Napustio i Njemačku i Švicarsku: U Hrvatskoj morate imati ove 4 stvari i uspjet ćete!

Čepin, prekrasno malo mjesto nadomak Osijeka u kojem živi 9.665 ljudi, rodno je i mjesto Mate Topića, mladog Hrvata koji je iz te općine prije skoro osam godina otišao sa svojom obitelji u potrazi za boljim životom. Njegova obitelj taj je novi dom i pronašla u Njemačkoj, u mjestu Lörrach uz samu granicu s Francuskom i Švicarskom, no Mato novi grad nije mogao nazvati svojim domom, zbog čega se i vratio u Hrvatsku. Sada živi u Zagrebu.

Iako je imao dobar posao u Njemačkoj, a uz to je zarađivao i od nogometa, Mato nam je u sklopu serijala o povratnicima ispričao zašto i kako je odustao od “obećane zemlje” za brojne Hrvate i što mu je to donijelo u Hrvatskoj…

“Moram priznati da sam imao predivno djetinjstvo. Možda sam jedan od posljednjih naraštaja gdje su djecu morali tjerati u kuću, a ne tjerati ih da se izađu igrati van. Sjećam se kako sam često dobivao kazne jer bih uvijek zakasnio na dogovoreno vrijeme do kada smijem biti na igralištu s prijateljima. Bilo je tu puno smijeha, toplina doma, veliko društvo, prve simpatije, prve vratolomije, i često me obuzme osjećaj nostalgije kada se svega sjetim, nostalgije, ali i zahvalnosti jer smatram da su to dragocjeni biseri. Ponekad bih se volio vratiti tamo pa barem na jedan dan. Nismo imali puno, ali smo imali sve”, ispričao nam je Mato o svom djetinjstvu provedenom u Čepinu kojeg jako voli…

Dolaskom u Njemačku s obitelji, naš sugovornik je priznao kako od jezika nije znao niti osnove. Puno su mu pomogli tečajevi koje je tamo pohađao, a ubrzo je potpisao i prve ugovore s lokalnim nogometnim klubovima. Zaposlio se u jednoj ljekarni i sve je krenulo nekim svojim tokom…

“Uvijek sam naglašavao ono lijepo što sam doživio u Njemačkoj, takva iskustva su prevladavala i bio bih neiskren kada bih rekao drugačije. Uvijek sam se vodio time da je čovjek čovjek i da u istome treba to i vidjeti. Bez obzira na to što u početku nisam znao jezik, bio sam izvrsno prihvaćen. Među dečkima s kojima sam igrao i trenirao osjećao sam se kao na svome i nije se osjetila velika razlika. Igrao sam za nekoliko klubova, kako u Njemačkoj tako i u Švicarskoj, uvijek je bilo sve onako kako je i dogovoreno, no nevoljko sam znao spomenuti jedno ružno iskustvo iz Švicarske s obzirom na to da mi direktor kluba nije želio isplatiti novce, i to u trenutku kada mi je taj novac bio prijeko potreban. Sve je to bila jedna životna škola, a i pokazatelj da svugdje, bez obzira na državu i kulturu, postoje ljudi koji čine onako kako ne treba. Tako da se može zaključiti da nigdje nije baš sve tako sjajno i bajno”, otkrio je naš sugovornik.

No, ubrzo se počela buditi ideja, i to ona o povratku u Hrvatsku. U međuvremenu je Mato počeo i objavljivati svoj život na YouTube kanalu, a prije četiri i pol godine odlučio je: vraća se u Hrvatsku gdje će krenuti iznova…

“Osnovni plan mi je bio doći, boriti se, iz ničega nešto stvoriti jer nikad nisam iza sebe imao nekoga tko bi me gurao. Za početak mi je bilo važno što se posla tiče pronaći što god, a onda se lagano profilirati i posvetiti se svojim idejama i projektima. Bavim se uz posao govorništvom, pisanjem, stvaranjem sadržaja na digitalnim platformama gdje pokušavam utjecati na boljitak pojedinca i društva. Povratak i isticanje onih bitnih i temeljnih vrijednosti, ljubavi prema domovini, čovjeku i Bogu bez kojeg nemamo ništa. Trenutačno na YouTube kanalu moj rad prati preko 23 tisuće ljudi i sretan sam što su mnogi prepoznali ono što radim”, ispričao je, a veliku pažnju dobio je upravo video koji je prije četiri godine objavio, a u kojem je ispričao svoje iskustvo povratka iz Njemačke.

I nakon toga Mato je nastavio s objavama videa. Nedavno se i ponovno osvrnuo na svoj “novi-stari” život u Hrvatskoj. Je li se njegov stav promijenilo u ovih gotovo pet godina od njegovog povratka?

“Stajalište mi je u istom smjeru, kod nas je puno teže, no za onoga tko ima viziju, volju, sposobnost, spremnost na trud i znoj, pronaći će i način. Ipak je naše naše, ipak je osjećaj pripadnosti i doma nešto što se ne može zamijeniti, to je nešto što mene pokreće, želja da učinim sve da si tu osiguram dom, sigurnost za jednog dana svoju obitelj, da tu ostanem”, istaknuo je.

Ako će misao vodilja određenog čovjeka biti kako će otići u Njemačku i za godinu dana zaraditi velike novce, kupiti auto i stan onda je svakako u krivu, mišljenja je Mato koji smatra kako brojni odsele s krivom predodžbom, zbog čega opet onda krive druge jer se razočaraju. Naš sugovornik je mišljenja kako Njemačka više nije raj za strane radnike, no i dalje je puno ispred Hrvatske…

“Toga treba biti svjestan, ali nije sve tako crno. Često znamo od ljudi koji rade u Njemačkoj čuti ono njihovo poznato ‘štres’. Svaki dan im je na poslu ‘štres’, izvan posla ‘štres’, u Njemačkoj samo ‘štres’. Na to se samo blago nasmijem, jer ako ćemo uzeti u obzir da je gotovo ista radna satnica u Hrvatskoj kako i Njemačkoj, ako na gotovo isti način čovjek može iskoristiti svoje slobodno vrijeme, onda mi ta teza jednostavno ne može držati vodu. Neki znaju reći, joj ali mi radimo dva-tri posla, nemamo vremena, no ako će netko i u Hrvatskoj isto toliko raditi, činjenica je da neće postojati puno viška vremena, nisu baš svi svakodnevno po kavama. U Hrvatskoj sam uz splet okolnosti započeo u call centru, no s vremenom, radom i rezultatima, dovelo me je do toga da radim kao voditelj jednog odjela gdje mogu prenijeti svoje znanje, ali ga i dodatno brusiti. Naravno, još uvijek ostaje ta razlika u plaćama, to je ono što sam najviše osjetio, no s vremenom sam se uspio izboriti da svoja primanja približim primanjima kakva bih imao i u Njemačkoj. Teško je, ali moguće”, objasnio je.

“Konačni cilj mi je osigurati si siguran i perspektivan život u svojoj zemlji, kako za sebe, tako i jednog dana za svoju obitelj, a time jednog dana i pomoći mnogim drugima”, zaključio je Mato Topić.

urednik projekta: Ivan Ril

Ključne riječi #Mato Topić #posao u Švicarskoj #povratnici u Hrvatsku