebne gospodarske zgrade. U sve je zgrade uveo tekuću pitku vodu, čija je vrela sam pronašao.
Iako je sve to predstavljalo veliki, skoro nadčovječni rad, kao pravi sin sv. Dominika često je uzlazio na propovjedaonicu ne samo u Bolu i raznim mjestima otoka Hvara i Brača, nego i u brojnim drugim mjestima Dalmacije i Hrvatske. Svojom toplom, zanosnom riječju, govorničkom vještinom i dubinom misli, zanosio je svoje slušatelje i vodio ih stazama vječnog života.
Skoro pred početak Drugog svjetskog rata providnost ga je uputila u Novi svijet. Došao je u Ameriku, gdje je – kao novi Josip Misirski – neumorno radio za podmladak svoje provincije i braću koji bi bez njegove ljubavi i požrtvovnosti teško prebrodili strahote rata i teške posljedice.
U tu svrhu držao je misije od Atlantika do Pacifika, gotovo na svakoj hrvatskoj župi. Kada više nije hodio po misijama, tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao radnik u tvornici kako bi novčano pomogao svojoj Provinciji.
Tko je god slušao ovog vrsnog propovjednika, odmah je zaključio s urednikom “Naše Nade” Stankom Borićem da je on najbolji hrvatski propovjednik u Americi i Kanadi. Na srcu mu je uvijek ležala hrvatska dominikanska provincija. Nju je pomagao stalno. Njegove žrtve bile su glavni oslonac uzdržavanja brojnog podmlatka njegove provincije koju je zadužio vječnom ljubavlju i zahvalnošću.
Tko je poznavao fra Silvija Grubišića katkada će mu bez sumnje izgledati da je Silvije bio jedna od najzanimljivijih osobnosti hrvatskog iseljeništva uopće. Sposoban i neobično radljiv davao je sve svoje snage gdje je osjećao da bi mogao nešto učiniti na dobro hrvatskih iseljenika među kojima je djelovao, ili na korist domovine koju je ostavio […]
Dominikanac Rabadan pokopan je na groblju Svih svetih u Des Plainesu, Illinois.
o. Stjepan Budrović, Hrvatski katolički kalendar 1968.
