Marta je prva Hrvatica koja je na čileanskom sveučilištu stekla zvanje doktorice znanosti

Na Čileanskom papinskom katoličkom sveučilištu ovih je dana Marta Tomić obranila književnu doktorsku disertaciju pod naslovom Nemogući prostori: komparativna analiza literarnih mjesta Comala iz romana “Pedro Páramo” i Santa Teresa iz romana “2666”.

Ističemo kako je Marta Tomić, temeljem dostupnih podataka, tako postala prva osoba iz Hrvatske koja je stekla zvanje doktorice znanosti na jednom od čileanskih sveučilišta.

Doktorska radnja izrađena je pod mentorstvom dr. sc. Sebastiána Schoennenbecka, izvanrednoga profesora na Fakultetu književnosti Katoličkoga Sveučilišta, a u povjerenstvu su bili i dr. sc. Macarena Areco, redovita profesorica na istoimenom fakultetu i dr. sc. Chiara Bolognese, izvanredna profesorica na rimskom sveučilištu La Sapienza.

U središtu doktorskoga istraživanja Marte Tomić dva su amblematična mjesta hispanoameričke književnosti: meksičko ruralno naselje Comala u koje je Juan Rulfo (1917. – 1986.) smjestio radnju romana Pedro Páramo (1955.) i Santa Teresa, industrijski grad na granici Meksika i Sjedinjenih Američkih Država u kojem se odvija najveći dio romana čileanskoga pisca Roberta Bolaña 2666 (2004.).

U opsežnoj znanstvenoj analizi, podijeljenoj na tri osnovne tematske cjeline – pustinja, granica i grad – Tomić prodire u dubine dvaju različitih oblika političkih ustrojstava i načina života koji su obilježili modernu povijest Meksika, ali i ostatka Hispanske Amerike. Tako, u Rulfovoj Comali Tomić proučava hispanoameričku vrstu feudalizma kao opipljivog ostataka kolonijalnoga doba, dok u Bolañovom gradu Santa Teresa istražuje sve ponore i zamke neoliberalnoga kapitalizma.

Unatoč činjenici što su Comala i Santa Teresa literarno smješteni u različita razdoblja meksičke povijesti, Tomić dokazuje da je riječ o mjestima koja su međusobno povezana istom razarajućom silom. Upravo ta destruktivna sila pretvara ova dva književna toposa u prostore kaosa i smrti, čiji su stanovnici osuđeni na živote lišene punine i stvaralačke snage i u kojima stoga nije moguće doseći pošteno i prosperitetno društvo.

Znanstveni interesi mlade diplomatkinje

Nakon uspješno završenoga doktorata, Marta Tomić nastavlja diplomatski posao u hrvatskom Veleposlanstvu u Čileu i ne namjerava zapostaviti znanstvenu karijeru. Kako kaže, planova je mnogo. Želja joj je nastaviti proučavati literarne prostore hispanoameričke književnosti i proširiti znanstvena istraživanja i na druge regije ovoga uzbudljivoga kontinenta. U planu je i skoro objavljivanje eseja posvećenog temi nostalgije i putovanja hrvatskih doseljenika u Čileu.

I konačno, voljela bi se vratiti književnom prevođenju sa španjolskog na hrvatski jezik. Želja joj je prevesti na hrvatski neki od važnih eseja o identitetu, kulturi i predodžbama Južne Amerike, izjavila je mlada doktorica znanosti s diplomatskom karijerom rođena u Splitu, u obitelji etabliranog povjesničara umjetnosti akademika Radoslava Tomića (Split, 1957. – Split, 2024.).

Suradnja s dalmatinskim ograncima Matice

Veza Marte Tomić s Južnom Amerikom, u prvom redu s Čileom, započela je na studiju španjolskoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu kada je 2013. godine provela jedan – pokazalo se ključni – semestar na Čileanskome papinskome katoličkom sveučilištu u Santiagu. Tri godine kasnije, u sklopu projekta HOLA Hrvatske matice iseljenika, provela je osam mjeseci u Argentini, podučavajući hrvatski jezik i kulturu članove hrvatske zajednice u gradu Rosariju. Oba iskustva u Južnoj Americi – iako potpuno različita i smještena u različitom kontekstu dviju oprečnih južnoameričkih zemalja – usmjerila su znanstvene interese Marte Tomić na proučavanje hispanske kulture i književnosti, uz naravan prateće interes za hispanskom Croaticom. To je bilo presudno da se odluči za doktorski studij hispanoameričke književnosti na Čileanskome katoličkom sveučilištu.

U početku karijere Marta Tomić bila je aktivna i u sklopu dalmatinskih ogranaka Matice Hrvatske. Podsjetimo, prevoditeljica je na hrvatski jezik posljednjega književnog ostvarenja istaknutoga i nagrađivanoga čileanskog pisca hrvatskog podrijetla Antonija Skármete (1940. – 2024.), zbirke kratkih priča Sloboda kretanja (Libertad de movimiento), objavljene 2019. godine u Ogranku Matice hrvatske u Dubrovniku, a promoviranog u splitskom Matičinu ogranku te Santiagu de Chileu.

Prethodno se zanimala, uz ostale mladenačke aktivnosti, za odnose motiva samoće i južnoameričkoga prostora u romanima Juana Rulfa, Aleja Carpentiera, Gabriela Garcíje Márqueza i Roberta Bolana.

Ne treba zaboraviti i začetke Martine diplomatske karijere na uspostavljanju kulturnih međukontinentalnih veza kada je prije sedam godina baš na njezinu inicijativu podignuta bista u glavnom čileanskom gradu Hvaranina zaslužnog hrvatskoga estetičara planetarnog ugleda profesora Rajmunda Kuparea, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, na Papinskome katoličkom sveučilištu, gdje je taj dominikanac i književnik djelovao dva najplodnija desetljeća (1950. – 1971.) kao sveučilišni profesor i čileanski akademik.

Tijekom života i rada u Čileu, Kupareo je prema Martinu mišljenju ostavio neizbrisiv trag na unapređenju humanističkih studija u toj južnoameričkoj zemlji, osnovavši 1964. godine na Katoličkome sveučilištu Institut za estetiku, jedini takav institut na području Južne Amerike na kojemu i danas studenti stječu temeljito obrazovanje iz estetike i teorije umjetnosti, glazbe, filma i fotografije. Kupareov inspirativni rad je samo jedan u nizu primjera predanog i uspješnog rada mnogobrojnih Hrvata u Čileu pa je za očekivati da će prva hrvatska doktorica humanističkih znanosti ondje imati još puno ovakvih i sličnih kulturnih inicijativa.

Ključne riječi #dr. sc. Chiara Bolognese #Hrvati u Čileu #Marta Tomić