Kako je hrvatska obitelj u Urugvaju izgradila poslovno carstvo od 15 parobroda i tegljača te 70 manjih brodova

Davne 1836. godine Filip Lukšić, rođen 1814. u Sutivanu na Braču, kao vođa palube na jednom britanskom jedrenjaku doplovio je u Urugvaj i nastanio se u Montevideu. Tamo se oženio i imao 12 djece, od kojih je četvero rano umrlo. Od njegovih preživjelih petorice sinova nastalo je veliko potomstvo koje nosi prezime Lussich, a najpoznatiji mu je sin bio Antonio.

Filip je u Urugvaju utemeljio uspješnu tvrtku za spašavanje brodova u južnom Atlantiku, a spasilački brodovi tvrtke Felipe Lussich i sinovi postali su najuspješniji i najpoznatiji u tom dijelu svijeta.

Antonio Lussich rođen je 23. lipnja 1848. Pohađao je privatnu njemačku školu, bio je izvanredno dobar učenik i govorio je pet jezika, uključujući i hrvatski. Sudjelovao je i u urugvajskom građanskom ratu početkom 1870-ih godina. Oženio se 1879. i imao devet kćeri i jednoga sina.

U mladim danima Antonio se, onako usput, bavio i pjesništvom. Naime, tijekom građanskog rata u kojem je i on sudjelovao, napisao je pjesmu Tri gauča s istoka, što se odnosi na gauče (kauboje Južne Amerike) iz Urugvaja, to jest istočno od Argentine. Ta je pjesma poznata u latinoameričkoj književnosti. Uskoro nakon rata objavio je također poznatu pjesmu Hajdučina Luciano Santos. Nakon očeve smrti (1889.) Antonio je bio glavni suvlasnik prestižnog obiteljskog pomorskog poduzeća.

Imali su 15 parobroda i tegljača te 70 manjih brodova. Lussichevi brodovi desetljećima su bili posljednja nada mnogim brodovima i ljudima koji su se našli u neprilici ploveći južnim Atlantikom. Samo od 1882. do 1917. spasili su više od 200 brodova, živote mnogobrojnih putnika i na tisuće tona tereta. Za svoje hrabre pothvate Lussichi su dobili priznanja i odličja od mnogih stranih vlada, uključujući englesku, francusku i španjolsku.

Ali u povijesti Urugvaja Antonio je ostao poznat po nečemu drugom. Naime, on je 1896. kupio 1500 hektara zemlje kraj rijeke Rio de la Plata u tada nenaseljenom području stotinjak i nešto kilometara istočno od glavnog grada Montevidea. Zatim se pobrinuo da se na tom zemljištu posade svakojake vrste drveća i drugih biljki iz cijelog svijeta. Tadašnji stručnjaci smatrali su da je nemoguće da sve te sadnice donesene iz raznih krajeva i podneblja svijeta mogu tu zaživjeti. Ali pokazalo se da je to bilo moguće i danas je na tom zemljištu poznati Arboretum Lussich i u njemu muzej te hrvatske obitelji s Brača.

Kada je zemlja bila pošumljavana, Antonio je svom sinu jedincu govorio kako će on biti onaj koji će uživati kad drveće poraste, ali nažalost, sin mu je poginuo u zrakoplovnoj nesreći 1921. Otac Antonio nadživio ga je i preminuo 5. listopada 1928. u lijepom gradiću Punta del Este na obali rijeke La Plate.

Lukšići (Lussichi) su jedna od najstarijih hrvatskih obitelji u Urugvaju. Oni su svojim talentima i teškim radom puno pridonijeli napretku zemlje koja je daleko od Jadrana i njihova rodnog Brača.

Antonio je ostavio svoje pjesme i trajan živući spomenik sebi i svojoj obitelji u Urugvaju, kao i tisućama Hrvata koji su tamo došli nakon Filipa Lukšića.

Lussich Arboretum svjedoči koliko su hrvatski doseljenici svojim radom pridonijeli razvoju zemlje koja ih je primila. Obiteljski muzej koji se također nalazi u Arboretumu mnogim svojim izlošcima svjedoči da nikad nisu zaboravili svoju staru domovinu i rodni kraj svojih predaka.

Ključne riječi #Antonio Lussich #Filip Lukšić #Hrvati u Urugvaju