Kolumna Berislava Vujeve: Je li kucnuo naš odsudni trenutak?

Dogodi se tako čovjeku da se nađe u trenutku koji će odrediti njegov životni put. Situacija neka ili izbor, raspored šahovskih figura ili karata koje mu je usud dodijelio, poslože se tako da čovjeka stave na kušnju, raskrižje od kojeg dalje putovi vode lijevo ili desno, u pobjedu ili poraz. Te se velike odluke ne događaju često, jednom ili dvaput u životu, bilo da imamo svojih „5 minuta slave“ ili smo na mračnom rubu propasti. Bitno je u tim velikim izborima i sudbinskim odlukama odigrati pametno, odlučiti gledajući i naprijed i unazad, u prošlost i budućnost.

Male odluke, međutim, donosimo svakoga dana, ali one su skoro jednako sudbonosne jer nas dovode do onog velikog raskrižja na kojemu biramo svoju sudbinu. Ako svakoga dana dobro promišljamo i donosimo dobre odluke, onda će nas one dovesti na raskrižje s dobrim izborima. Dobar učenik, odlikaš neki, dođe tako do izbora za dobre fakultete gdje ga žele i jedni i drugi i treći. Loš učenik koji se u školi tukao, prepisivao i bježao s nastave ima pak prigodu birati od onoga što su bolji od njega odbacili pa ga zapadne što je ranije u životu zaslužio. Sve se nekako u životu posloži tako da dobijemo ono što smo zaslužili, uglavnom.

Kako je obitelj skup ljudi istog krvnog podrijetla, tako su i narodi skupovi srodnih obitelji ili plemena. Kao i svaka osoba, tako i narodi imaju sudbinu koju grade upravo njegovi ljudi, obitelji i plemena koja ga čine. Narodi kod kojih prevlada pravda, poštenje, vrednovanje truda i napornog rada, u konačnici će napredovati i pred sobom imati bolje izbore za budućnost od onih koji njeguju nepravdu, nerad ili kriminal. Kao i ljudi, i narodi dobiju ono što su zaslužili. Gdje su u tim jednadžbama Hrvati Bosne i Hercegovine?

Ovih se dana, kao i svake druge godine u Bosni i Hercegovini održavaju izbori. Opći izbori. Već po tradiciji i ovi su izbori, kao i svi raniji, među sva tri BiH naroda proglašeni sudbonosnima. Jednima su sudbonosni za održavanje „jedne i jedine, cjelovite i zajedničke“ države, drugima za očuvanje njihovog isključivog, etnički čistog entiteta, a trećima su borba za goli opstanak. Ovi treći su Hrvati. Da, Hrvatima su i ovi izbori borba za goli opstanak i preživljavanje u ovoj nesretnoj i napaćenoj državi. Razlika u odnosu na prethodne izbore je u tome što možda ovaj put to uistinu jeste tako.

Otprilike desetak godina ima da su Bošnjaci skinuli rukavice i odlučili javno krenuti protiv Hrvata, pokazujući da ih ne žele prihvatiti kao ravnopravne sugovornike, oduzimajući im ljudska prava, osporavajući im pravo sudjelovanja u javnom i političkom životu, masovno ih stigmatizirajući u državnim i privatnim javnim medijima. Mržnja i netrpeljivost je tako postala jedinica mjere bošnjačkog patriotizma prema državi BiH. Što više mrziš i pakostiš Hrvatima, to si veći patriota i više voliš „jednu i jedinu, cjelovitu i zajedničku“ Bosnu i Hercegovinu. Kakav apsurd.

U toj borbi bez rukavica Bošnjaci su preko svojih ekstremnih glasnogovornika čak javno obznanili plan na koji način žele Hrvate u BiH, prvenstveno u Federaciji, potpuno obespraviti i oduzeti im pravo sudjelovanja u vlasti. Javno su rekli te svoje planove, kako izbornih inženjeringom oduzeti Hrvatima glasove u Federalnom Domu naroda i tako formirati vlast bez njih. Bošnjačka javnost nije im se suprotstavila vjerojatno stoga što su oni rekli upravo ono što većina misli.

Što se onda dogodilo? Ništa! Nije se javio Visoki predstavnik i poručio im da se ne može jedan narod prevarama izbaciti iz vlasti. Nije sazvana neka međunarodna konferencija na ovu temu, čak ni savjetovanje ili beznačajni seminar. Nije se oglasilo ono neko uzvišeno tijelo koje okuplja veleposlanike velikih zemalja, ili ono famozno upravno vijeće koje na životu drži Visokog predstavnika. Ništa se nije dogodilo. Dogodila se samo gromoglasna tišina.

Odbijeni su naši zahtjevi za promjenu nepravednog izbornog zakona i odlučeno je da se o izbornom zakonu raspravlja NAKON izbora. Dakle nakon što ponovo izaberu Željka Komšića za kojeg ne glasuje niti njegova hrvatska obitelj iz Kreševa, ili nakon što Hrvatima oduzmu kontrolu nad Domom naroda, posljednje poluge Hrvata u vlasti Federaciji.

I eto tako spletom ovih okolnosti bosanskohercegovačkih Hrvata na raskrsnici, raskrižju naših putova. Ovaj put je ovo veliko raskrižje. Veliko kao kuća. Ogromno. Do ovog raskrižja smo došli svojim svakodnevnim odlukama koje smo kao narod donosili. Sa sobom donosimo nasljeđe svojih ranijih postupaka. Sada će se vidjeti kako smo radili. Vidjet će se jesmo li bili dobar ili loš učenik s početka ovog teksta. Jedno pitanje se postavlja samo od sebe, a to je jesmo li mi uistinu njegovali sve one vrijednosti u koje se privatno kunemo. Ako jesmo, kako smo se onda našli u ovako teškoj situaciji? Ili možda vjerujemo da je sav taj svijet tako pokvaren, a mi istodobno jedini pravednici koje svi žele na pravdi Boga razapeti na križ?

U svakodnevnom životu volimo biti vezani uz dobre i vedre ljude, radnike i poštenjačine koji će nam pomoći u nevolji i od kojih nas neće zaboljeti glava. Istodobno klonemo se smutljivaca, lažova, kradljivaca, pokvarenjaka, tračara i mračnjaka od kojih slabo čega dobroga dolazi.

U koji skupinu spadamo mi Hrvati Herceg Bosne?

Ključne riječi #Berislav Vujeva #Hrvati u BiH #Željko Komšić