Odlazak u tuđinu
FOTO: Pixabay
Otac je već davno otišao u tuđi svijet. Kod kuće je ostala majka s dvije malene djevojčice. Nakon dugog vremena majka se s kćerima sprema poći u tuđi svijet, da bi opet živjeli s ocem, punim obiteljskim životom. Ovdje Vjera opisuje rastanak s ognjištem svojih otaca. Mirne je duše mogla staviti naslov članku: Nadgrobno slovo kući mojih otaca.
Kardinal Albert Gregory Meyer, nadbiskup Chicaga, blagoslovio je 21. lipnja 1964. godine novu hrvatsku katoličku crkvu “Presvetoga Srca Isusova” na jugu Chicaga. Prigodnu svečanu misu služio je fra Vendelin Vasilj, a propovijedao je kardinal Meyer. Nadbiskup Chicaga naglasio je živu vjeru hrvatskog naroda, požrtvovnost i uspješan rad hrvatskih franjevaca među svojim narodom, posebno istaknuvši angažman […]
Donedavno mirna i tiha atmosfera moga doma narušena je nemirom koji moj stari dom do sada nije poznavao. Ipak, možda je on i prije postojao, ali je bio tih, uzdržavan, jer se zasnivao samo na snovima koji polako postaju stvarnost. Stari zidovi drijemaju već dugo obavijeni magličastom koprenom vremena.
Vlati trave provlače se između popločenih puteljaka, ublažujući bat koraka i skrivajući tragove ukućana. Jorgovan je već mnoga proljeća znatiželjno provirivao kroz prozor – drijemajući u sjeni jablana. Pokušao je prodrijeti svojim ružičasto obojenim očima, svojim toplim pogledom iza zavjesa.
A iza tih zavjesa tekao je život. Bio je to miran, zadovoljan život. Bilo je, također, bezbroj veselih dana, koje je prosijavao obijestan i bučan smijeh mladosti. Bile su to mnoge zimske večeri, provedene u sumraku uz toplu peć, dok su po zidovima plesali crveni plamičci. Dani su stizali jedan drugog, donoseći uvijek sobom nešto novo.
Ali često zastajalo je vrijeme i mi smo se vraćali u prošlost. Duge priče mojih starih ukućana često su nadjačale i bučnu mladost moje sestre i mene, koja je upravo sanjala o budućnosti, a sada bila prisiljena poći tamo, gdje zapravo nikad nije bila.
U zrakoplovnoj nesreći kod Genta u Belgiji 2. listopada 1971., među 63 putnika, poginuli su dr. Rene Marčić, istaknuti austrijski katolički novinar i sveučilišni profesor iz Salzburga te njegova supruga Blanka. Dr. Rene Marčić bio je u Austriji vrlo dobro poznat kao najbolji stručnjak za pravo, a 12 godina radio je kao savjetnik za pitanja […]
I svi koji nas poznaju, uporno bi tvrdili, da smo zadovoljne. Ali kroz naoko zadovoljan život, koji moja majka sa svoje dvije kćerke provodi u ovom starom pradjedovskom i obiteljskom domu – ipak se uvijek provlačila neka tamna sjena. Naš bučni smijeh bio je prekinut nekom nevidljivom, nerazjašnjenom silom.
Predvečerja su bila ispunjena sjetom i dugim iščekivanjem koje je postepeno prelazilo u neizvjesnost.
A od nekog vremena neizvjesnost je stala zadobivati sve određenije oblike. Zapravo se opet stala pretvarati u iščekivanje koje se bitno razlikuje od prvoga.
Svi nestrpljivo, s isprepletenim osjećajima tuge i radosti, očekujemo jedan dan, koji će odlučiti o sudbini naše razdvojene obitelji. Tog dana napustit ćemo stare zidove obrasle cvijećem i vinovom lozom te krenuti na daleki put – u tuđinu…
Naš suradnik Ante Čuvalo pronašao je zanimljivu vijest u hrvatskim novinama „Jadran“ (San Francisco) koju je kasnije prenijela “Hrvatska zastava” (Chicago) u broju od 28. svibnja 1908. Članak govori o osnutku hrvatskog kluba u San Franciscu s početka 20. stoljeća i razlozima zašto postati njegovim članom. Evo što je zapisano o tadašnjem velikom ponosu Hrvata… […]
Mi znamo da će nam taj dan donijeti mnogo boli, jer znamo, da je teško ostaviti stari, mili dom. Ipak vjerujemo da će naša budućnost biti sretna jer ćemo osnovati nov, sretan i potpun dom!
Vjera Degrel, Hrvatski katolički kalendar 1968.
