Kako je jedan profesor u Americi promijenio život Hrvatu? ‘Ali, koji je to moj narod?’

Obično se podrazumijeva da profesionalni povjesničari pišu povijest. Ali često se događa da i oni kojima to nije struka svojim temeljitim istraživanjima daju golem doprinos ne samo našim spoznajama o prošlosti nego su i velika pomoć stručnjacima u toj društvenoj znanosti. Takvi zaljubljenici u povijesnu istinu kao rudari su koji otkopavaju komadiće zlata i daruju ih općinstvu na raspolaganje.

Jedan od zanesenjaka u hrvatsku kulturnu baštinu i neumorni istraživač povijesti Hrvata u Americi bio je Adam S. Eterovich. Istina, o njemu se može naći priloga na portalima (ponajviše na engleskom) i u Hrvatskoj se o Eterovichu ponešto pisalo, posebice u tiskovinama koje se bave iseljeništvom, ali neće biti na odmet ako još jednom podsjetimo na ovoga zaslužnoga američkoga Hrvata bračkih korijena.

Adam Eterovich rođen je u San Franciscu 27. studenoga 1930. godine. Otac mu Ivan (rođen 1888.) stigao je u Kaliforniju 1910., a majka Ana 1920. godine. Ivanov put od rodnih Pučišća na Braču do Amerike bio je vrlo dug i mukotrpan. Naime, godine 1905. Ivan je otišao (Adam reče, „poslan”) u Australiju, a njemu se ubrzo pridružio i otac mu Nikola.

Treba imati na umu da je krajem 19. stoljeća u Dalmaciji, posebice na otocima, zavladala strašna gospodarska kriza koju su (uglavnom) prouzročile bolesti vinove loze, peronospore i filoksere. Zbog toga je nastao velik val iseljavanja u prekomorske zemlje – išlo se da bi se preživjelo. Ali ni u dalekoj Australiji nije bilo zarade pa je Ivan, nakon pet godina provedenih u mjestu Kalgoorlie, potražio sreću u Kaliforniji. Radio je razne poslove, a ponajviše se bavio ugostiteljstvom.

Ana Cvitanić (r. 1900.) došla je bratu u San Franciscu 1920. i nakon godinu dana udala se za Ivana Eterovića. Od petero djece rođene u obitelji, Adam je bio najmlađi.

Nakon završetka srednje škole u San Franciscu, Adam je dragovoljno otišao u vojsku. Bilo je to tijekom Korejskoga rata. Od četiri godine službe, 41 mjesec proveo je u okupiranoj Njemačkoj, u Stožeru Južnog zapovjedništva. Među ostalim, radio je i s hrvatskim izbjeglicama u Njemačkoj, ponajviše na njihovu prijevozu iz izbjegličkih logora u razne luke iz koji su odlazili u prekooceanske zemlje. Iz vojske je Adam izišao kao narednik prve klase.

Nakon povrataka iz vojske studirao je i diplomirao na San Francisco State University. Glavni smjer studija bio mu je business (poslovanje), a sporedni povijest. Nakon dobivene sveučilišne diplome, dobio je stipendiju Matice iseljenika Hrvatske (danas Hrvatska matica iseljenika) i proveo godinu i pol dana na studijima na Sveučilištu u Zagrebu. Ali važnije od studija, u Zagrebu je upoznao Danicu Kralj s kojom se vjenčao u crkvi sv. Marka u Zagrebu 1958. godine.

Eterovicheva ljubav za povijest Hrvata u Americi otpočela je slučajno. Naime, njegov profesor povijesti zadao mu je da napiše seminarski rad o „svom narodu”. Ali mladi Amerikanac Adam nije bio ni svjestan koji je to „njegov narod”. Premda su mu roditelji bili s istog otoka, na dokumentima je pisalo da je otac iz Austrije, a majka iz Jugoslavije. Oboje su bili djelatni članovi Slavonskog uzajamno dobrotvornog društva (utemeljeno 1857. kao Slavonic Illyrian Mutual and Benevolent Society). U kući se govorilo „brački” hrvatski, a izvan kuće engleski. Živio je u dva svijeta, jedan u kući, a drugi izvan nje. Ali za onaj u kući nije bio siguran koji je to svijet.

Prisjećajući se svoje mladosti, Adam kaže: „Objasniti sebe, za nas je bio nemoguć zadatak. Nismo imali državu”. Amerikancu je država nacija, a Hrvatske nije bilo na karti svijeta. Seminarski rad o „svom narodu” bio je početak ne samo Adamova otkrića tko je i što je, nego i njegova ustrajna i svestrana rada na istraživanju povijesti Hrvata u Americi, posebice o najranijim hrvatskim doseljenicima.

Eterovichev istraživački rad bio je svestran. Objavio je velik broj knjiga i brošura. Među ostalim, pisao je o Hrvatima u Novom svijetu (1492. – 1650.); o hrvatskim pionirima u Americi (1685. – 1900.); o Hrvatima u Kaliforniji od 1847. pa do najnovijih vremena. Priredio je popis hrvatskih ustanova, profesionalaca i poslovnih ljudi u Americi i Kanadi. Istraživao je i pisao o hrvatskim uspješnim pojedincima, papama, svecima, ustanovama, društvima… Čitamo da je imao kartoteku s više od 90 tisuća hrvatskih pionira u Americi.

Adam je bio član mnogih hrvatskih i američkih ustanova i udruga, od hrvatske katoličke župe u San Franciscu i Hrvatske bratske zajednice do udruge Američkih veterana, Kalifornijskoga povijesnoga društva i Upravnoga odbora hrvatskoga fonda za dodjelu stipendija. Bio je utemeljitelj Hrvatskoga rodoslovnoga i heraldičkoga društva, a imao je i izdavačku kuću „Ragusian Press”.

U poznim godinama, svoje knjige i zbirke darovao je raznim ustanovama. Među ostalim: Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Hrvatskom etničkom institutu u Chicagu, Hrvatskoj knjižnici u San Franciscu, Hrvatskoj bratskoj zajednici i Muzeju hrvatske baštine u Clevelandu.

Adam S. Eterovich preminuo je 20. veljače 2013. u San Carlosu, Kalifornija. Za života je znao naglasiti da je njegova misija bila upoznati Amerikance s tim tko su Hrvati, da im budu prepoznatljivi po svojim kulturnim uspjesima i velikim doprinosima napretku Amerike i svijeta. Zaista, svojim talentima i neumornim radom mnogo je pridonio na tom polju. Njegov životni san bio je ispunjen, posebice kada se i država Hrvatska našla na karti svijeta.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Adam S. Eterovich #Ante Čuvalo #Hrvati u Americi