Kako se prenosila malarija? Talijanski redovnik putovao Dalmacijom u 18. stoljeću pa objavio jedan zanimljiv razgovor

Malarija je zarazna bolest koju uzrokuje parazit Plasmodium, a na čovjeka se prenosi ubodom ženke komarca. Parazit se nastanjuje u jetri i crijevima čovjeka te uzrokuje mnoge bolesti koje, nažalost, i danas mogu dovesti do smrti.

Malarija je s područja Republike Hrvatske iskorijenjena šezdesetih godina prošloga stoljeća, ali i danas se ponekad pojavi jer se zna donijeti iz drugih područja svijeta u kojima je ova bolest prisutna. Nažalost, mnoga područja Afrike i JI Azije imaju velikih problema s ovom opakom bolešću. Nekada je malarija bila prisutna i na našim područjima, pogotovo onim močvarnima jer su močvarna staništa pogodna za razmnožavanje komaraca. Jedno od područja gdje je malarija bila prisutna je i delta rijeke Neretve.

Kroz povijest su mnogi istraživači proučavali ovu bolest i nastojali pomoći lokalnom stanovništvu kako se od nje liječiti. Naravno, nije se uvijek znalo koji je točno uzročnik malarije pa su postojale razne teze o njenom nastanku. U 18. stoljeću najprihvatljivija teza je bila ona koja tvrdi da je uzročnik malarije zaraženi ili kako se u vrelima navodi, “okuženi” zrak. Tijekom ljetnih mjeseci rijeka Neretva bi imala niži vodostaj pa bi se u njezinoj delti pojavile mnoge male lokve u kojima bi ostale zarobljene ribe koje bi na kraju uginule. Postupkom truljenja stvarao bi se miris koji je ponekad bio vrlo neugodan. Smatralo se da je taj neugodni miris uzročnik malarije ili “neretvanske groznice” zbog koje su smrtno stradali i ljudi i stoka, a nažalost lijeka nije bilo. U mnogim izvještajima iz 18. stoljeća možemo pronaći podatke o ljudima koji su umrli zbog “okuženog zraka”. Tako trebinjski biskup Jeronim Frano Bunić piše kako je don Savo Vukić umro zbog zaraznog zraka jer se župna kuća nalazi u blizini rijeke Neretve.

Zagovornik ovakve teze bio je i Alberto Fortis, talijanski redovnik, pustinjak, koji je putovao ovim krajevima 70-ih godina 18. stoljeća. U svome najpoznatijem djelu Put po Dalmaciji opisao je Dalmaciju, kako iz geografskog, tako i iz etnografskog vida. Knjiga je odjeknula u Europi. Napisana je na talijanskom i prevedena na više jezika. Upoznala je Europu sa životom običnog stanovništva u Dalmaciji i prekograničnom osmanskom području. Na neretvanskom području Fortis je proveo 15-ak dana. Tu donosi jedan zanimljiv razgovor s jednim svećenikom kojega naziva oštroumnim čovjekom. Taj svećenik smatra da su glavni uzročnici malarije komarci jer oni nakon što posišu strvine riba, životinja i zloćudnih trava idu sisati ljude i tako prenose malariju. Fortis tvrdnju ovoga oštroumnog svećenika komentira sljedećom rečenicom: “Zaista, ne bi se reklo da je tako nemoguće prenošenje neke boleštine, a sumnja je barem razumna”. Ovakva tvrdnja po Fortisu je bila razumna, ali je nije prihvatio, nego se priklonio tadašnjem općem mišljenju kako je glavni uzročnik malarije okuženi zrak.

Tko zna što bi se dogodilo da je teza ovoga svećenika onda bila prihvaćena. Možda je jedan prirodoslovac čitao ovu knjigu i pokušao na temelju saznanja oštroumnog, bezimenog svećenika istražiti tezu o prenošenju malarije te tako došao do zaključka o stvarnom načinu prenošenja malarije. O tome možemo samo maštati, ali isto tako i proučavati život i misli običnoga čovjeka svakoga vremena jer, u njihovom načinu života i razmišljanja mogu se pronaći odgovori na mnoga nama danas naizgled nerješiva pitanja. Mnogi su odgovori jednostavni i pronalaze se u jednostavnosti običnoga života.

Mir vam i dobro.

fra Antonio Petrić, Franjevački vjesnik

Literatura: Alberto FORTIS, Put po Dalmaciji, Zagreb, 1984.; Milenko KREŠIĆ, ”Povijesne okolnosti osnutka i osnutak župe Dubrave u Trebinjskoj biskupiji prije 300 godine”, u: Croatica Christiana periodica, 30 (2006.) 1, str. 103-129; www.hzjz.hr, Spremni pobijediti malariju (17. 7. 2022.).

Ključne riječi #Alberto Fortis #fra Antonio Petrić #Kako se prenosi malarija?