Hrvatski etnički institut
FOTO: Hrvatska Župa sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela
Nemam nimalo dobra i pohvalna mišljenja o smrti kada je promatram s naravnog gledišta: priroda nemilosrdno uništava svoje najsavršenije proizvode. Ali kad mislim na smrt pok. Tereze Raich, onda mi se smrt čini lijepom i uzvišenom. Tereza je prisilila smrt da postane sredstvom njezine pobjede, uzvišenja, nagrade i otkupljenja, mjesto da ostane sredstvo poraza, poniženja, kazne i otuđenja.
Hrvatske zemlje od kraja 19. stoljeća svjedoče o masovnom iseljavanju svog stanovništva. Iseljavanje je tada, kao i danas, veliki društveni, ekonomski i politički problem. Iako su razne vlasti nakon 1918. godine tvrdile da se brinu o rješavanju tog problema, rezultati njihova rada redovito su pokazivali da je rezultat nedostatan. Jedan od aspekata koji simbolički govori […]
Najprije pobožno i nevino dijete, onda plemenita i čista djevojka, pa uzorna žena i majka, Terezija je dala Katoličkoj Crkvi dvojicu izvrsnih svećenika: franjevca fra Stevea i don Petra: dvojica sinova i obojica svećenici Katoličke Crkve. Kao pravilo, svećenici dolaze samo iz duboko religiozne sredine. Odgojiti dvojicu sinova i stvoriti takvu religioznu atmosferu u obitelji da se obojica odluče za svećeničko zvanje uistinu predstavlja rijetki i izvanredni događaj koji mnogo govori o osobnosti i majčinstvu pok. Tereze.
Tereza je bila zaista vrlo pobožna, religiozna osoba i inicijator svih dobrih pothvata u župi sv. Ćirila i Metoda kroz dugi niz godina prema svjedočanstvu uglednog svećenika fra Božidara Renkovića. Bila je aktivna članica Oltarskog društva i Hrvatske katoličke zajednice.
Mnogo je napisano, a snimljeno je i nekoliko filmova o najvećoj katastrofi u povijesti svjetskog pomorstva – potonuću gigantskog prekooceanskog broda Titanic nakon sudara sa santom leda 14. travnja 1912. Među putnicima na brodu bilo je više od 30-ero Hrvata te još oko 15 među članovima posade. Usporedivši objavljene materijale i dosadašnja istraživanja s onima […]
Ničiji sprovod nije baš nužno neko mjerilo nečije vrijednosti i zasluga. Bilo je vrlo zaslužnih i velikih ljudi koji su imali vrlo siromašan sprovod, a bilo je i vrlo slabih i nezaslužnih ljudi koji su imali velike sprovode.
Sprovod pok. Tereze 3. studenoga 1973. bio je zaista dostojanstven, lijep i uredan i to je ona potpuno zaslužila. Njezinu sprovodu prisustvovao je velik broj svećenika, među njima kardinal Franjo Šeper iz Rima i tadašnji kustos dr. Častimir Majić, sestara i lijep broj vjernika. Prigodne, ali sadržajne i lijepe homilije održali su mons. Mulachy, član nadbiskupske kurije u New Yorku na engleskom jeziku i fra Božidar Benković na hrvatskom, dok je odrješenje na koncu mise podijelio kardinal Šeper.
Kako mnogi Hrvati na sjevernoameričkom kontinentu nisu mogli dolaziti u domovinsko svetište Mariju Bistricu, odlučili su 1966. godine sagraditi jedno stalno svetište u glavnom gradu Sjedinjenih Američkih Država – Washingtonu. Prijedlog je potekao od članstva Hrvatske katoličke zajednice (Croatian Catholic Union) na 15. konvenciji koja je održana 16. rujna 1966. u Detroitu. Ideja je s […]
Tako je završio jedan lijepi život na Zemlji, tako lijep, da bi Zemlja bila lijepa, da je samo njega proizvela. Kao ljudi izražavamo svoje saučešće Terezinu suprugu Steveu, sinovima fra Steveu i don Petru, a kao kršćani čestitamo im da su imali tako veliku ženu i majku koja je završila ovaj život časno, zaslužno i uzvišeno.
fra Kvirin Vasilj, iz arhiva Hrvatskog etničkog instituta
