Hrvati u San Franciscu
FOTO: Pixabay
U noći između 13. i 14. rujna 1971. u gradu Alicanteu u Španjolskoj, preminuo je dr. Vilim Meinzl, poznati hrvatski intelektualac, organizator i borac za slobodu hrvatskog naroda.
U zrakoplovnoj nesreći kod Genta u Belgiji 2. listopada 1971., među 63 putnika, poginuli su dr. Rene Marčić, istaknuti austrijski katolički novinar i sveučilišni profesor iz Salzburga te njegova supruga Blanka. Dr. Rene Marčić bio je u Austriji vrlo dobro poznat kao najbolji stručnjak za pravo, a 12 godina radio je kao savjetnik za pitanja […]
Dr. Meinzl je bosanski Hrvat iz Sarajeva. Gimnaziju je pohađao kod bosanskih franjevaca koji su u najodlučnijim godinama njegova duhovnog razvoja usadili u njegov um i pamet kršćanske i hrvatske ideale. I naš je Vilim ostao vjeran toj duhovnoj baštini svoje osobnosti.
Za vrijeme rata služio je u hrvatskoj vojsci – nosio je čin natporučnika – i nakon naše tragedije 1945. uspio se probiti u Austriju, a zatim u Njemačku.
U Münchenu je u “Hrvatskom caritasu” surađivao s dr. Stjepanom Kukoljom. Studirao je političke i ekonomske znanosti te na Sveučilištu u Münchenu polučio doktorat.
Nakon toga je došao u Sjedinjene Američke Države u San Francisco, u Kaliforniji, gdje je završio daljne sveučilišne znanosti s glavnim predmetom iz matematike, polučivši bakalaureat i zaposlivši se nakon toga kao profesor na jednom ondašnjem koledžu. Tada se upoznao s vrijednom Amerikankom koju je oženio. Ona je bila profesorica u srednjoj školi.
Desetak godina svoga života, do 1968., dr. Meinzl bio je vodeća osobnost među Hrvatima San Francisca. Bio je među glavnim suradnicima za proglašenje Dana hrvatske nezavisnosti u državi Kaliforniji. Uspio je i zadobiti povjerenje vodećih republikanaca pa je postao članom kotarskog odbora Republikanske stranke u gradu San Mateo.
“Mogu li se poslužiti vašim listom da preko njega nešto kažem svome suprugu? Htjela sam mu usmeno nešto o tome reći, ali kako je čedan i sramežljiv, nije mi dopustio nastaviti. A ipak mu moram reći ono što osjećam i ono što vjerujem, da ove moje riječi mogu koristiti i drugima…” Tako je svoje pismo […]
Nakon Nixonove pobjede s ostalim Hrvatima dobio je priznanje za požrtvovni rad u predsjedničkoj kampanji te ponudu položaja u federalnoj službi u Washingtonu. Nažalost, smrt drage mu supruge omela je njegove planove.
Duboko potresen njezinom smrću otišao je u Europu, u novu sredinu s ciljem da se stalno nastani u Španjolskoj, odakle bi radio za Hrvatsku. Međutim, čovjek snuje, a Bog određuje.
Na svom putu u Italiju godine 1970. dobio je upalu pluća i otrovanje nealkoholnim pićem, od čega se oporavljao u Španjolskoj, ali se nije oporavio. Preminuo je u 54. godini života. Umro je u tuđini, bez ikoga svoga.
Pišući ovaj kratki nekrolog o jednom iskrenom, sposobnom, nesebičnom i veoma požrtvovnom Hrvatu, želimo dr. Meinzlu očitovati istinsko priznanje i uzvisiti ga kao primjer hrvatskog rodoljuba, kojemu rodoljublje nije bilo neka pjesnička sentimentalnost ili politička društvenost s malo stvarnog rezultata, već stvarni rad i žrtva.
Hrvatski emigrant Lujo Hodak mlade godine života proveo je u izbjegličkim logorima Italije, zatim u Argentini, da bi konačno došao u Chicago, gdje je godinama živio sa svojom suprugom Ankom. Od mladih dana bio je čovjek akcije, idealan borac pripravan na svaku žrtvu. lako rođen u Zenici 1913. godine, mladost je proveo u Hercegovini u […]
On je žrtvovao svoje vrijeme, svoju energije, svoje sposobnosti i svoja materijalna sredstva da pomogne svome zarobljenom hrvatskom narodu. Slava mu i neka nam bude na izgled i trajni primjer!
Prijatelj, Hrvatski katolički kalendar 1972.
