Na napuštenom groblju u Južnoj Africi pronašao imena dvojice Hrvata iz 1884. Istraživanje je otkrilo brojne zanimljivosti

Istraživač Zvonimir Navala, koji je četvrt stoljeća radio u Johannesburgu, nedavno je objavio opsežnu knjigu Croats in the Anglo-Boer War, South Africa 1899-1902.

U razgovoru s istraživačem, koji sa suprugom i sinom živi u Kaliforniji, doznajemo niz zanimljivosti vezanih za hrvatsku zajednicu u tom dijelu svijeta, uključujući sudbine našijenca.

“Južnoafrička Republika, država na krajnjem jugu afričkog kontinenta, migrantsko je odredište Hrvata gotovo stoljeće i pol”, kaže Navala.

U JAR-u danas živi oko sedam tisuća Hrvata i građana hrvatskih korijena, što je po broju jedna od najmanjih hrvatskih kolonija u usporedbi s ostalim hrvatskim iseljeničkim odredištima u svijetu. Što je razlog tome? Tzv. prvi val emigracije iz Hrvatske počeo je 1880. kada su desetine tisuća Hrvata emigrirale u Sjevernu, Južnu Ameriku i Australiju.

Anglo-burski rat (1899. – 1902.) prekinuo je emigraciju u Južnu Afriku i nanio velike materijalne štete hrvatskoj koloniji od kojih se nije oporavila. Za vrijeme i poslije rata dio Hrvata je napustio jug Afrike i emigrirao većinom u SAD. Nove neprilike je donio Prvi svjetski rat. Hrvati su bili građani Austro-ugarske Monarhije, koja je u ratu držala stranu Njemačkom Imperiju u sukobu sa zemljama Antante (Britanija, Francuska, Rusija i druge). To je bio razlog da je JAR kao britanski dominion proglasila austrougarske građane “enemy subjectom”, odnosno pripadnicima protivničke strane te su stotine Hrvata bile zatvorene u logore za ratne zarobljenike.

Značajnija emigracija u JAR-u odvija se nakon Prvog i brojnija je nakon Drugog svjetskog rata, kada je aktivnost hrvatske zajednice bila najveća i rezultirala osnivanjem niza institucija, klubova i izdavanjem nekoliko glasila. Danas nema nove emigracije iz Hrvatske u JAR-u. Zakoni i propisi JAR-a praktički je onemogućuju. Jedine dvije institucije koje rade za potrebe hrvatske zajednice su Župa Sv. Jeronima u Johannesburgu i Veleposlanstvo Republike Hrvatske. Unatoč tome što je sve veći dio Hrvata asimiliran, emotivna veza i interes za hrvatsku baštinu i porijeklo je velik.

Zavala se istraživanjem počeo baviti 2016., da bi knjiga od 400 stranica iz tiska izašla u listopadu ove godine. Ona su obavljena u Južnoj Africi i Hrvatskoj, a imao je pristup potrebnim dokumentima u Beču i Londonu. Iako je središnja tema knjige Burski rat i sudjelovanje Hrvata u njemu, u prvom dijelu knjige pisao je o kolonizaciji juga afričkog kontinenta koji počinje 1652. i povijesti emigracije Hrvata u Južnu Afriku do početka rata 1899. U tom periodu je došlo do otkrića nalazišta dijamanata i zlata koja su utjecala na tijek povijesnih događaja u JAR-u.

Nakon početka europske kolonizacije juga afričkog kontinenta formirana je Dutch Cape Colony. Britanski Imperij je 1806. silom preuzeo taj nizozemski posjed i od te godine datira British Cape Colony. Sve veći broj emigranata dolazi u sukob s britanskom administracijom i 1835. počinje velika seoba “Great Trek” emigranata u unutrašnjost Afrike. Nakon nje bijeli doseljenici-Buri (Boer-farmer) formiraju dvije nezavisne republike, Transvaal 1852. i Free State 1854. Međutim, dva otkrića mijenjaju scenarij na jugu afričkog kontinenta.

Godine 1867. otkriveni su dijamantna nalazišta na granici Free Statea, što je povećalo svjetsku proizvodnju nekoliko puta. Otkriće zlata 1886. na području današnjeg Johannesburga učinilo je Transvaal vodećim proizvođačem zlata na svijetu, nadmašivši dotadašnjeg lidera – Sjedinjene Američke Države. Unatoč drugačijih mišljenja, zlato je najvažniji uzrok rata između Britanskog Imperija i Burskih Republika. U Burskom ratu od 1899. do 1902. Imperij je angažirao 450 tisuća vojnika protiv 50 tisuća Bura, današnjih Afrikanera. To je bio najveći britanski imperijalni rat do početka Prvog svjetskog rata.

U taj povijesni okvir “smjestio” je naše Hrvate. Prvi Hrvati emigranti bili su mornari Dutch East India Company koji su se nastanili u Cape Colony i pojedinci koji su dezertirali s brodova u nekoj od južnoafričkih luka.

“Intenzivnija emigracija iz Hrvatske korelira s otkrićem dijamanata i zlata, tako da sam u prvom dijelu knjige pisao o Hrvatima na dijamantnim i zlatnim poljima. O radu Hrvata na dijamantnim poljima Kimberleyja se malo zna ili gotovo ništa”, dodao je naš sugovornik.

Prilikom istraživanja otkrio je na jednom napuštenom groblju u Kimberleyju grobove Josipa Sabljića iz okolice Bakra i Tripe Vučinovića iz Boke. Istražujući po arhivima, doznao je što se dogodilo. Godine 1884. bio je veliki štrajk rudara na dijamantnim poljima. U sukobu su stradala obojica, a policija je pucala na štrajkaše. Po njegovu saznanju, Josip Sablić je prvi Hrvat žrtva štrajka u povijesti hrvatskog iseljeništva.

Na zlatnim poljima Johannesburga Hrvati su u većini bili rudari, ali i priznati graditelji i farmeri. Nepoznato je u hrvatskoj historiografiji da su Hrvati imali monopol na proizvodnju povrća u Transvaalu, odnosno u Pretoriji. Otočani s Krka, Brača i Korčule bili su najpoznatiji povrtlari: Milovčić, Kraljić, Sinovčić, Foretić-Kolenda i drugi. Dr. Erwin A. Schmidl s Univerziteta u Beču u svojoj doktorskoj disertaciji Osterreicher im Burenkrieg 1899-1902 u poglavlju 2.2.3. Das dalmatinische Gemusemonopol, također piše o tome.

Rat je uvijek posebna priča. Većina prostora u knjizi je posvećen ratu i učešću Hrvata u njemu.

Poglavlje 7 – Oko 40 Hrvata se borilo na burskoj strani u tzv. burskim Commando postrojbama i dobrovoljačkim postrojbama. Oni su bili emigranti s cijele obale Jadrana, od Istre, Primorja i Rijeke, preko Dalmacije do Boke kotorske. Nekolicina njih iz Cape Colony bili su pripadnici britanskih postrojbi.

Poglavlje 8 – Zanimljiva i dramatična priča o prvim iskustvima Hrvata u ratu.

Poglavlje 9 – Zaboravljeno je da se 1900. i 1901. iz Rijeke prevezlo 55 tisuća konja za potrebe imperijalne armije u Južnoj Africi. Na svakih 20 konja na brodu trebao je pratitelj. Oni su dobrim dijelom bili regrutirani u Rijeci, a neki su kao Ivo Marulić iz Baške prešli na bursku stranu i borili se s Burima.

Poglavlje 12 – Potraga za grobovima palih Hrvata je posebna i uzbudljiva priča.

Poglavlje 13 – Oko 80 Hrvata bilo je protjerano zbog optužbe da su sudjelovali u srpanjskoj zavjeri 1900.,u namjeri da se likvidira lord Roberts, zapovjednik britanske armije.

Poglavlje 17 – 12 Hrvata je bilo zarobljeno u tijeku rata i zatvoreno u logorima za ratne zarobljenike u Indiji, Cejlonu – danas Šri Lanka, na Sv. Heleni i Portugalu.

U knjizi, osim drugih slika koje se prvi put objavljuju, nalazi se i slika groba Stjepana Dobrića iz Novog Vinodolskog koji je umro na St. Heleni i tamo sahranjen. Zanimljivo je da su Jan Jerolim Brajević i spomenuti Ivo Marulić pobjegli iz logora u Portugalu.

“U epilogu sam dao kraći prikaz događaja u Južnoj Africi između Burskog rata i Prvog svjetskog rata i hrvatske zajednice u njima”.

Hrvati su sudjelovali u svim velikim bitkama Burskog rata. Franjo Barac iz zaseoka Barci iznad Crikvenice sudjelovao je u opsadi Mafikenga i u najvećoj pobjedi Bura u ratu u bitci na Magersfonteinu. Dva mjeseca kasnije, u bitci na Paardebergu u veljači 1900. je ranjen, zarobljen i završio je u logoru u Indiji. Barac je jedini Hrvat kojega je 1920. odlikovala Južnoafrička Unija. Spomenuti Stjepan Dobrić i Ivan Stepanić iz okolice Rijeke bili su pripadnici njemačke dobrovoljačke postrojbe koja se borila na burskoj strani. U ožujku se njihova postrojba na južnom-Free State – frontu povlačila sjeverno prema Johannesburgu. Iz nepoznatog razloga osmorica pripadnika postrojbe su zaostala iza glavnine, a među njima Dobrić i Stepanić.

U ožujku 1900. dolaze do željezničke stanice Sprigfontein gdje su se trebali pridružiti glavnini, međutim stanica je bila prazna. Bez snabdijevanja i iscrpljeni privezali su konje uz vagon i zaspali. Sljedeće jutro ih je iznenadila britanska skautska postrojba i zarobila. Obojica su bila zatvorena u logoru za ratne zarobljenike na St. Heleni. Dobrić je umro i bio sahranjen na otoku, a Stepanić je napustio St. Helenu zadnjim brodom koji je prevozio britanski garnizon za Englesku. Ondje mijenja brod i emigrira u SAD.

U bitci na Spioenkopu, koja se odigrala s 23. na 24. siječnja 1900., britanska armija s 20 tisuća vojnika i 36 topova sukobila se s osam tisuća Bura s četiri topa.

“U toj bitci sudjeluju Hrvati iz druge njemačke dobrovoljačke postrojbe, ali tijekom istraživanja nisam uspio naći njihova prezimena, osim za Ivana Busanica iz Pretoria Commando i Jakovic C. H. koji može biti i Crnogorac iz Boke. On je poginuo u bitci i njegovo ime je uklesano na spomeniku palim Burima na Spioenkopu. Međutim, u toj bitci je sudjelovao i Ulderik Franić iz Vrgorca kao pripadnik Carolina Commando. Franić je bio jedna izuzetna ličnost, pismen i dobar vojnik. Odslužio je vojni rok u austrougarskoj vojsci, što je uz njegove kvalitete bio razlog da bude pripadnik prve skautske burske postrojbe Edwardsovi skauti. Jedan povijesni kuriozitet: u bitci na Spioenkopu sudjelovali su, svako u svojoj ulozi, sir Winston Churchill i Mahatma Gandhi”, napomenuo je.

Carolina Commando se 24. srpnja 1900. sukobio s britanskim postrojbama na farmi Strydkraal u Istočnom Transvaalu. U tom sukobu je ranjen u glavu Ulderik Franić, ali ga je jedan prijatelj uspio izvući na konju. Franić je prebačen na farmu Palmietspruit gdje je bila burska bolnica. Umro je u toku noći i sahranjen na farmi. Danas je njegov grob označen skromnom mramornom pločom na betonskoj podlozi i tekstom, da tu leži nepoznati građanin iz Carolina Commando.

Dr. Tian Schutte iz Nelspruita sastavio je dokument koji se može naći u GSSA-Genealogical Society of South Africa (5MB) koji kaže da je Franić sahranjen na Palmietspruit farmi kraj Amerfsfoorta u istočnom Transvaalu.

Autor je razgovarao s Franjom Mađarevićem, jednim od vodećih Hrvata u južnoafričkoj dijaspori. Prihvatio je inicijativu i spomenuo da bi je novi ambasador Cicvarić i fra Sikirić podržali. Nedavno je i ruska delegacija, koja se sastojala od ambasadora i šest časnika, otkrila spomenik ruskim dobrovoljcima u Burskom ratu u Utrechtu u Natal provinciji. To bi bila inicijativa koja zaslužuje pažnju i podršku, kaže autor.

Hrvatsko izdanje knjige Navala planira u prvoj polovici 2021. i svakako bi želio da promocija bude pod pokroviteljstvom Matice. Redovno, kaže, svake godine boravi s obitelji u Hrvatskoj, jer ima apartman u Poreču. Istru zove hrvatskom Kalifornijom. Ovoga su ljeta supruga i on, baka i dida, preko FaceTimea učili unuke hrvatski jezik.

Autor članka koristio je sljedeće izvore:

Burski rat

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=10303

Buri

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=10251

Ključne riječi #Croats in the Anglo-Boer War #Hrvati u Južnoj Africi #Zvonimir Navala