Napustila Venezuelu i došla živjeti u Hrvatsku: Bila je to ljubav na prvi pogled

Studentica Andrea Dorta iz Venezuele, uz studij hrvatskoga jezika u Zagrebu, ujedno se bavi i podučavanjem španjolskoga putem Interneta. Također vrlo predano upoznaje Hrvatsku i njezinu kulturu, a i jezik je već dobro svladala.

Rođena je 1999. u Caracasu gdje je 2017. upisala studij modernih jezika i odlučila da će se, u budućnosti, odseliti iz Venezuele gdje nije bila sretna. Budući da se izgledom izdvajala od okoline, a otac joj je Španjolac, za Venezuelance nije bila dovoljno Venezuelanka, ali ni za Španjolce nije bila dovoljno Španjolka pa ju ni očeva domovina nije privlačila, kao ni Njemačka, Italija ili Francuska, iako govori jezike tih zemalja. Idealnu zemlju pronašla je u Hrvatskoj koja ju je oduševila odmah nakon što ju je počela istraživati.

LJUBAV NA PRVI POGLED

Bila je to, kako kaže, ljubav na prvi pogled – Hrvatska joj se učinila lijepom i zanimljivom, a svidio joj se i jezik. Ključan je, međutim, bio posjet SAD-u 2018. kada je došla u hrvatski restoran u Miamiju kušati prvi put neki hrvatski specijalitet.

„Tada nisam govorila hrvatski osim desetak fraza koje sam naučila online, ali pokušala sam naručiti hranu. Pitali su me kako to da znam išta hrvatskoga. Pričala sam im da me zanima Hrvatska i da želim učiti hrvatski, a oni su mi počeli govoriti o Hrvatskoj, hrvatskoj glazbi i čak su me pozvali na hrvatski tulum da se družim s našim ljudima, što mi se nije događalo ni s mojim Venezuelancima. Za Venezuelance nisam uopće (ni prije, ni sada) Venezuelanka, a za Španjolce nisam dovoljno Španjolka, no za Hrvate je dovoljno da sam ja pa da me uključe. To mi je bilo jako posebno i lijepo. Isto je bilo s venezuelanskim Hrvatima. Kada sam počela pohađati mali tečaj jezika u počasnome konzulatu, pozivali su me na događaje. Prvi dan sam se bojala da će im biti neugodno što nemam hrvatskih korijena, ali od prvog trenutka kad sam to rekla razveselili su se da je strankinja zainteresirana za Hrvatsku. Nekoliko tjedana kasnije srela sam počasnoga konzula gospodina Zdravka Sančevića, koji me pitao iz kojeg dijela Hrvatske mi je obitelj, a ja sam odgovorila da nisu iz Hrvatske. On mi je onda rekao da to nije važno jer da je bitan taj interes koji imam i ta strast – ono što ja osjećam. Govorili smo još malo i dao mi je knjigu, rekavši da mogu koristiti njegovu knjižnicu ako želim te u slučaju da zatrebam pomoć, slobodno ga mogu kontaktirati. Ta potpora bila je novost za mene, a tečaj hrvatskoga koji je trajao šest mjeseci bio mi je omiljeni dio tjedna”, naglasila je Andrea.

Zbog političkih problema u Venezueli, domovinu je odlučila napustiti prije nego što je mislila. Prekinula je studij i odlučila u rujnu 2019. doći u Hrvatsku i upisati Croaticum. No, u međuvremenu je vidjela oglas kojim su se u Crnoj Gori tražili predavači na ljetnom tečaju španjolskoga i zaključila da bi time bilo dobro ispuniti vrijeme od lipnja do rujna. Dobila je pozitivan odgovor i iz Venezuele krenula prema Crnoj Gori, zrakoplovom preko Beograda. U Podgorici je u poučavanju španjolskoga koristila pjesme i televizijske sapunice te zaključila da su Crnogorci po mentalitetu bliski Latinoamerikancima. Iako se vezala uz Crnu Goru i tamošnje ljude, u rujnu je došlo vrijeme za dolazak u Hrvatsku, u Zagreb.

„Omiljeno mjesto mi je Trg bana Jelačića jer je prvo koje sam posjetila. Kad sam napokon svojim očima gledala u Jelačićev kip, shvatila sam da sam uspjela doći u Hrvatsku”, otkrila je naša sugovornica.

MAGIČNI ZAGREB

„U Zagrebu mi se sviđa kako je grad za svoj standard miran, organiziran i čist. Sigurnost je također veliki plus. Ne mogu točno objasniti zašto, ali obožavam Zagreb i ovdje osjećam neku posebnu radost vezanu za život ovdje”, dodala je Andrea, kojoj je doživljaj bio i koncert Prljavog kazališta u listopadu 2019., na 30. godišnjicu legendarnog koncerta iz 1989. godine.

„Bio je to prvi koncert na kojem sam bila u životu. Lijepo je bilo slušati uživo pjesmu Mojoj majci“, priznala je junakinja naše priče.

U Zagrebu je mjesec dana nakon dolaska doživjela nesreću kada ju je u Ilici udario automobil pa je neko vrijeme morala provesti u bolnici. U glavnom gradu doživjela je i potrese u ožujku i prosincu 2020. Tijekom posljednjih godinu dana Andrea je istinski zavoljela Hrvatsku i hrvatski način života koji joj se sviđa više od onog u Venezueli. Za razliku od većine drugih stranaca koji se druže međusobno, Andrea se u Zagrebu druži s domaćim ljudima, a neko vrijeme plesala je i folklor u Folklornom ansamblu Zagreb-Markovac.

JEZIK I PRILAGODBA VENEZUELANSKIH HRVATA

Krajem 2019. sudjelovala je i na prvom skupu Međunarodne mreže istraživača o migracijskim procesima između Hrvatske i Južne Amerike gdje je imala prezentaciju o venezuelanskim Hrvatima pod naslovom Gubitak hrvatskoga jezika kao posljedica prilagodbe Hrvata u Venezueli. U posljednje vrijeme volontira u Isusovačkoj službi za izbjeglice gdje je dragocjena kao izvorni govornik španjolskoga jezika. Uglavnom pomaže potomcima Hrvata i drugim Latinoamerikancima u integraciji u hrvatsko društvo u sklopu projekta SIDRO. Pomoć im pruža u prevođenju, u pribavljanju dokumenata, a uskoro će podučavati osnove hrvatskoga jezika jednu obitelj koja će doći iz Argentine.

Do sada je Andrea Dorta u Hrvatskoj posjetila Dubrovnik, Knin, Krapinu, Vinkovce, Vukovar, Slavonski Brod, Daruvar i još nekoliko mjesta. U Krapini ju je privukao spomenik narodnog heroja Izidora Štroka koji je bio borac u Španjolskome građanskom ratu.

“Međunarodne brigade i njezini pripadnici tijekom građanskog rata su vrlo cijenjen dio španjolske povijesti, tako da kada sam vidjela spomenik, bilo mi je važno kratko se zaustaviti i slikati“, naglasila je Andrea koju je pandemija spriječila da još više putuje Hrvatskom.

„Znam da Lijepa Naša ima svoje mane i prednosti, svoje slabosti i stvari koje ne volim, no meni je bolje biti pozitivna i fokusirati se na prednosti“, iskrena je naša sugovornica, koja samokritično govori i o svom, inače sasvim solidnom, znanju hrvatskoga.

„Najteže mi je govoriti zato što zbog sramežljivosti zaboravljam vokabular ili strukture. Ja sam perfekcionist tako da mi je frustrirajuće napraviti pogrešku. Gramatika je mučenje svakog studenta jezika, ali mislim da ima smisla čak i ako nije laka i pomalo ću je naučiti“, potvrdila je.

Ne osjeća nostalgiju za Venezuelom gdje i danas ima blisku obitelj…

„Skoro svaki dan se čujem s roditeljima i bakom i ponekad im šaljem fotografije. Oni nisu htjeli ni da naučim hrvatski ni da se preselim u Hrvatsku, no polako su se pomirili s tim i sada su jako sretni i zadovoljni. Moja mama Hrvatsku naziva zemljom mojih snova. Tata me posjetio u veljači 2020. i zajedno smo razgledali Zagreb“, zaključila je Andrea Dorta, simpatična i neobična Venezuelanka kojoj će Hrvatska vjerojatno postati nova domovina.

Marijan Lipovac, Hrvatska matica iseljenika

Ključne riječi #Andrea Dorta #živjeti u Hrvatskoj #život u Venezueli