Crkve su uvijek dupkom pune
FOTO: Pixabay
S. Marica Jelić već 36 godina živi svoj misijski zov na Madagaskaru. Redovnica Družbe Kćeri Marije Pomoćnice Slovensko-hrvatske provincije Marija Pomagaj z Brezij, rođena je 2. siječnja 1955. u mjestu Plavuzi, župa Solakova Kula, Bosna i Hercegovina. Za portal nedjelja.ba ispričala je svoja iskustva s jednog od najvećih otoka na svijetu…
Posljednjih godina svjedoci smo kako sve više ljudi s naših prostora napušta svoje domove. O životu u jednom od novih odredišta – Irskoj, progovorila je Ivana Kokeza iz hercegovačkog grada Posušja za portal Nedjelja.ba. Rođena je 26. rujna 1991. Svoga supruga, koji je rodom iz Splita, upoznala je u Irskoj. Vjenčali su se 2019., a […]
“Više volim naučiti puno stranica napamet, nego samo jednu napisati. Moja pokojna mama bi znala reći to što se mora, nije teško. O sebi nemam puno za govoriti, premda idem već prema kraju života, svijeća polako dogorijeva. Trenutačno se nalazim na sjeveru Madagaskara, u gradu Mahajanga”, rekla je na početku svog javljanja ova misionarka.
Grad u kojem je sada ujedno je bio prva postaja redovnica kada su tek došle na ovaj četvrti najveći otok na svijetu. Kako je istaknula, počele su najprije s osnovnom školom; tečajem krojenja i šivanja za djevojke i jednim malim dispanzerom.
“Sada se to toliko razvilo da se skoro i ne prepoznaje. Umjesto jedne kućice i jedne male škole u žalosnom stanju, došli smo do osnovne škole s oko 620 učenika, srednje s 557 i ekonomske gimnazije s 300 učenika”, naglasila je S. Marica Jelić.
Otkrila je kako se ondje diše punim plućima glede budućeg naraštaja…
Kolega lektor Robert Bebek, ujedno i moj prethodnik u glavnom gradu Portugala, u jednom je intervjuu rekao da lektori u svakoj od zemalja u kojima se zateknu presvlače svoju zmijsku košuljicu, dobiju nove adrese, isprave i hodograme. S obzirom na to da Portugal nije prva zemlja u kojoj sam se našla predajući hrvatski jezik, uviđam […]
“Kada smo mi tek došle, Malgašana je bilo 1300, a sada ih je oko 30 tisuća. Crkve su uvijek dupkom pune”, napomenula je s. Marica, dodavši kako o koroni zasad nema priče.
“Ponekad političari podignu glas i zagalame, ali ljudi ih slabo slušaju”, simpatično je dodala.
U nastavku je progovorila o mnogo važnijim temama i o svemu onomu što ukazuje da život ne može stati uslijed pandemije koja poprima sve čudnije oblike.
“Ono čime se ja trenutačno bavim u zajednici je školska kuhinja u kojoj dijelimo topli obrok za najsiromašnije iz naše škole – odnosno oko 250 djece. Predajem i sate ručnih radova, a trenutačno izrađujemo misijske narukvice pa ćemo ih prodavati kako bismo na ljeto mogli otići na studijsko putovanje“, dodala je misionarka Jelić.
Njihov novi projekt bit će jedna mala kuhinja jer je trenutačna zapravo šupa bez zidova…
Hrvatska katolička zajednica u Sydneyu bila je domaćin katoličkog ženskog Duhovnog dana, koji su organizirale Hrvatice iz tog australskog grada. Riječ je o prvoj ikad održanoj ženskoj duhovnoj obnovi u Australiji. U crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Zavjeta u Blacktownu okupilo se više od 150 žena svih dobi, od kojih su neke doputovale iz Canberre i […]
“Kada kiša pada ukoso i ako ne bi bilo poklopaca, narasla bi čorba u loncu. Ali ipak to i nije tako strašno. Važno je da se ima svaki dan nešto staviti u lonac i da tanjuri budu dobro popunjeni u podne – jer to je jedini obrok za mnoge od njih”, poručila je na kraju misionarka s. Marica Jelić.
