‘Ljudi u Švicarskoj pred mirovinom drhte hoće li ostati bez posla! Evo kako to želim promijeniti!’

Proživio je teško djetinjstvo, kao devetogodišnjak morao je 1992. napustiti vlastiti dom i prijatelje, svoju rodnu Posavinu i započeti od nule u tuđoj zemlji, na stranom jeziku u nepoznatom okruženju. Marko Antunović danas je kandidat za parlament kantona Ticino u Švicarskoj.

Ekskluzivno za portal dijaspora.hr razgovarao je s Vitomirom Sabljakom! Intervju pročitajte u nastavku…

U Švicarskoj postoji mnogobrojna zajednica Hrvata, a Vi ste tamo jedan od najaktivnijih predstavnika hrvatskih korijena, prvo kao zastupnik u Gradskom vijeću Locarna, a sada ste kandidat za parlament kantona Ticino. Možete li nam reći kako je sve počelo?

Oduvijek sam htio dati doprinos svome Locarnu koji mi je doista pružio sve. Uvijek sam motiviran za boljitak društva i okruženja u kojem živim. Želio sam dokazati da netko tko je naturaliziran nije potreban samo na marginama društva, u sportu ili na poslu, kako je to dugo bio slučaj u gradovima ovdje. Dokazao sam da mogu biti od koristi zajednici i dati doprinos i u politici, u donošenju političkih odluka kojima na bolje mijenjamo sliku našeg grada i kantona.

Proživjeli ste teško djetinjstvo, kao izbjeglica sa svojih devet godina morali ste 1992. napustiti vlastiti dom i prijatelje, svoju rodnu Posavinu i započeti od nule u tuđoj zemlji, na stranom jeziku u nepoznatom okruženju. Puno je Vaših vršnjaka imalo sličan put. Danas ste javna osoba koja ima velike šanse ući u parlament Ticina. Koliko je bio težak taj put?

Nije bilo jednostavno. Imao sam prekrasno djetinjstvo na mirnom selu pokraj Odžaka (BiH). Živio sam okružen prelijepom prirodom, školskim prijateljima i rodbinom. Bilo je idilično sve do izbijanja sukoba, kad sam kao izbjeglica morao napustiti svoje rodno mjesto koje sam zamijenio s nepoznatim gradom, podstanarstvom i asfaltom. Tu sudbinu dijelim sa stotinama drugih svojih vršnjaka koji su otišli u Švicarsku, Njemačku, Austriju… Nisam znao jezik, dio lokalnog stanovništva nas nije odmah prihvatilo, ali sam se s vremenom uspješno integrirao. Mnogo mi je značila hrvatska zajednica i drugi s kojima sam dijelio sličnu prošlost. S vremenom su nas Švicarci počeli prihvaćati, jer su vidjeli da smo vrijedni, kako se trudimo i da poštujemo švicarske zakone. Sve sam poteškoće s kojima smo se mi izbjeglice suočavale oduvijek želio pretvoriti u motiv, snagu koja me tjerala da učinim nešto više za svoju obitelj, zajednicu, grad i kanton koje volim. Sada imam priliku biti prvi predstavnik hrvatskog porijekla koji će ući u kantonalni parlament. Osjećam da me ljudi prepoznaju kao nekoga tko se trudi uvijek biti čist, transparentan i pošten u radu za lokalnu zajednicu i bolji svijet u kojem će živjeti naša djeca.

Stranke zelenih diljem Europe poznate su po promoviranju radikalnih politika, postoje protestni pokreti zelenih, ponekad plešu na rubu rušenja demokratskog poretka i tržišne ekonomije. Je li to slučaj i sa Zelenima u Švicarskoj i Ticinu? Na koje teme Marko Antunović stavlja najviše svoj naglasak?

Slažem se da Zeleni diljem Europe imaju različite ambicije i težinu u društvu. Neki pokreti Zelenih nemaju uvijek iste motive kao što su moji. Nisam siguran koliko dobrog možemo postići ako ćemo rušiti temelje društva u kojem živimo, kao što su demokracija i sloboda govora. Moj je osnovni motiv postizanje ekološke tranzicije, prije svega na lokalnoj razini, u gradovima i urbanim sredinama. Sve što se odnosi na očuvanje okoliša i prirode koja nas okružuje, a što je potrebno za ekološku tranziciju, apsolutno podržavam i promoviram. Moramo postati održivo društvo. Kasnimo u tome, što se vidi i u našoj svakodnevici, kada osjetimo sve češće toplinske valove, kada nema snijega na skijalištima, itd. Promjene koje danas osjećamo bit će sve intenzivnije u budućnosti. Potrebno je postaviti dobrobit ljudskog bića i zajednica u središte, a ne isključivo zaradu velikih korporacija koje su nas udaljile jedne od drugih.

Ako budete izabrani, koje su tri prve glavne teme za koje ćete se založiti u parlamentu Ticina?

Moji su prioriteti, prije svega, povećati dijalog između vlasti i raznih zajednica u Ticinu. Svaka zajednica ima svoje potrebe i interese i zato vlast ne smije donositi odluke po mjeri samo jačih. Osjećam da su slabije zajednice, kao što su starije osobe, mladi i naraštaji doseljenika, koliko god vlasti davale razna obećanja, jednostavno – zapostavljene. Ne mogu prihvatiti da u 21. stoljeću u Švicarskoj osobe pred samom mirovinom, u svojim pedesetim i ranim šezdesetim godinama, drhte hoće li ostati bez posla i hoće li moći priuštiti kruh svojoj obitelji.

Drugi prioritet je obračunati se s glavnim problemima s kojima se suočava mlada populacija. Živimo u teškom povijesnom trenutku kojeg karakterizira zlouporaba tehnologija. Mladi su izgubili kontakt s prirodom i društvom. To i oni sami sve češće priznaju, pogotovo kad uđu u svijet rada. Želim osvijestiti ovo pitanje. Naravno, ne smijemo nametati rješenja odozgo, već moramo voditi dijalog s mladima. Oni moraju biti ispunjeni, u školi i na poslu, a ne iskorišteni.

Treća tema kojom ću se baviti je decementifikacija. Švicarski gradovi, a pogotovo u Ticinu, suočavaju se sa sve češćim toplinskim valovima i sušama. Cement i asfalt nisu od pomoći. Moramo vratiti zelene površine gdje je to moguće. Moramo posaditi stabla. Na prvu može zvučati banalno, ali ovo je preduvjet za bolju kvalitetu života u urbaniziranim sredinama. Obitelji i pojedinci ne smiju biti žrtve nekvalitetnog života zbog pogrešnih odluka naših prethodnika.

Hrvatski ljudi u Švicarskoj i Ticinu sve uspješnije vode svoje tvrtke i poslove, drugi i treći naraštaj zauzimaju vodeća mjesta u društvu. Vi ste jedan od primjera, ekonomist ste po struci, surađujete s poduzetnicima i u Hrvatskoj i u Švicarskoj. Što bi Hrvatska trebala učiniti za približavanje hrvatskoj dijaspori?

Hrvatske vlasti i njihovi predstavnici moraju biti češće prisutne među hrvatskom zajednicom. Potrebno je više događaja. Moraju nam poslati signal „hej, mi postojimo i mi vas trebamo!“ Sportaši, umjetnici i svi oni koji nešto znače su nam potrebni ovdje. Samo tako možemo kroz naraštaje zadržati zdravi osjećaj pripadnosti hrvatskom identitetu. Dijalog, događaji i veća prisutnost su potrebni. Prosječni ljudi hrvatskog porijekla, a koji imaju i želju i mogućnost, nisu upoznati s realnim mogućnostima za ulaganje u Hrvatsku, od državne imovine do privatnih projekata. Nisam uspio prepoznati poseban pristup prema mladim iseljenicima. Samo dijalogom i jačom prisutnošću to se može ispraviti. Nadalje, potrebno je podržati dobre priče povratnika, jer se društvo na zapadu mijenja. Među nama kruže uspješne priče ljudi koji su se vratili u Hrvatsku i BiH, ali nemamo dojam da su Hrvatskoj ili BiH potrebne takve priče povratnika. U tom smislu, novi projekti i moderan dijalog su potrebni. Moramo iskoristiti prednosti tehnologija kad je u pitanju dijalog s hrvatskim vlastima.

Vratimo se Vašim ciljevima. Kada pogledamo kartu, Ticino se nalazi na samoj periferiji Švicarske. Teme koje zabrinjavaju ljude su kompleksne. Mladi odlaze u veća središta (npr. u Zürich, Basel i Ženevu), talijanski radnici su ‘zauzeli radna mjesta i smanjili plaće lokalnom stanovništvu’, turizam i ponude za društvo su sve slabije, a tržište je slabo da bi privuklo veće švicarske i strane kompanije. Koji je Vaš pogled na sve ovo? Što je potrebno Ticinu?

Ne bih se složio da je Ticino toliko slab. Rekao bih da je stabilan, uz blagi rast kad su ekonomski pokazatelji u pitanju. Naravno, iz povijesnih razloga nikad ga se ne može usporediti s drugim kantonima. Kada je u pitanju turizam, moramo pojačati ponudu za poslovni svijet. Potrebna je transformacija gradova i povećanje kvalitete života za mlade, ali i stariju populaciju. Već sam naveo primjer ljudi koji žive u urbanim sredinama, u stanovima i koji se suočavaju s toplinskim valovima. Moramo privući više poznatih imena i tvrtki, jer to onda privlači ljude da ostanu. Potrebno je pojačati ponudu i kada je u pitanju obrazovanje kako bi mladi ostali u Ticinu, na švicarskom Mediteranu, kako ga mi nazivamo zbog sunčanih dana i ljepota.

Ključne riječi #Hrvati u Švicarskoj #Marko Antunović #političari u dijaspori