Carmen Rosa Munaico Banaj
FOTO: Privatni album
Vladislavci – ključno je ovo naselje nedaleko od Osijeka kojim je dugogodišnje putovanje Carmen Rosa Munaico Banaj započelo u Peruu u kojem je rođena te na posljetku završilo u Hrvatskoj. Naime, riječ je o mjestu u kojem je rođen njezin djed koji je prije 80-ak godina otišao u daleku Južnu Ameriku. Do smrti se nije niti vratio, no taj projekt povratka, kako ga je nazvala, započela je upravo njegova unuka koja i posljednjih godina živi u Zagrebu.
Kako bi se zvao mjuzikl s pričom mlade Hrvatice koja svoj put nakon niza uspjeha u SAD-u, a zatim i Europi, u svojim dvadesetima pronalazi ponovno u Hrvatskoj, zemlji iz koje su njezini roditelji otišli prije 30-ak godina? Možda mu ne znamo naziv, ali je sigurno kako bi mu nadahnuće mogla biti Tanya Ariana Bendiš. […]
No, Carmen nije oduvijek znala da je njezin djed iz Vladislavaca. Znala je kako je iz Hrvatske pa se kao mlada djevojka u Peruu bacila u istragu kako bi otkrila svoje korijene. Raspitivala se po hrvatskim klubovima, odlazila u konzulat i hrvatske crkve u Peruu… No ni dalje nije mogla otkriti točnu lokaciju…
“Rekli su mi da moj djed je iz Hrvatske, no nisu mi znali reći iz kojeg mjesta točno”, rekla je, no onda joj je 2017. godine jedan svećenik preporučio stipendiju Croaticuma putem kojeg je dobila priliku učiti hrvatski jezik na tri semestra u Zagrebu.
Dugogodišnja potraga
“No, moja potraga za korijenima mog djeda počela je još 2004. godine! Dugo je trajalo to kucanje na vrata i raspitivanje”, dodala je Carmen, koja se za tu stipendiju prijavila te ju naposljetku i dobila. No, ono što joj je puno pomoglo je bio zapravo jedan komad papira kojeg joj je supruga djedova prijatelja, inače isto hrvatskog iseljenika u Peruu, dala jednom prilikom, a na kojem je jasno pisalo rukopisom kako je bio rođen u Vladislavcima…
“Uvijek smo pričali o hrvatskoj povijesti i kako se moj djed Franjo preselio u Peru… On je nakon Drugog svjetskog rata otišao u Campo Fermo u Italiju, izbjeglički logor za Hrvate, otkud je dvije godine nakon otišao brodom u Južnu Ameriku. Nije niti znao gdje će stići. Neki Hrvati su stigli u Urugvaj, neki u Čile, dok je on u Peru. Dvije godine je živio u Limi, nakon čega se preselio u Chincha Altu i tamo zasnovao obitelj”, objasnila nam je svoje podrijetlo Carmen.
“U kući moje majke nalazila se velika fotografija mog djeda, svi su ga jako voljeli. Kada sam dolazila, čak bi ga pozdravila kada bih vidjela sliku”, nasmijala se. Carmen je zatim 2018. i stigla u Hrvatsku, a ubrzo se zaputila i u Slavoniju, u rodno mjesto svog djeda…
Čovjek s puno života, mogli bismo nazvati Matta Darka Sertića, Hrvata koji je uspio ono što brojni nisu – u SAD-u razviti tvrtku koja proizvodi komponente za poluvodičku industriju. No, velika posebnost Matta Sertića je što je taj isti proizvodni pogon početkom stoljeća doveo i u Hrvatsku, u isti Sisak u kojem je i odrastao, […]
“Koliko mi je srce kucalo kada sam vidjela tablu na kojoj je pisalo Vladislavci! Imala sam osjećaj kao da se moj djed, kroz mene, ponovno vratio. Sjeli smo i u kafić i počela sam pričati s ljudima, a onda i sam zaplakala. Moj djed se nikada nije uspio vratiti, a ja sam imala taj osjećaj da moram umjesto njega ispuniti njegovu priču”, naglasila je junakinja naše priče. Time je priča pronalaska njenih korijena i završila, zar ne?
“Ne, to je samo dio cijele priče. Htjela sam naći rodbinu mog djeda, a znala sam i da je imao sestru koja je nakon rata nastavila živjeti u Slavoniji”, dodala je Carmen.
Tri semestra učenja su završila, a naša sugovornica i odlučila se prijaviti za hrvatsko državljanstvo kao potomak Hrvata. Puno je učenja bilo pred njom, a prijatelji su joj predložili da i “za svaki slučaj” nauči hrvatsku himnu…
“I što se dogodi, došla sam ured i službenica me usputno pitala znam li himnu! Ja sam je i otpjevala”, dodala je, što je službenike oduševilo. No, vratimo se na Carmenin projekt otkrivanja svojih korijena. Kako je otkrila i da je njen djed imao sestru Veroniku koja je do smrti živjela u Donjim Andrijevcima, tako je ubrzo i dobila kontakte za koje se vjerovalo da su njeni potomci…
“Vlakom sam ponovno otišla u Vladislavce, k ženi Ivanki koju sam upoznala kada sam prvi put došla tamo te mi je ona pomogla nazvati te brojeve. Ivanka ih je pitala poznaju li Veroniku Banaj, na što su oni rekli kako im je to majka, i mi smo se zaputili u Donje Andrijevce”, otkrila je naša sugovornica.
Čepin, prekrasno malo mjesto nadomak Osijeka u kojem živi 9.665 ljudi, rodno je i mjesto Mate Topića, mladog Hrvata koji je iz te općine prije skoro osam godina otišao sa svojom obitelji u potrazi za boljim životom. Njegova obitelj taj je novi dom i pronašla u Njemačkoj, u mjestu Lörrach uz samu granicu s Francuskom […]
“Tamo sam upoznala svog ujaka Josipa, tetinog supruga, i njihovu djecu. Prvi susret s njima bio je nevjerojatan. Oni su znali da imaju rodbinu u Južnoj Americi, no nisu znali gdje. Ne mogu vam opisati taj osjećaj kada sam ih prvi puta vidjela, bila sam presretna što sam znala da sam ostvarila svoj san, došla u Hrvatsku i otkrila svoje korijene”, napomenula je Carmen. Rodbina je sada u dobrim odnosima, a naša sugovornica je i božićne blagdane već provela s njima.
‘Hrvatska je prekrasno mjesto za život’
Carmen je nakon ove cijele priče znala da želi ostati u Hrvatskoj. Prvo se zaposlila kao konobarica, nakon čega je upisala studij kako bi postala odgojiteljica u vrtiću…
“Hrvatska je prekrasno mjesto za mene. Ovdje se osjećam sigurno, mogu slobodno hodati Zagrebom bez straha. Ponekad bi mi se dogodilo da bi mi ispali novci na pod i ljudi bi mi ih uvijek vratili. Osim toga, ljudi su jako dobri prema meni i zaista se osjećam kao Hrvatica”, iskrena je.
No, ova povratnica nije zaboravila ni svoje korijene u Peruu. Za rođendane djece svojih prijatelja iz “fore” je počela donositi južnoameričke pinjate, šuplje oblike koje mališani moraju razbiti kako bi došli do igračaka i slatkiša koji se nalaze unutar njih, a uskoro to planira pretvoriti i u obrt…
“Stvaram ih rukom i zaista ih radim od srca. To je moj poklon za djecu, srce mi je ispunjeno kada vidim da se i njima sviđa”, napomenula je.
Oduševile su je i hrvatske šume kojih inače nema u Chinchi Alti u kojoj je odrasla…
“Čak sam jednom prilikom na Sljemenu i gledala suze sv. Lovre, imala sam osjećaj kao da sam na nebu”, dodala je.
Carmen je svoje državljanstvo naposljetku i dobila, i to upravo na dan kada su se vatreni s osvojenim srebrom na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji vratili u Hrvatsku na proslavu koja se pamtila…
Baš kao u filmu, tako se naglavačke okrenuo život Javiere Buzolić, Čileanke koja posljednjih godina živi u Hrvatskoj. Ona je kao prva od potomaka već trećeg naraštaja svoje obitelji s Brača odlučila ostati u Hrvatskoj, a na to ju je, čak i na njeno samo iznenađenje, nagnala upravo ljubav. Javiera je rođena u Antofagasti, prekrasnom […]
“Svakako planiram ostati u Hrvatskoj. I obitelj u Peruu mi govori svaki put kada ih posjetim kako se vidi da sam u Hrvatskoj sretna”, zaključila je naša sugovornica.
urednik projekta: Ivan Ril
